Bivša manekenka i model, Britanka Alicia Douvall zasad je sa 331 estetskom operacijom i tretmanom rekorderka estetske kirugije i daleko nadmašuje Amerikanku Cindy Jackson koja se navodi kao žena s najviše kiruških “poboljšanja” na tijelu.
Alicia je potrošila gotovo milijun funti, a o želji za “savršenstvom” svjedoči i to da je čak skraćivala nožne prste. Sada u svojoj ispovijesti Daily Mailu tvrdi da ju je sve to pretvorilo u ovisnicu, a već je tri puta bila na odvikavanju. Naglašava da estetski kirurzi nikada ne bi trebali ohrabrivati žene u njihovoj opsesiji da, primjerice, izgledaju kao Barbie.
Douvall, koju se povezuje s nizom celebrityja, uključujući Mickeyja Rourkea, kaže da je imala brojne potencijalno opasne i bolne operacije. U jednom razdoblju odlazila je na jednu tjedno, a sve samo zato što je bila uvjerena da je ružna.
Psihička sposobnost
Beskrupulozni kirurzi pristali su joj učiniti čak 50 operacija pod punom anestezijom. Tvrdi da ju je to koštalo oko milijun funti, a ni jedan od njih nije je ni pokušao zaustaviti. “Htjeli su samo moj novac”, rekla je Alicia. Danas iskreno govori o svojoj nevolji i zato se uključila u kampanju čiji je cilj obuzdati neetične tretmane estetskih kirurga (Stop The Cosmetic Surgery Cowboys campaign). Sudionici kampanje traže zakonske pomjene za povećanje sigurnosti pacijenata, od kojih je jedna i ona da pacijenti moraju imati 30-minutne konzultacije s kirurgom kako bi se procijenila njihova psihička i fizička sposobnost.
- Nije uobičajeno da osoba koja se podvrgne estetskom zahvatu i zadovoljna je ishodom nakon određenog vremena opet traži dodatne korekcije. Ponekad se istodobno mogu napraviti dva zahvata, ali svako pretjerivanje liječnik mora odbiti - smatra estetski kirurg dr. Siniša Glumičić. Naglašava da je Alicin slučaj šokantan jer sigurno ne postoje razlozi za njih, a sve što nema pravu indikaciju nema smisla operirati.
Drugačiji kriteriji
Konzultant za estetsku kirugiju Britanskog društva za estetsku i plastičnu kirugiju Kevin Hancock kaže da manji broj pacijenata nije psihički pogodan za te opeacije. Članovi Društva naglašavaju da čak i kad kirurzi odbiju zahvat i predlože odlazak psihoterapeutu pacijenti to ne poslušaju već idu od liječnika do liječnika dok jedan ne pristane. Društvo želi napraviti standardizirani upitnik u kojem bi se pacijente pitalo i to jesu li već imali više operacija kako bi se mogla procijeniti moguća nerealna očekivanja. Povećanje tih kriterija značilo bi da bi za osobe poput Alicie važili drukčiji kriteriji. Estetski kirug Zoran Žgaljardić kaže da, nažalost, industrija koja radi uređaje i potrošni materijal za estetsku kirurgiju čini medvjeđu uslugu struci jer daje pacijentima nerealna obećanja.
Virtualna agresija
- Razne virtualne slike pacijenata koji nikada ne mogu izgledati kako im to sugeriraju uređaji čine nevjerojatnu štetu. Način kako spavamo, starimo, kakvi su nam mišići, koliko vode pijemo i slično imat će utjecaj i na rezultat operacije kao što je imalo utjecaj i na raniji izgled. Nikome nije, primjerice, ista lijeva i desna strana lica i takva se simetrija neće postići ni operacijom. No, s tim se pacijenti teško mire pa bi se moglo reći da smo svi žrtve virtualne agresije - kaže. Dodaje da u razgovoru s pacijentom nastoji prepoznati mogućeg ovisnika o plastičnoj kirurgiji i takve odbija.
Alicia je od prve operacije grudi, kad je imala 17 godina, još 16 puta mijenjala njihov oblik i veličinu. Majka dvoje djece još je štošta činila za ljepotu, uključujući bizarno skraćivanje rebara kako bi imala tanji struk ili nožnih prstiju kako bi stopalo ljepše izgledalo u štiklama. U bradu je ugrađivala pa vadila implantate, a masno tkivo s trbuha ubrizgavali su joj u obraze pa potom vadili. Ništa je nije moglo zaustaviti, a sama tvrdi da to nitko i nije pokušao premda joj je očito trebala psihološka provjera. Nikome nije bilo čudno čak ni to da je u jednom trenutku svakog tjedna imala operaciju. Osim izgleda, za Aliciu je sve bilo u drugom planu.
“Osim za obrazovanje kćeri, sve ostalo trošila sam na operacije. Jela sam grah na toastu i nikad nisam išla na odmor”, kaže. “Jesam li sada sretna? Daleko od toga. Imala sam toliko operacija da se moje lice ne miče. Ne mogu se nasmijati kako treba i ne mogu disati kroz nos. Da nikad nisam imala ni jednu operaciju, puno bih bolje izgledala”, zaključuje Alicia.
Dijagnoza: dismorfija
Kaže da nije slušala ničije savjete. “Čak i kad me kći molila da prestanem, nisam poslušala. Bila sam uvjerena da će nova operacija sve srediti”, kaže Alicia. Dodaje da je prije svih ona odgovorna, ali dio krivnje snose i liječnici. “Danas znam da nije problem u mojim grudima ili nosu, ali tada sam tako gledala na to. Liječnici su se uvijek slagali s mojim konstatacijama da mogu bolje izgledati”, naglašava. U stvari Alicia pati od dismorfije, poremećaja koji izaziva bolesno opterećenje i nezdovoljstvo izgledom, a povezuje se s opsesivno kompulzivnim poremećajem i anksioznošću. Takve osobe često pate od depresije i poremećaja prehrane. Potvrđuje to i Alicia koja kaže da je bila na antidepresivima, a potom i na odvikavanju. Kćeri su joj bile poticaj da treći put potraži pomoć i sada već godinu dana nije bila ni na jednoj operaciji. Studija objavljena u Annals Of Plastic Surgery prije dvije godine kaže da jedna od 10 osoba koje idu na estetske operacije ima dismorfiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....