Ante Tomić je sjeo u svoj A5, parkiran ispred Blaugrane. Da, stane u njega, za njega i djeovojku Katarinu ima dovoljno mjesta. Žive u središtu Barcelone, u iznajmljenom stanu Denisa Marconata, talijanksog reprezentativca i nekadašnjeg igrača Barce. U sezoni koja je najbolja u kaerijeri hravtskog reprezentativca. U sezoni u kojoj je Real Madrid promijenio Barcelonom i u kojoj će baš protiv Reala igrati za šest dana u londonskom polufinalu.
- Dobili smo ih u Kupu kralja, bila je to strašna utakmica. I ova će biti.
Za razliku od one prošloga tjena kad su odigrali u španjolskom prvenstvu. Bila je to, onako, revijalna utakmica. Čuvalo se za London.
- Bit će to veliki okršaj, nema sumnje. Dugo je trajao play-off s Panathinaikosom, možda i predugo, ali imali smo najtežeg mogućeg protivnika u četvrtfinalu.
Ante Tomić je briljirao u četvrtoj u OAKA-i, gdje je Barca spašavala seriju. Dibila je tu i onu prošloga tjedna u Blaugrani. Ante Tomić, pri tome, evidentni je kandidat za najbolju petorku Eurolige. Što će dovoljno reći kakvu sezonu ima iza sebe. Često na double-double, u većini utakmica ove sezone prvi igrač Barcelone, barem kad je riječ o valorizaciji. I još nešto. Kad danas netko govori o barceloni, prvo je što će spoemnuti Juan Carlos Navarro i Ante Tomić. A to je već dovoljno velika nagrada.
Dok smo razgovarali prilazili su ljudi i fotografili se, tražili autogram. Ante Tomić, vjerojatno, da se pojavi u Osijeku na nekoj kavi, većina ljudi u kafiću ne bi znala tko je. Osim što je užasno visok. U Barceloni, ali ne samo u Barceloni sve znaju za njega. Velika zvijezda.
Za neke i najbolji centar u Europi. Za dosta njih u Europi danas. A to znači, najbolji centar izvan NBA lige. I svakako bolji od nekih, od dosta njih koji su tamo.
- Iskreno se ne doživljam tako.
Tko je bolji?
- Ako ćemo govoriti o najboljim visokim igračima, onda tu možemo staviti Nenada Krstića iz CSKA, Stephane Lasmea iz Panathinaikosa i, ne znam koga još. Možda spadam u taj krug, sve su to nijanse i nema tu velikih razlika.
Ante Tomić je ove godine promijenio Real s Barcelonom, što je, ako ste u Španjolskoj transfer koji je sve samo nije običan. Kako ga je on doživio i koliko je razmišljao o tome prije nego je potpisao?
- Gledajte, oni to doživljavaju malo drukčije nego ja. Da sam Španjolac vjerojatno bih razmislio malo, ali kako nisam Španjolac, onda nisam razmišljao niti malo o toj odluci. Po završetku lanjske sezone Real je imao opciju produženja ugovora koju nisu željeli iskoristiti. To je malo čudno, jer su mi na pola te sezone nudili produžetak ugovora, pa to malo nema smisla. No, nemam ništa protiv toga. Netko je spominjao otkaz, ali to nema veze s time. Došli smo do kraja ugovora.
Ipak, nešto ga je zasmetalo.
- Malo me je zabolilo što nitko iz kluba nije nazvao, bilo tko, trener, predsjednik, fizioterapeut i kazao, “Ante, vidi, ne trebamo te više, jebiga, tako je, i hvala doviđenja.” No, toga nije bilo bilo, ja sam sve saznao iz novina, što je po meni smiješno za klub takve veličine kao što je Real.
Vidio je iznutra i Real i Barcelonu. Može usporediti...
- Kod svih sportaša je isto. Gdje igraš, gdje igraš dobro, tu se i bolje osjećaš.
Što bi trebala biti iz Antine perspektive biti Barcelona. No, tu treba dijeliti stvari, ovdje je riječ o košarci. Robert Prosinečki, a i on je igrao i za jedne i za druge, uvijek je davao prednost Realu.
- Nogomet i košarka se ne mogu uspoređivati. Oba su kluba sportska društva, sve je to isti klub, no košarka je nešto drugo.
Ajmo, ovako. Je li košarkaška sekcija Barcelone značajnija od košarkaške sekcije Reala.
- Tu je, iskreno, Barcelona u prednosti. Ona je košarkaškiji klub nego što je to Real. Naravno, tu ne pričamo o tradiciji, trofejima...
Želi li Ante u NBA?
- Ne znam. Nisam tip čovjeka koji voli promjene. U Madridu sam proveo tri godine, sad sam u Barceloni. Iskreno, želio bih ostati u Barceloni, želim s Barcom osvojiti puno trofeja. Trofeja koje nisam uspio osvojiti u Madridu, a napadam iste trofeje. Za sada imam dva Kupa Kralja, jedan s Realom, jedan s Barcom. Kako stvari stoje mislim da ću ostati u Barceloni...
Koliko Ante Tomić prati HR košarku?
