Ciboni prijeti euro-sezona bez pobjede!

Unatoč uvjerljivom porazu (71-84) od suparnika s kojim je Cibona na papiru trebala biti barem u ravnopravnom položaju, ako ne i u statusu favorita s obzirom na domaći teren, Radulovićeva momčad ispraćena je s terena uz pljesak i povike “Heja, heja, Cibosi”. Zvižduka nije bilo. To je bio jedan od rijetkih pozitivnih trenutaka jedne, uglavnom, tužne večeri u Draženovom domu.

Do ove sezone takva bi reakcija zagrebačke publike bila gotovo nezamisliva nakon što bi Cibona izgubila od momčadi koja nikoga u povijesti nije pobijedila na gostujućem parketu. Što se promijenilo? Promijenile su se okolnosti. Danas dolazak na Ciboninu euroligašku utakmicu nije stvar prestiža. Oni koji dolaze na utakmice, dolaze iz ljubavi, prema klubu ili košarci. Takvih je u četvrtak bilo oko tri i pol tisuće. Među njima je bilo i navijača Medveščaka. Upravo iz njihovog sektora krenulo je skandiranje. Njima je to uobičajeno, pokazati naklonost svom klubu i kad se gubi.

Da je Zdravku Gordon...

Za ovakve poraze u Ciboni su u prošlosti padale glave, treneri bi prozivali igrače. I to se promijenilo. Zdravko Radulović je siguran, a nakon poraza uglavnom je tražio one koje će pohvaliti. Zavapio je samo zbog loše organizacije napada.

- Tako je već deset utakmica i to me izluđuje. Previše smo igrali “jedan na pet”.

Ta konstatacija ide na dušu Roka Stipčevića, hrvatskog reprezentativca koji je bio jedno od najzvučnijih Ciboninih pojačanja. Zasada je najslabija karika, a njegova alternativa, Karlo Vragović, dobio je malo prilike pokazati što može. Protiv Francuza je, s obzirom na viđeno, trebao igrati više, što je nakon utakmice priznao i Radulović.

Uoči sezone, neki su ovu Ciboninu momčad proglašavali jednako kvalitetnom kao što je bila prošlogodišnja. No, bila je to samo jedna od brojnih zabluda. Perasović je u Gordonu i Marku Tomasu, da ne idemo dalje, imao igrače kakvih Radulović nema.

Zato se u ovoj momčadi još više osjeti nedostatak ozlijeđenih Marina Rozića i Jure Lalića. Oni bi sigurno drastično promijenili Ciboninu sliku, pogotovo u najslabijem segmentu ove momčadi - obrani.

Radulović je pobornik napadačke filozofije, ali bez obrane se danas ne može. A Cibonina je protiv svakog suparnika padala lako, na vanjskoj liniji, a onda i centri ostaju na vjetrometini.

- Nismo dovoljno agresivni. Na našem parketu ne bismo smjeli tako izgledati - rekao je Drago Pašalić nakon Choleta.

Cibona je u toj utakmici primila 46 poena u prvom poluvremenu i napravila samo šest osobnih pogrešaka. Cibona prima 79 poena po utakmici, bilo da se radi o Euroligi ili NLB ligi. To je previše, pogotovo za regionalno natjecanje.

Čekajući Rozića i Lalića

No, ni to ne bi bio problem da su Radulovićevi košarkaši pokazali napadački talent o kojem je njihov trener pričao od prvog dana priprema. Od mladenačke razigranosti i lepršavosti vidjeli smo samo naznake. Cibona je na četiri euroligaške utakmice ostala na 65 poena u prosjeku.

Kakva je rezultatska budućnost ove momčadi? Nakon poraza od Choleta izgledi za Top 16 svedeni su na teoriju nakon samo četiri kola. U NLB ligi se stvari još mogu popraviti, ali kiksevi poput poraza od Nymburka se više ne smiju događati.

Radulović vjeruje da će mu povratak Lalića (10 dana) i Rozića (mjesec dana) biti od velike pomoći. Ostalo, kaže trener, nije realno, misleći pritom na dovođenje prinova. Ako ste Cibonin navijač, onda vam ne preostaje drugo nego vjerovati. Vjerovati da “cibosi” mogu bolje i da će s ovim igračkim kadrom završiti sezonu.