Nije najbolje spavao! Unatoč luksuzu hotela Sofitel. Za samo pet sati dojurio je iz Zagreba u München, što znači da je nekoliko puta “gledao smrt izbliza”. Ali, takav je život nogometnog izbornika, za vrijeme svake utakmice smrt je tako blizu. Glava na panju, to je nešto “sasvim ljudsko”.
Sammir: Htio sam dokazati izborniku Biliću da sam dovoljno dobar za reprezentaciju
Sjedimo na terasi Sofitela. Bježi od nekih pitanja, posebno od onih o Sammiru. Iako mi nije jasno zašto. Jer, sa Sammirom je situacija vrlo jasna - u ovom času ne zaslužuje poziv. I točka! Modrić, Badelj, Rakitić i Kranjčar su veće marke…
Slaven Bilić je u München došao zbog dvojice vrlo važnih ljudi. U fokusu njegova zanimanja su Ivica Olić i Danijel Pranjić, ljudi bez kojih je teško sastaviti i Bayern, a kamoli hrvatsku reprezentaciju. Iako se čini da je Pranjićeva pozicija pod većim upitnikom, Ivica Olić je udarna igla hrvatskog nogometa i zato se nad njegovim koljenom toliko strepi. Njegovi golovi Italiji, Engleskoj i Njemačkoj škakljaju Bilića, a Jupp Heycnkes u njemu vidi čovjeka koji je dovukao Bayern do finala Lige prvaka. I kada je sedam mjeseci noga bila neupotrebljiva, i Bayern je bio - neupotrebljiv.
Je li vam Ivica Olić prvi pick za napadača. Ma koliko ih imali?
- Ni kod Louisa van Gaala nije bio prvi izbor, pa se u jednom Bayernu izborio za poziciju najboljeg i nezamjenjivog napadača. Danas se bori s Gomezom, no Olić će i u toj utakmici pobijediti. Uostalom, kada je Bayern počeo “šepati”, navijači su zazivali - Olića. Treba li bolja preporuka?
Može li vas natjerati da ga postavite u udarnu postavu?
- On me već natjerao na mnoge stvari. Nije uvijek bio prvi izbor, ali me natjerao pokraj Dudua i Petrića da ispred njegova imena stavim broj jedan. U ovom času je najvažnije procijeniti u kakvom je stanju, ozbiljan nogomet nije igrao od utakmice s Izraelom. Zadovoljan sam jer je Olić zadovoljan, motiviran, sretan je jer koljeno sluša i Olić je naš najveći dobitak za finiš kvalifikacija.
Kako se Bilić bori s činjenicom da mu je deset igrača pod upitnikom?
- Nisu desetorica, već - dvanaest! Naravno da to nije ugodno i da u rujnu ne smije biti toliko zagonetki. Razgovaram s njima, neki od njih silno žele promijeniti klub. I Luka i Niko, svaki iz svojih motiva. Posebno Niko, za koga je neizmjerna šteta da u najboljim godinama ne igra. Mislim da će Luka biti najmanji problem, on zna da bi bilo kakav bojkot ili štrajk bio poguban za njegovu karijeru. Ali, na žalost, njihova sudbina nije u njihovim rukama…
Jeste li o tome razgovarali s Redknappom?
A Ćorluka? U Južnoj Africi je igrao i na poziciji zadnjeg veznog?
- Čudi me da Harry eksperimentira jer je Ćorluka na poziciji beka igrao vrlo dobro. Ali, sad su dobili Walkera i pokušavaju Ćorluku prekvalificirati na drugu poziciju. A on je upotrebljiv i na stoperu i na zadnjem veznom. I vrlo je stabilan u glavi, nije mu važno igra li lijevog ili desnog stopea, zadnjeg veznog ili beka…
Danijel Pranjić?
- Kao i Louis van Gaal, koristim ga kao lijevog beka i u veznoj liniji. No, kako je u Bayern došao Rafinha, a Lahm se preselio na lijevog beka, čeka ga žestoka borba za mjesto u veznom redu. Timoščuk ili Pranjić!
U vrhu napada je neopisiva gužva?
- Na raspolaganju su desetorica igrača, a ja mogu koristiti tek petoricu. I što da radim s Klasnićem ili Lakićem, koji su doista dobri. Nadam se da će Kalinić do utakmice u Dublinu naći klub, da će Dudu dobivati više od 30 minuta, da će Olić biti fit. Ni Klasnića se nikad nisam odrekao, nedajbože ni Lakića. A sve upečatljiviji je Vukušić…
Onda sam spomenuo Sammira. Ustao je i počeo se opraštati, razgovor je bio gotov…