Za one koji su stvarali temelje splitske košarke i doveli je do prvih uspjeha, uopće nije sporno tko je najveći među velikima. Rato Tvrdić je bez trunke zavisti uzviknuo:
- Ovo je kralj!
Petar Skansi je, pak, otišao toliko daleko da je rekao da su svi njegovi uspjesi u posljednjih tridesetak godina, otkako je upoznao Tonija Kukoča, vezani baš za čovjeka koji je kao 23. počasnik ušao u Kuću slave splitskog sporta.
Naravno, aktualni doministar sporta malo je pretjerao, makar su zajedno osvojili srebro na OI u Barceloni 1992, a proživjeli su i dvije prekrasne godine u Benettonu (prvaci Italije, finalisti Eurolige).
Sam Kukoč, legendarna sedmica Jugoplastike, "tako ću uvijek zvati svoj klub", i Chicago Bullsa, nije krio da ga je pozitivno iznenadio i emotivno pogodio sav šušur oko njegova ulaska u Kuću slave. Pa i odaziv ljudi u vrijeme kad je još uvijek puno ljepše biti na plaži (18 sati) nego na platou ispred velike dvorane ne Gripama.
- Zadovoljstvo mi je proći kroz Kuću slave, makar mi je malo neobično što sam već u ovim godinama zaslužio tu čast. Mislio sam da je to za ljude koji su još stariji, kad je njihov opus zaokružen, pa mi je zato bilo malo neugodno. Proći kroz ove prostorije dokaz je više da je Split zbilja grad sporta. Ako ne najsportskiji, onda jedan od. Po broju stanovnika, po uspjesima, titulama svjetskih i europskih prvaka, olimpijskih pobjednika... Ne treba svemu tome niti govoriti, to se zna, a meni je iznimno drago što sam sada i ja dio te priče na ovakav način.
Kukoč je definitivno romantičar u duši, današnja trka za novcem potpuno mu je nerazumljiva.
- Tužno mi je gledati momke od 17 do 19 godina kako samo pričaju o novcu i svaki ima menadžera. Moja poruka? Glava je najvažnija, sve je u glavi, ona mora biti čista. Sve te priče o novcu i ostalim stvarima mogu mladog igrača usporiti u razvoju ili odbiti od sporta. Igrati znači uživati, biti zadovoljan, a u košarci se može uživati čak i ako se ništa ne osvoji. Tako ja to vidim. Meni je, doduše, košarka omogućila sve, ali nikada nisam bio odgajan drukčije nego da je momčad najvažnija. Nikad pojedinac, kako god se zvao, ne može sam dobiti utakmicu. Za nas su govorili da smo silno talentirani, ali Partizan i Cibona bili su također dobri i znali su da je nas teško dobiti kao momčad. Tako je i bilo. Uz to, mi smo radili dvostruko više od svih.
No, što je s onom drugom Kućom slave, košarkaškom u Springfieldu? Hoće li završiti tamo kao i suigrači iz Bullsa (Jordan, Pippen) i kao četvrti Hrvat ( Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Mirko Novosel)?
- Ako sam ovdje... Šalim se. Naravno da bi mi bilo drago da završim tamo, ali ne odlučujem ja o tome. Mislim da imam izglede i ako se dogodi, bit će to jedna od kruna na čitavu karijeru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....