Krajem mjeseca u Zagreb stiže popularni bosanskohercegovački ansambl Halka s jedinstvenom scenskom interpretacijom tradicionalne bosanske glazbe. Naime, glavni vokal Božo Vrećo za našu publiku priprema “transrodni” nastup. A po tome je već postao prepoznatljiv. I poseban.
U Zagreb stižu u sklopu europske turneje, a nastup će se u organizaciji udruge Ja BiH održati 28. siječnja u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”.
- Trudim se na nastupima biti ono što jesam. Nije bilo nikakve unaprijed osmišljene ideje za transrodnim nastupima. Sve sam to ja. Sevdalinka je, prije svega, ženska pjesma i kao takva, žena u meni ne smije biti zatočena. Na nastupima se događa oslobađanje. I taj ples koji se do sada u sevdalinci nije pojavljivao kao motiv, on isto dolazi iz mene. To je moja interpretacija emocije, strasti, tuge i pripadanja nekom, jer mislim da, osim glasa i glazbe, u ovom poslu ta gestikulacija i pokreti itekako govore o vama: koliko ste duboko unutar te priče, koliko ste jaki da budete sami pred stotinama i tisućama ljudi koji su došli da na neki čudnovat i tajnovit način podjele taj trenutak s vama.
Trudim se da moj nastup bude vizualno potpuno drugačiji. Počevši od stylinga. Divno je što su ljudi i navikli na mene kao takvog, posebnog, drugačijeg... - objašnjava Božo ideju svog nastupa.
A prije nego što se odvažio pjevati javno a capella sevdah, jer mu je to prije svega bio izazov - pjevati bez instrumenata, godinu i pol dana je istraživao, prikupljao i zapisivao sve što je mogao pronaći o sevdalinkama.
- Imao sam sreću da preko nekoliko važnih ljudi dođem do arhivske građe u Sarajevu, Beogradu i Beču, te napravim i posložim odličnu datoteku svega onoga što nosi i isijava sevdah u sebi. Pa sam se iz Beograda, gdje sam studirao, preselio u Sarajevo. I tu nisam imao nikoga. Ni prijatelja, ni rodbine, ni mjesto za živjeti. Stanovao sam u sobici u hostelu i pjevao u Kući sevdaha, u prostoru Velikih daira. To je bio eksperiment gdje sam želio vidjeti kako će ljudi reagirati na moj glas.
Sve je tako počelo. I interes, i divljenje, i uživanje u mojim intimnim koncertima unutar tog prostora... Ubrzo potom dolazi do sve češćeg pojavljivanja u medijima, prilikama za snimanje albuma od medijskih kuća... - prisjeća se Božo.
Ističe i kako se sevdah u njegovoj obitelji oduvijek slušao. Mama mu je Crnogorka i jako je voljela, a i danas voli, slušati poznate doajene sevdaha: Kseniju Cicvarić, Himzu Polovinu, Zaima Imamovića, Zehru Deović, Nadu Mamulu, Safeta Isovića… Pa je taj plamen tradicionalne glazbe oduvijek bio dio njega.
- No, za sve postoji vrijeme. Ja sam jako sretna osoba jer više ne tragam i ne lutam tražeći sebe. Ja sam ta pjesma i ta pjesma je cijeli moj život i svijet - priča nam Božo oduševljeno.
Njegovo bavljenje glazbom i karijera traju otprilike tri godine. A u te tri godine se svašta događalo: puno divnih koncerata, ljudi, odricanja, emocija, suza, ljubavi...
- Nastupali smo svuda po Bosni. U svim gradovima koji i kroz povijest njeguju dušu sevdalinke i svaki koncert je nosio neku novu energiju, improvizaciju i emociju, na što smo jako ponosni jer bend je prepoznatljiv, drugačiji, zanimljiv i inovativan sa svakom novom pjesmom i izvedbom... - kaže.
Prvi nastup održali su na kultnoj otvorenoj pozornici na Ilidži, gdje su prije rata nastupala najveća imena sevdaha u sklopu jednog od najprestižnijih regionalnih festivala, a koji se često izdvajao po kvaliteti i kvantiteti pjesama koje su ostale živjeti i dan-danas.
Božo je odlučio i objelodaniti svoje autorske tekstove i tako nastaviti niz stvaranja tekstova i melodija koje će na pravi način glorificirati sevdalinku kao tradicionalno blago i nešto čime se ponosi.
- Prvi album smo snimili, a ove godine u veljači, nadam se, očekujemo i izlazak drugog albuma ‘O ljubavi’, no prije toga bi još trebao izaći moj solo a capella album ‘Moj sevdah’ - kaže o planovima.
Inače, Božo Vrećo je završio arheologiju. Živi u Sarajevu. I jako je posvećen stvaranju novih pjesama, jer bi uskoro volio snimiti i potpuno autorski album. Živi, kaže, pomalo boemskim životom. Bez poroka. Okružen nekolicinom bliskih prijatelja s kojima surađuje i provodi vrijeme.
- Kuham svaki dan. I kako kažu kod nas u Bosni - kad dobro kuhaš, e sad se možeš udati ili oženiti - priča nam uz smijeh. Ističe i da je za njega sam izlazak na pozornici više od koncerta.
- Uvijek mi iznova srce zadrhti... Zato ovo i jest posebna glazba koja dušu gali i bol pretače u uzdah olakšanja. Ja živim za te trenutke. To je moj svemir - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....