- Gledam vrlo malo. Imam naše programe, ali nikako ne stignem pogledati. Nekoliko puta sam gledao Cedevitu. Cibonu, eto, nisam, iako sam želio pogledati da vidim malog Šarića, jer je dosta pompe oko njega. Ono, zanima me što se događa sa Zagrebom.
A njegov Zagreb je u teškoj situaciji...
- Taj se pad mogao i očekivati. Malo je sve prebrzo otišlo prema gore da bi opstalo na duže staze. Sada su u klubu opet važni oni ljudi koji su bili tu i kad sam ja došao kao klinac. Zagreb je uvijek privlačio mlade igrače, davao im priliku, na tome su stvorili ime. Neće Zagreb propasti, ali znam da je teško.
I tako, došli smo do reprezentacije. Ante Tomić je jedan od onih koji su bili na čuvenom skype- sastanku.
- Razgovarali smo. Čak sam i povezivao na skypeu ostale, iako nisam ja to organizirao. Da, pričali smo o svemu. Meni je najčudnija bila reakcija kad se sve otkrilo. Kao da smo mi nešto napravili što nije legalno, zakonito, nešto što nije dobro za reprezentaciju?! A upravo naprotiv. Mislim da smo mi tim potezom pokazali koliko nam je stalo. Ili optuživati Prkačina? On je bio iskren prema svima nama, on nije zaposlenik HKS-a, on je svojom dobrom voljom uložio trud jer mu je stalo da budemo u Sloveniji u najboljem svijetlu. Povezao nas je jer to netko drugi ne bi mogao.
I što sad?
- Pa, ništa više ne znamo nego što smo znali prije tog sastanka. Ali, teško je u ovom trenutku nešto govoriti kad ne znamo niti tko je izbornik, niti tko će se odazvati. Meni nije jasna jedna stvar. Ima li HKS neku rezervnu opciju, ako ne bude sve bilo kako se nadamo s Repešom? Koji je u zafrknutoj situaciji i ja ga razumijem. No, ima li neka druga opcija?
Roko Ukić je kazao otprilike, “ili je Repeša, ili ja ne znam tko će se odazvati...”
- Nije to daleko od istine, bojim se kad ne bi bio Repeša da se pola igrača neće odazvati. A sve je to na dušu Saveza. Oni su ti koji bi treballi imati već spremnog drugog trenera, koji bi trebali biti u konaktu s igračima, koji bi trebali imati spremljen plan priprema. Sve su to stvari koje bi se morale znati. Jer, praktički, mi se okupljamo za dva mjeseca, nije to za godinu dana. To je tu, iza ugla takoreći.
U Hrvatskoj ide priča da svi manje-više imate dobre sezone, jedino neće biti Zorana Planinića..
- Znam više-manje kakvo je razmišljanje kod svih. Svi su rekli što misle. I sve razumijem, manje ili više. Po meni je ključno da svi koji ćemo se pojaviti na pripremama, koji ćemo doći tamo, da mpramo staviti svoj ego po strani, da se po prvi puta u ne znam koliko godina ponašamo kao momčad i da kao takvi nešto napravimo.
Koliko ste vi igrači sposobni da u cijelom ovom kaosu pronađete neku unutranju energiju sami između sebe i s time odete do rezultata u Sloveniji?
- Mislim da to možemo. Među nama nema loših karaktera, trunke zla, ali svake godine je ista priča. Nešto fali...
Vi i Repeša? Ako on bude izbornik ima li tu repova, Repeša vas svojedobno nije vodio na Igre u Peking?
- Rekao sam već. Ne gledam unazad. Što je bilo bilo je. Možda sam zaslužio ići, a možda i nisam. Više se i ne sjećam. S Jaskom sam u super odnosu. Van terena, jer zajedno nismo radili od otprije Pekinga. Tu problema nema. Bili smo na večeri, razmijenili neke ideje. Mislim da je to dobar odnos.
Ajmo, zaključit ovu temu oko reprezenatciju. Želja postoji. Velika želja?
- To je najvažnije za početak. S druge strane treba vidjeti tko će biti izbornik. Uvjeren sam, kažem, da će to biti Jasko. Onda se treba dobro pripremiti.
Skupina je teška.
- Što god ljudi govorili, neću tu pričati o Španjolskoj ili Sloveniji, ali kao laka je Poljska, Gruzija ili Češka... Pa, Poljska ima jednog Lampea, imaju jednog Gortata, koji je u NBA, tu je Kelati ili Logan, tko god igrao, obojica su “ubojice”. Sve su to dobre momčadi. No, sad bih se ja vratio na nešto.
Recite...
- To što igramo svi OK to može i ne mora ništa značiti. Potencirao bih ono da moramo staviti svi, baš svi svoj ego sa strane. Zato što se u reprezentaciji neće imati iste uloge kao što se imaju u klubovima. Većina igrača neće imati iste uloge niti učinike kakve imaju u klubovima. Možda prvi ja. Tako da treba stvoriti kemiju, dobru momčad. Trebamo biti klub. To je teško stvoriti u par mjeseci, to se stvara mjesecima, ali moramo raditi na tom tragu.