Danko Radić - vladar bez opozicije

ZAGREB - Postavljanje Josipa Vrankovića za izbornika muške A nacionalne vrste posljednji je primjer iz kojeg je bilo vidljivo kako Danko Radić na legalan i demokratski način provodi svoje, despotske odluke. Predsjednik HKS-a na takav način hrvatsku košarku vodi već gotovo 15 godina.

Radićeva vlast u hrvatskoj košarci je neupitna. On nema opoziciju, jer je u cijeli projekt vođenja Saveza ušao sustavno. Stvorio je neuništive temelje svoje vlasti instalirajući ljude iz sudačke organizacije u županijske saveze, a oni čine glasačku mašineriju na Saboru HKS-a.

I iz sjene je bio najmoćniji

Radićev uspon počeo je prisilnim odlaskom Mirka Novosela i njegovih ljudi iz HKS-a na Saboru u Karlovcu 1995., kad je za predsjednika izabran Anton Kovačev. Od tada do 2004. godine Radić je djelovao kao čovjek iz sjene, smjenjivao je i postavljao predsjednike i izbornike. Kad bi mu se koji usprotivio, bio je bivši.

Dok nije sam zasjeo u predsjedničku fotelju, Radić je promijenio nekolicinu predsjednika: Damira Skansija, Marijana Hanžekovića i Ivana Šukera koji je morao otići kad je postao ministrom financija. Šukeru nije pronašao dostojnu zamjenu pa je odlučio izaći iz sjene i na izborima 2004. i 2007. dobio jednoglasnu podršku. Oporba je bila toliko “jaka” da Radić nije imao protukandidata. “Nitko ne voli gubiti, a za pobijediti Danka Radića moraš imati kvalitetu i godine rada u košarci”, rekao je prilikom prvog izbora Radić, oslikavajući svoju moć.

Pokušaj svrgavanja, što ga je 2005. pokrenula “Generacija 92” (mahom “srebrni” olimpijci iz Barcelone), neslavno je završio. Radić je iz te borbe izašao još jači nego što je bio prije, koliko god se to činilo nemogućim.

Dižu ruke za njegove odluke

Radić u hrvatskoj košarci može napraviti ili značajno utjecati na apsolutno sve odluke. Na bilo koju poziciju u Savezu može postaviti svoje kandidate, jer je u svim tijelima osigurao natpolovičnu većinu, može progurati bilo kakav zakon ili odredbu. Primjerice, današnjim A-2 ligašima nametnuto je da u momčadi i na parketu imaju najmanje jednog juniora (1992. god. i mlađeg). Ako taj ispadne s pet osobnih pogrešaka, mora ga zamijeniti junior. Ako ga nema, momčad nastavlja utakmicu s četiri igrača! Uoči sezone klubovi su pripremali pobunu, prijetili da neće početi natjecanje. Danas šute i igraju.

Takvih je primjera nebrojeno. Svi se potezi opravdavaju otrcanom devizom “za boljitak hrvatske košarke”. Ako eksperiment uspije, Radić je uvijek spreman primiti čestitke za sjajno odrađen posao, ako propadne - nikom ništa. Ionako o tome nije odlučivao Radić, već legalno izabrani članovi Sabora, Upravnog odbora, Stručnog savjeta...