ZAGREB - Na vrhu trokatnice, što se nalazi na križanju Savske ceste i Tratinske ulice, nalazi se stan od 200-tinjak kvadrata. Ključeve tog “penthousea”, čiji je danas jedini stanovnik, ima 16-godišnji Marko Proleta. Gdje ćeš ljepšeg života, reći ćete.
- Da, baš. Pogotovo kad usred siječnja nemate grijanja ni tople vode - kaže kroz smijeh 16-godišnji Dubrovčanin, nekadašnji kapetan kadetske reprezentacije, a danas junior Cibone i jedini stanovnik internata kroz koji su od 1988. do danas prošli mnogi košarkaši.
Danas je to kuća duhova.
- Kad sam 2008. došao u Cibonu, u internatu nas je bilo sedmorica. Moji cimeri su polako odlazili, jedan po jedan, a od polovice kolovoza prošle godine ostao sam - sam. Razmišljao sam što učiniti i odlučio ostati. Roditelji su mi bili najveća podrška. Vjerovao sam da kriza u Ciboni ne može vječno trajati - kaže učenik 3. razreda hotelijersko-turističke srednje škole.
Marko se skrasio u sobi na dnu dugačkog hodnika i tu napravio malo carstvo. Izabrao je sobu koja je bila u najboljem stanju. Na vratima njegove sobe brava je funkcionalna, krevet se ne raspada, ormar je stabilan. Preko puta je najveća soba u internatu, jedina dvokrevetna. Marku služi kao sušionica rublja. Sam pere, pegla.
Kada sam pitao Marka Proletu što bi sve trebao imati, Marko je skromno rekao:
- Dajte mi samo toplu vodu.
Od nove školske godine trebao bi uživati u punom komforu novouređenog internata. I više ne bi trebao biti sam.
- Bit će igrača, proradit će i kuhinja. U internatu će imati sve što im je potrebno i više se neće događati da najtalentiraniji klinci zaobilaze Cibonu - tvrdi šef juniorskog pogona Nikša Prkačin.