ISTANBUL - Bogdan Tanjević je kroz 40-godišnju trenersku karijeru prošao sve i osvojio gotovo sve što je mogao. Sa 32 godine već je bio klupski europski prvak s Bosnom, Italiju je na EP-u 1999. odveo do zlata. Nikad nije bio svjetski prvak, ni olimpijski pobjednik. Turci su ga doveli 2004. godine s idejom stvaranja reprezentacije koja će eksplodirati na SP-u 2010. Rezultati reprezentacije su u posljednjih šest godina bili slabiji nego što se činilo da je igrački potencijal Türkoglua, Okura, Ilyasove i društva, ali Tanjević status u nijednom trenutku nije bio upitan. Sve do ovog proljeća, kad se u priču uplela opaka bolest, kad mu je dijagnosticiran rak debelog crijeva.
- Objasnit ću vam košarkaškim rječnikom ono što su mi rekli liječnici: “Imaš četiri osobne, igraš u gostima, a suci baš i nisu neki”.
Operacija je uspjela, a do sada je prošao sedam od osam kemoterapija. Jedna ga još čeka po završetku SP-a. Tada ga, ovisno i o konačnom rezultatu na SP-u, čeka i odluka što će reći ljudima iz Turskog košarkaškog saveza.
- Volio bih ostati na kormilu reprezentacije i sljedeće godine na EP-u u Litvi pokušati odvesti Tursku tamo gdje još nikada nije bila - na Olimpijske igre.
Nije više onako aktivan uz out-crtu kao što smo ga nekad znali vidjeti. Dobar dio posla prepustio je pomoćnicima. Ponaša se poput vrhovnog zapovjednika. Nadgleda i odobrava ono što pomoćnici nacrtaju, a kad se zatvori u svoju radnu sobu smišlja novotarije. Sa 63 godine smislio je “zonu sumraka” u kojoj su dosad ostali zarobljeni svi turski suparnici.
Zona 2-1-2 koju igra Turska, kojom je pobijedila sve dosadašnje suparnike, a Francusku u osmini finala učinila bezopasnom, zadivila je košarkaške taktičare. Svi dosadašnji suparnici domaće reprezentacije upadali su u Tanjevićevu zamku.
- Morat ću tu zonu prijaviti ruskom Uredu za patente - rekao je nakon uvjerljive pobjede nad Francuskom u osmini finala odlično raspoloženi turski izbornik, uz dodatak:
- Znate, ja uopće ne volim zonu i mislim da smo je previše igrali. No, ova zona 2-1-2 na pola terena najbolja je zona na svijetu.
Sa 63 godine Bogdan Tanjević (rođen u Pljevlji, u Crnoj Gori) drugi je najstariji izbornik na Svjetskom prvenstvu. Rođen je istog dan kad i Mike Krzyzewski (13. veljače 1947.), a mlađi je samo od Dušana Ivkovića (66). No, jedini se od svih izbornika može pohvaliti da je košarkaškom svijetu ponudio nešto novo.
Turska je na ovom SP-u najmanje ponovila rezultat iz Japana, gdje je završila put u četvrtfinalu. Pred 17.000 glasnih, raspjevanih i rasplesanih navijača u Sinan Erdem Areni žele otići puno dalje. Prvo preko Slovenije do polufinala, a onda i preko pobjednika dvoboja Španjolska - Srbija do velikog finala.
Vranković treći najmlađi i s najmanje iskustva
U najboljim svjetskim reprezentacijama uglavnom rade prokušani treneri, s golemim iskustvom i cijelom niskom trofeja
Kad biste od 16 trenera koji su sa svojim reprezentacijama izborili nastup u osmini finala Svjetskog prvenstva pokušali napraviti prosječnu sliku, kakav biste profil dobili?
Vaš bi izbornik bio 50-godišnjak, imao bi iza sebe nekoliko velikih reprezentativnih natjecanja i 15-ak godina rada u klubovima. U svom bi trenerskom životopisu imao i poneki trofej.
Čovjek koji bi idealno odgovarao tom profilu je 49-godišnji izbornik Španjolske, Talijan Sergio Scariolo. Istina, nije imao reprezentativno iskustvo prije nego što je sjeo na klupu Španjolske, ali samo zato što mu to nije dozvoljavao angažman u španjolskoj ACB ligi. No, Scariolo je u prvoj godini rada sa Španjolskom osvojio europsko zlato, koje je Španjolcima izmaklo čak i kad su 2007. bili domaćini EP-a.
Hrvatski izbornik Josip Vranković (41) bio je treći najmlađi izbornik među sudionicima osmine finala, ali su izbornici Litve i Kine, Kestutis Kemzura (40) i Bob Donewald (40), nakupili daleko više trenerskog iskustva, s obzirom na to da su se tim poslom počeli baviti daleko prije od Vrankovića.
Ako priču suzimo na neke od najboljih svjetskih reprezentacija, stvari postaju još lošije po mlade stručnjake, jer su te poslove, u velikoj većini, dobili treneri s golemim iskustvom te impresivnom niskom različitih trofeja medalja. Dovoljno je navesti četiri primjera: 66-godišnji Dušan Ivković (Srbije) osvojio je sve osim olimpijskog zlata; 63-godišnji Mike Krzyzewski (SAD) je s Dukeom četiri puta bio NCAA prvak i ima olimpijsko zlato iz Pekinga; 63-godišnji Bogdan Tanjević (Turska) je bio klupski (Bosna) i reprezentativni prvak Europe (Italija); 55-godišnji Ruben Magnano (Brazil) iza sebe ima olimpijsko zlato i srebro sa SP-a pa nikome u Brazilu ne smeta što je Argentinac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....