Popović: Želim ovo doživjeti i s našom reprezentacijom

Hrvatska košarka ne može se podičiti da je imala puno igrača koji su uspijevali biti glavni u osvajanju velikih trofeja, pogotovo u posljednjih 20 godina. Upravo toliko je prošlo otkako je Toni Kukoč kao MVP treći put odveo Split do naslova europskog prvaka. Dvadeset godina poslije Marko Popović je podignuo trofej MVP-a finala Eurokupa u gradu u kojem se sa sjetom sjećaju vremena kad je u Palaverdeu igrao “Pink Panther”.

- Takva usporedba je suluda. Zna se tko je i što je Toni Kukoč. Meni to puno znači, ali nemam ja što tražiti uz Tonija. Ovo nije lažna skromnost, nego je tako.

Kad je Uniks posrnuo u kvalifikacijama Eurolige, izgubivši od belgijskog Chaleroi, nije bilo lako biti u koži Marka Popovića i njegovih suigrača. Sa zakašnjenjem od sedam mjeseci Uniks je izborio Euroligu, a u klupsku vitrinu pospremljen je dosad najvredniji europski trofej.

- Sad mi nije žao što nismo prošli kvalifikacije Eurolige. Nekiput ne treba preskakati stepenice. Nismo lako došli do ovog naslova, dobro smo se pripremili, jako dugo razmišljali o ovakvom završetku . Meni se nije bilo lako vratiti nakon ozljede, do koje sam odlično igrao. Samim tim mi je ova nagrada za MVP-a još dragocjenija - rekao je Marko Popović nakon osvajanja najvrednijeg trofeja u karijeri.

- Kad bi se mjerila važnost, onda bi ovo bio vrhunac, jer je trofej klubu donio i mjesto u Euroligi, a osobno sam se Europi pokazao kao MVP finala. No, ne bih rekao da je najbriljantniji trenutak. Prvi trofeji se posebno pamte, a njih sam osvojio sa Zadrom.

Ovaj turnir i Markova prezentacija u finalu Eurokupa, dosad nezapamćenih 11 asistencija u utakmici u kojoj se odlučivalo o trofeju, pomoći će da se promijeni percepcija o Popoviću kao igraču koji je “šuter - ubojica” i ništa više.

- Ja čitam igru, ne robujem šablonama. U polufinalu sam igrao 20-ak minuta i radio nešto drugo u odnosu na finale, u kojem mi se otvorilo zahvaljujući mojim odličnim suigračima.

Spontano je prebacio priču na reprezentaciju.

- U Uniksu smo sedam mjeseci trenirali za ovo, u reprezentaciji imamo najviše dva. Nije to lako uigrati. Reprezentacija bi dugo trebala biti na okupu da to počne klapati. No, ako smo u Turskoj prošli školu koja će nam se isplatiti ovog ljeta, onda ono nije bilo uzalud.

Ovakvih trenutaka nije imao igrajući za Hrvatsku.

- Ovo je djelomična satisfakcija za razočaranja koja sam tijekom ljeta doživljavao s reprezentacijom. Nadam se da ćemo jednog dana i kao reprezentacija stupiti na postolje. To bi mi bilo iznad svega.