Ante Ćorić najmlađi je hrvatski reprezentativac u kadru za veliko natjecanje. Nakon 18 godina izbrisao je s vrha ime Anthonyja Šerića i ima na što biti ponosan. JerĆorić je još protekle jeseni o tome mogao samo sanjati.
- Drago mi je, dakako da mi je to čast, nisam znao da sam najmlađi, ali to je lijepo čuti.
Dok su Vatreni osvajali broncu, a Šerić bio u svlačionici sa Šukerom, Bobanom i društvom, Ante je imao tek godinu dana. Kojeg se velikog natjecanja prvog sjeća?
- Austrije 2008. godine. Ne, ne pamtim Njemačku 2006, ni uopće eru Zlatka Kranjčara kao izbornika. Ali taj dvoboj s Turskom u Beču urezan mi je u sjećanje, taj dan sam plakao. Kako smo glup gol primili. Sve sam utakmice gledao, međutim Turska je na kraju zasjenila učinak u skupini.
Darijo Srna i Luka Modrić u Njemačkoj su igrali, danas je s njima u momčadi.
- Jako sam volio skupljati sličice igrača, i nikad nisam album kompletirao do kraja. Uvijek mi je nedostajao Niko Kranjčar. Slovio je među nama kao nogometaš kojeg je najteže dobiti. U školi smo se mijenjali, to nam je bila glavna zanimacija, ali Kranjčar mi nikako nije dolazio.
Pa niste po poziciji i načinu igre daleko baš od Kranjčara?
- Ne bih se htio uspoređivati ni s kime.
Brazil 2014. mu je dakako u svježem pamćenju.
- Na tom otvaranju s Brazilcima bili smo bolji, sudac nas je malo zeznuo, no na kraju smo izgubili protiv Meksika. To je žalosno jer smo bili kvalitetniji. I od Brazila smo bili jači, jako sam žalio zbog ispadanja. Tada ni u jednom trenutku nisam pomišljao da ću samo dvije godine kasnije sudjelovati na Europskom prvenstvu. Ali radio sam maksimalno da jednog dana dođem do toga, no da sam mislio kako ću sa 19 godina ići u Francusku, definitivno nisam.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!