VIDEO: KEVIN DURANT Kako je igrač s etiketom vječno drugog postao najbolji košarkaš NBA lige

Statističari NBA lige imaju fetiš na različite rekorde i nizove, često izmišljajući nove kategorije kako bi što više naglasili individualni učinak pojedinih igrača. Međutim, kad jedan od takvih nizova pripada Michaelu Jordanu i kad takav niz neki igrač izjednači jasno je da se ne radi samo o pustoj statističkoj kategoriji. Tako je u petak Kevin Durant u 40. utakmici uzastopno postigao više od 25 koševa, čime je izjednačio Jordanov niz iz 1986-87. i postao drugi igrač kojem je to pošlo za rukom još od rekordnih dana Wilta Chamberlaina. Taj je bio i ostao kategorija za sebe, pošto je prije pedeset godina cijelu sezonu odigrao na prosjeku od 50.4 koša (dobro ste pročitali).

I dok su u današnjoj košarci brojke kakve je postizao Chamberlain toliko nezamislive da bi čovjek ondašnje statističare najradije proglasio lažovima, zahvaljujući Durantu svejedno svjedočimo jednoj od najimpresivnijih sezona zadnjih destljeća. Trenutno prvi strijelac lige je ove godine svoju igru digao na novu razinu kojoj čak ni četverostruki MVP lige Lebron James nije u stanju parirati. S prosjekom od 32.1 koša, 7.5 skokova i 5.6 aistencija po utakmici, Kevin vodi svoj Oklahoma City Thunder ka drugom najboljem omjeru u ligi te je postao gotovo siguran izbor za MVP-a sezone. Iako će to rijetko javno priznati, ovo je ogromna satisfakcija za skromnog Duranta uzimajući u obzir da je još od najmlađih košarkaških dana često bio etiketiran kao „tek“ drugi najbolji. Njegovim riječima: „Bio sam drugi najbolji igrač u srednjoj školi, drugi izbor na draftu, tri puta sam bio drugi u poretku glasanja za MVP-a sezone... Iskreno, već mi je dosta toga.“

Slika koja najbolje dočarava tu frustruaciju je vjerojatno ona sa Svjetskog prvenstva u Turskoj 2010. godine. Nakon što su Amerikanci 2008. osvojili zlato na Olimpijskim igrama u Pekingu, sve veće zvijezde u toj momčadi su od reda otkazale nastup, neki od njih tek par mjeseci prije početka natjecanja. Na prvenstvo je s laganom skepsom ispraćena takozvana B ekipa na čelu koje je bio friški prvi strijelac lige Durant, a mnogi mediji su se zabavljali prognozama kako će Španjolci poraziti tu ekipu i obraniti naslov iz 2006. Međutim, trener Mike Krzyzewski i njegova unaprijed otpisana ekipa imali su drugačije ideje o razvoju situacije. Igrajući pod posterima Kobea Bryanta i Lebrona Jamesa koje su domaćini poljepili diljem Turske misleći da će se najveće zvijezde ipak pojaviti na prvenstvu, mladi Durant je preuzeo ulogu lidera i sigurnošću prekaljenog veterana vodio svoju momčad ka osvajanju naslova. On i njegova ekipa dokazali su skepticima da vrhunska košarka ne prestaje sa mlakim odazivom ponekad prenapuhanih superstarova.

Kako sam često ističe, za činjenicu da je postao igrač kakav je danas najzaslužnija je njegova majka Wanda. Naime, kad je imao deset godina, Kevin je čvrsto odlučio da će postati profesionalni košarkaš, što je brižna majka shvatila kao priliku da sina nauči kako nema rezultata bez teškog rada i upornosti. Išla je na sve utakmice, pratila svaki trening pa čak i znala buditi sina u dva ujutro da napravi sto sklekova... Durant je iz godine u godinu bio sve bolji te kao jedan od najpraćenijih srednjoškolskih igrača upisuje sveučilište Texas gdje u svojoj jedinoj sezoni osvaja sve nagrade za najboljeg igrača sezone, postavši time prvi freshman kome je to uspjelo.

