Zadržite one kojima publika plješće, potjerajte one kojima zvižde. Tako je Maradona svojedobno kazao predsjedniku Napolija ubrzo po dolasku, nakon što je ‘snimio’ stanje u svlačionici podno Vezuva. I bi po Diegovom...
U našemu je malom sokaku već duže vrijeme Maradona - dakle onaj čija se sluša, bog s mrkvom i batinom - Zdravko Mamić. A gospodar Hrvatskog nogometnog saveza nedvosmisleno je poručio s terase na Kantridi našem izborniku i stožeru:
- Nema starih zasluga, moraju igrati oni koji su u natjecateljskoj formi!
Slaven Bilić i sam zna da mu u natjecateljskoj formi nisu Ćorluka i Kranjčar, prvi ima kronične probleme s tetivom i nije standardan u Tottenhamu, a drugi se neposredno uoči Pireja oporavio od ozljede stražnje lože, ali je u Rijeci, izgleda teže, ozlijedio prednju. Što se pak nepovjerenja publike tiče, protiv Latvijaca ga je pronevjerio Lovren, koji nažalost nikako da se oslobodi Ladićeve stigme iz mlade reprezentacije da je ‘kikser’, a tribine sa skepsom dočekuju i svaki ofenzivni pokušaj Strinića, koji je obavio svoj posao asistencijom za 1-0, ali s manjkom samopouzdanja i viškom neodlučnosti u igri prema naprijed.
Od povratnika u reprezentativni dres, publika definitivno drži palac gore Ivanu Rakitiću, koji je zorno pokazao kakav je kapacitet, zašto ga je, primjerice, zimus kupila Sevilla i zašto je tamo do svibanjske ozljede stopala bio stalno standardan, te dokazao da je Bilić ispravno inzistirao da ga HNS ‘ukrade’ Švicarcima. Nepovjerenje s kojim je bio dočekan uoči debija u Tbilisiju napokon je izborio i Ivan Perišić, kojega je čak pohvalio i Mamić.
Navijači, dakako, za studeni žarko očekuju povratak napadača iz generacije 1979/80: Ivice Olića, koji je tek počeo trenirati punom snagom u Bayernu i nije u natjecateljskoj formi, te Mladena Petrića, koji već igra za HSV i čiji pogoci i suradnja s Eduardom u ciklusu za Euro 2008. intrigiraju stručnjake i laike.
Zasad je gotovo sigurno da se do dodatnih kvalifikacija neće oporaviti Kranjčar i Kalinić, dok će Ćorluka biti na dispoziciji, iako s upitnom predstojećom minutažom u Tottenhamu, a od igrača koji su nastupali u skupini F, Pranjić nije ni na mapi u Bayernu, pa je ‘out’, tako da Strinić ostaje prvi, ako ne i jedini Bilićev izbor ljevaka za lijevi stražnji bok. Za desni bok bi do sredine studenoga mogao konkurirati Vrsaljko, koji od 4. kola stječe pravo nastupa u Ligi prvaka, dok sve bolji Vida može odigrati i bočnu i središnju braničku rolu.
Kad se sve zbroji i oduzme, neupitni za poželjnu postavu u dodatnim kvalifikacijama su: Pletikosa na vratima (bez Stipine obrane zicera Rudnevsu u 59. minuti možda ne bi bilo Eduardova i Mandžukićeva pogotka, kao što bez Casillasovih 2008. i 2010. ne bi bilo junaka Torresa i Inieste!), Šimunić u obrani, Srna na prednjem, stražnjem ili cijelom boku, Rakitić i Modrić u sredini, Perišić u Kranjčarovoj ulozi, dočim je za napad ponovno najveća gužva, sigurnim se ne može smatrati čak ni naš najbolji aktivni strijelac Eduardo, koji nije standardan u Šahtjoru, možda ni Mandžukić, starter u posljednjih šest utakmica reprezentacije, ako se na željeni nam način vrati Ivica Olić.
Zanimljiv je pogled na Bilićevu postavu iz prve utakmice s Latvijom, kada, doduše, nije bilo Modrića, u 4-2-3-1: Runje na vratima, zadnji red Srna, Ćorluka, Šimunić i Strinić, vezni Vukojević i Rakitić, s Petrićem, Eduardom i Kranjčarom isped njih, te Olić u špici. Sutra bi, dakle, u istoj formaciji mogli istrčati: Pletikosa; Srna, Vida (Ćorluka), Šimunić, Strinić; Rakitić, Modrić; Petrić, Eduardo, Perišić; Olić (Mandžukić). Ili bi, u 4-4-2, zadnja linija bila Vida, Ćorluka, Šimunić, Srinić, a prednja Srna, Rakitić, Modrić, Perišić, a u napadu dvojica od petorice Eduardo, Jelavić, Mandžukić, Olić, Petrić. Kako nije korišten na Kantridi čak ni u ‘trash-timeu’, Klasnić je do daljnega ponovno u trećem planu...
Na koncu se vraćamo na našega ‘Maradonu’, koji Biliću nameće Sammira koji tek treba dobiti Fifino hrvatsko državljanstvo (17. listopada je u Zürichu odluka o pravu nastupa od studenog 2011. ili siječnja 2012.), a onako usput spominje mu i Badelja, iako je zapravo najveća šteta što je svako malo ozlijeđen Ivan Tomečak, koji bi sa Srnom donio hitrinu desnom prednjem i stražnjem boku, a Ćorluki prepustio najdraži mu i trkački manje zahtjevni položaj stopera.
U prvom slučaju reprezentacija bi, valjda, kao i Dinamo trebala zaigrati 4-4-2 u rombu, za koji bi kao osigurač opet ozbiljno konkurirao i Vukojević, no to bi Biliću bio preveliki eksperiment za tako važne utakmice, dok bi u preostala dva sustava to bile provjerene formacije, klasičnih 4-4-2 kao protiv Latvije ili 4-2-3-1 protiv jačih suparnika, no u ovom drugom bi jedan od napadača opet bio ‘žrtvovan’ na krilu.
Jedno je nedvojbeno, Slavenu Biliću predstoji mjesec najtežih odluka dosad.
MOGUĆA HRVATSKA ZA DODATNE KVALIFIKACIJE
4-4-2: Pletikosa - Vida (Vrsaljko), Ćorluka (Vida), Šimunić, Strinić - Srna, Rakitić, Modrić, Perišić - Mandžukić (Olić), Petrić (Eduardo, Jelavić).
4-2-3-1: Pletikosa - Srna, Ćorluka, Šimunić, Strinić - Rakitić, Modrić - Petrić, Eduardo, Perišić - Olić (Mandžukić).
4-4-2 (romb): Pletikosa - Srna, Ćorluka, Šimunić, Strinić - Vukojević (Rakitić) - Rakitić (Badelj), Modrić - Perišić - Mandžukić (Olić), Petrić (Eduardo).
HRVATSKA OD LATVIJE (3-0) DO LATVIJE (2-0)
Riga, 3. rujna 2010.
(4-2-3-1): Runje - Srna, Ćorluka, Šimunić, Strinić - Rakitić, Vukojević (70. Pranjić) - Petrić (84. Mandžukić), Eduardo (62. Jelavić), Kranjčar - Olić. Nedostajao: Modrić (ozljeda).
Rijeka, 11. listopada 2011.
(4-4-2): Pletikosa - Ćorluka (34. Vida), Lovren, Šimunić, Strinić - Srna, Rakitić, Modrić, Kranjčar (59. Perišić) - Eduardo, Mandžukić (85. Jelavić). Nedostajao: Olić (ozljeda).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....