Poruka Upravi Cibone: Zadržite ove igrače ili otiđite!

Cibona je u srijedu demonstrirala moć u trenutku kad su bili pred zidom. Samo im je uvjerljiva pobjeda protiv Himkija ostavljala nadu za četvrtfinale. U petorci s najvećom minutažom na utakmici ( Gordon , Bogdanović, Tomas, Radošević, Andrić), u kojoj je ruska momčad potučena do nogu (82-63), najstarija su bila dvojica 25-godišnjaka, Marko Tomas i Lukša Andrić. Gordon će za 11 dana napuniti 23, Bogdanović za mjesec dana 21, a Radošević je prošlog tjedna proslavio 20. rođendan.

Dodajte im 20-godišnjaka Zubčića, nepotrošenog 25-godišnjaka Vrbanca te trenutačno ozlijeđene 27-godišnjake, kapetana Rozića i dokapetana Vukušića, i dobit ćete okosnicu momčadi koja bi mogla trajati godinama.

Svi nabrojani će u reviziji klupskog poslovanja (valjda će uskoro završiti) biti prikazani kao trošak, a zapravo je sadašnja prva momčad na čelu s trenerom Perasovićem najzdraviji dio nekad velikog kluba i njegov najveći kapital. Naravno, samo ako ga znate iskoristiti.

- Gordon je 22-godišnjak i napravio je ogroman napredak. Kod njega i Bogdanovića je taj pomak najizraženiji. Kod Bojana je sjajno što stalno želi učiti i napredovati. On je igrač koji u budućnosti, uz Marka Tomasa, može biti jedan od nositelja i u reprezentaciji - rekao je Velimir Perasović kojeg smo u pomalo euforičnom raspoloženju nakon pobjede nad Himkijem uspjeli uvući u područje od kojeg inače bježi.

- Ne volim individualno pričati o igračima. Svi su oni moji, sve ih volim i obožavam.

Ipak, u priči o napretku nismo mogli zaobići Lukšu Andrića.

- Nakon prošlogodišnjeg zastoja u igračkom razvoju Lukša je do tragedije koja mu se dogodila bio naš najkonstantniji igrač uz Tomasa i Gordona. Napadački je sazrio, a njegov je najveći problem koncentracija, ne samo na utakmici, nego i na treninzima. To trenera može dovesti do ludila, ali to je Lukša. Ili ga trpiš ili ne. I on može biti nositelj u reprezentaciji, a za njega se već sad zanima puno ekipa.

Nije jedini. Cijela Europa zna kakva je financijska situacija u Ciboni, svi znaju da klub ne može zaustaviti igrače ako budu htjeli otići. Na okupu ih još drže rezultati i dobra atmosfera u svlačionici.

Ova je momčad povijesna prilika sadašnjoj Ciboninoj upravi koja bi, kad bi bila samo upola produktivna kao prva momčad, mogla već sada napraviti velik posao i udariti temelje novoj orijentaciji “pod Tornjem”. Ako ne mogu zadržati okosnicu ove momčadi, neka odu zajedno s njima.

Stavite li na stranu brutalno “školovanje” protiv Siene i sudare s Barcelonom, ovi su se dečki ravnopravno nosili sa svim ostalim europskim suparnicima, pomalo sretno prošli u Top 16, ali im je ta ista sreća okrenula leđa kad je trebalo pobijediti Caja Laboral i Olympiacos u Zagrebu. S te dvije pobjede više danas bi već bili u četvrtfinalu.