S takvim vrhunskim referencama na draftu 2007. drugim pickom ga biraju tadašnji Seattle Supersonicsi, dok su Portland TrailBlazersi kao prvi izbor uzeli centra Grega Odena, usprskos njegovoj sklonosti ozljedama. Čovjek bi pomislio da su u Portlandu svoju lekciju s centrima staklenih koljena naučili još tamo 1984. kad su drugim pickom uzeli Sama Bowieja ispred Michaela Jordana pa im se to epski obilo u glavu. Međutim, Blazersi su još jednom preuzeli rizik, a koliko im se to isplatilo govori činjenica da je Oden za njih odigrao ukupno 82 utakmice u pet sezona i to s mizerninm učinkom ako ga uspoređujemo s Durantom.

I dok je nesretni Oden prvu sezonu provodio na terapiji časkajući s medicinskim sestrama, s druge strane američkog svjerozapada mlada zvijezda Seattlea, usprkos brojnim skepsama vezanim uz njegovu malu kilažu i fizičku snagu, postiže već u prvoj sezoni preko dvadeset koševa po utakmici i osvaja nagradu za najboljeg rookieja godine. Već sljedeća sezona donijela je velike promjene za Durantovu karijeru. Naime, novi vlasnici kluba sele Sonicse u Oklahomu City, grad koji je u Americi do tog trenutka bio poznat po dvije stvari – razornim tornadima i tragičnom bombaškom napadu Timothyja McVeigha u kojem je poginulo 168 ljudi. Kako su mnogi primjetili, Oklahoma baš i nije imala neke reference da postane novi dom NBA franšize...

Međutim, fanovi u Oklahomi su svim srcem prigrlili novi klub prikladno nazvan Thunder (grmljavina) i punili dvoranu usprkos čestim porazima vrlo mlade i neiskusne ekipe. Već druge sezone povjerenje navijača se isplatilo – motivirana momčad predoveđena Durantom i atletičnim playmakerom Westbrookom upisala je 50 pobjeda u sezoni i kao posljednja ušla u playoff gdje su pružili dobar otpor kasnijim prvacima Lakersima. Te sezone je Durant osvojio prvu od tri uzastopne titule najboljeg strijelca lige te je izabran u prvu petorku NBA-a iz koje otada nije izišao. Sljedeće sezone bile su još bolje, a dosad najveći uspjeh kluba bilo je igranje za titulu prvaka 2012. u kojoj su u pet utakmica poraženi od Miami Heata i njihove famozne superstar trojke James-Bosh-Wade.

Taj poraz je naljutio Duranta koji je sljedeću sezone igrao puno agresivnije nego prijašnjih godina nastojeći promijeniti svoj imidž tihog momka kojem naizgled fali želje za pobjedom. Međutim, ozljeda Westbrooka i trade efikasnog Hardena u Houston znatno su narušili izglede Thundera u play off-u te su ispali u drugoj rundi od Memphisa. Stoga se ove sezone Kevin vratio starim navikama i počeo, vlastitim riječima, naprosto uživati u igri – kako je to upalilo, jasno vam je iz naslova teksta.

U Durantovoj priči ima još jedna dimenzija osim košarkaške, a ta je njegova skromnost i želja da pomogne drugima kad je u mogućnosti. Zbog toga je u Oklahomi ne samo popularna zvijezda već i omiljeni sugrađanin, što je u svijetu NBA lige rijedak primjer. Dok velik broj igrača jedva dočeka da potroši svoje milijune na bijesne aute, skupi nakit i osam tisuća pari tenisica, Durant svoj novac investira u poslovne pothvate kao što je franšiza restorana. Kad je prije nekoliko mjeseci predgrađe Oklahome poharao tornado donirao je milijun dolara potrebitim ljudima koji su ostali bez krova nad glavom. Priča isprva nije došla u medije pošto samozatajni Kevin nije vidio razloga da ističe svoju donaciju, ali je nakon nekoliko dana klub saznao za njegovu „asistenciju“ unsrećenima te su i sami, uz Durantovog sponzora Nike, dodali po milijun za žrtve tornada.

Sam Durant nije komentirao svoj velikodušan potez, već je nastavio osobno dolaziti u poharana područja dijeliti pakate s pomoći. Bez pretjerane galame, taj šutljivi momak druge vodi svojim primjerom. Mamin dril se očito isplatio.