ZRINKA ZA JUTARNJI: 'Dobila sam kazališnog Oscara, a u 14 godina nisam ni nominirana za Nagradu glumišta'

Zrinka Cvitešić, prva hrvatska glumica koja je ostvarila enorman uspjeh na londonskom West Endu, ovaj se tjedan vratila u matično kazalište, zagrebački HNK. Tamo se preksinoć opet pojavila u ulozi sluškinje u predstavi “Građanin plemić”, u režiji Krešimira Dolenčića. Gledalište je bilo puno, a publika je s pljeskom oduševljenja ispratila Zrinku Cvitešić i njezine kolege iz središnjeg nacionalnog kazališta.

- HNK je za mene jedno od najljepših kazališta na svijetu, pravi klasični raskošni teatar koji je kroz povijest izrodio ikone hrvatske kulture. I sretna sam da sam stasala upravo na toj sceni. Osobno nisam dvije i pol godine igrala na hrvatskom jeziku i u utorak sam imala veliko uzbuđenje, pa i tremu. Prije predstave stala sam na scenu ispred praznog gledališta i obuzeo me osjećaj sreće i ponosa zato što sam ponovno na toj sceni. Krešo je moj najdraži hrvatski kazališni redatelj, a kolege iz HNK su tijekom cijele moje engleske priče bili puni podrške, pa su tako i sada. U utorak je bilo zaista veselo... - priča Zrinka Cvitešić dojmove s prve izvedbe “Građanina plemića” u prosincu ove godine.

U međuvremenu, dobili ste priliku da igrate u novoj BBC-jevoj seriji. Kako je do angažmana došlo i kada će serija izaći?

- Kao i do svih mojih projekata izvan Hrvatske, do angažmana u seriji došlo je preko moje agencije u Londonu. Snimanje sam završila, a serija bi se trebala početi prikazivati u proljeće 2015. Zbog prirode ugovora to je sve što vam za sada mogu reći o njoj.

1Angažmanu u seriji prethodila je uloga u predstavi ‘Once’ na West Endu za koju ste dobili najprestižniju britansku kazališnu nagradu ‘Laurence Olivier’ za najbolju glumicu u mjuziklu. Što je bilo najteže što ste morali proći na putu do tog uspjeha?

- Ne mogu reći da mi je put na West Endu, od prve probe do Oliviera, bio jako težak. Čini mi se da mi je tamo nekako sve išlo puno lakše nego svih ovih godina u hrvatskom teatru. I nagrade to pokazuju. Tamo sam u nekoliko mjeseci dobila dvije nagrade za najbolju glumicu, za još dvije sam bila nominirana, a na kraju sam, eto, osvojila i kazališnog Oscara. U Hrvatskoj, u 14 godina profesionalnog bavljenja kazalištem, nisam stigla ni do nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta. Ali ne žalim se, dobila sam ono najbitnije: dobro obrazovanje i čvrste glumačke temelje. Ovdje sam se gradila, a u Engleskoj dobila priznanje za to.

Koliko sati dnevno danas radite?

- Glumački je posao specifičan. Dok radiš na predstavi ili snimaš film, radno vrijeme može biti i po 16 sati dnevno. Kad završiš projekt, možeš ne imati radno vrijeme tjednima, mjesecima. To je još jedan razlog zašto volim glumački posao: mogu žrtvovati i jutra i noći i privatni život na neko vrijeme jer znam da ću, kad završim projekt, imati sve vrijeme svijeta samo za sebe. Tako se kvalitetno mogu posvetiti i poslu i svom životu. Ali glumac uvijek, i u slobodno vrijeme, radi na sebi, svjesno ili nesvjesno.

Koji je vama najvažniji kompliment koji ste dobili u Londonu i tko ga je izrekao?

- Komplimenata je bilo puno, no mislim da su mi najveći dali kad su mi odlučili, kao strancu, dodijeliti Oliviera. Time su Britanci komplimentirali i sebe jer su pokazali da su spremni na promjene.

Koje ste važne ljude iz javnog života V. Britanije imali prilike upoznati?

- Zahvaljujući velikom uspjehu mjuzikla, izvrsnom marketingu i promoviranju glumaca imala sam prilike upoznati važne ljude kulturne i političke engleske scene. Ne bih nikoga izdvajala. Jer jednako su mi bila bitna ta poznanstva kao i ona s Hrvatima koji su došli u London samo da bi vidjeli predstavu, zatim s engleskom publikom koja je u velikom broju po nekoliko puta dolazila ponovno nas gledati, te s Amerikancima koji su dolazili na stage door reći nam da smo bolji od broadwayske postave.

Planirate li karijeru nastaviti na Broadwayu?

- Ne planiram ništa. Znam jedino da ću nastaviti raditi isključivo kvalitetne projekte. Inozemnu karijeru želim nastaviti.

Prvo ste živjeli na londonskom Notting Hillu, gdje sad živite?

- London je sada moj dom. Živim u predivnom mirnom, malo izdvojenom londonskom naselju. Lijepo je živjeti negdje gdje nisi stalno pod okom paparazza... Opet živim kao nekad u Karlovcu...

Budući da se privatno družite s Nikom Kranjčarom, odlazite li na utakmice londonskog Queens Park Rangersa? Volite li otprije nogomet?

- Nogomet volim još od malih nogu. Ispod kuće na Turnju bio je nogometni stadion. Kažem stadion jer još i danas stoji ploča na cesti gdje piše stadion. Mama i ja gledamo europska i svjetska prvenstva već godinama, jedna drugu zovemo usred utakmica i komentiramo ih. Volim hrvatski sport... Pratila sam i Janicu i Ivicu i rukometaše i Gorana Ivaniševića... Volim sve sfere u kojima su naši ljudi uspješni na svjetskoj razini. A u sportu zaista jesmo! Ali, da, sada gledam nogomet više nego prije i odlazim na sve utakmice QPR-a na koje mogu.