TEREZA NA RUBU SUZA 'Napali sume dok sam pjevala u čast Coce, a njegova me obitelj nije branila'

Ja se ne prodajem, ja se dajem. Nikada nisam izdala svoju publiku, nikada varala. Ona je moj adrenalin, scena je moj život – kazala je za Slobodnu Dalmaciju Tereza Kesovija uoči dubrovačke promocije njezine autobiografije "To sam ja", koja će se održati 1. rujna u Kneževu dvoru.

Riječ je o knjizi koja je prvi put javnosti predstavljena u Zagrebu u lipnju, a autobiografski je zapis bogatog i osebujnog života i rada 75-godišnje pjevačice, koja je u 660 novinskih kartica teksta spomenula 750 imena čiji je značajan dio stvarao povijest hrvatske zabavne glazbe.

I sve je, veli, proživjela i preživjela, ali na duši joj je ostala živa rana nakon što joj je publika na Poljudu, tijekom njezina nastupa na lanjskom koncertu u čast preminulom Vinku Coci, uz zvižduke skandirala: "Odlazi! Prodana dušo!" Bila je to burna reakcija na njezino prvo poslijeratno beogradsko gostovanje...

Nastupi u Beogradu

– Torcidu je netko "naložio" protiv mene. Zar bih ja "prodajući dušu" trajala 54 godine? Jesam li nekom zlo učinila? Jesam li nekoga namjerno povrijedila? Na Poljud sam došla zbog Coce, koji je bio jedno premilo, predrago i humano biće. Posthumno ga volim...

Došla sam zapjevati u njegovu čast, obukla bijelo odijelo jer poštujem Vinka i mjesto na koje sam došla, a onda sam nepravedno napadnuta. Užasno sam to teško proživljavala... Sve ovo što se događa vodi k zlu i mržnji, a sve se događa zbog siromaštva. Kad nema šolada, nema ni ljubavi. Žao mi je samo što Cocina obitelj tada nije izrekla nijednu riječ u moju obranu – gotovo je zajecala Tereza prisjećajući se ponižavajućih trenutaka na "Hajdukovu" stadionu.

– A koliki idu u Beograd? I zašto ne bi išli? Pa idu zaraditi za život. Zašto je jedna Doris Dragović, diva prekrasnoga glasa, bila tako dugo van scene? Zašto bi bila na rubu egzistencije? Pa išli su i Gibonni, Nina Badrić, ne znam tko sve ne, ali ja sam doživjela ono što oni nikad neće – kad sam nogom kročila na scenu, cijela dvorana se digla na noge.

Publika je dugo stajala i pljeskala, a ja nisam mogla početi pjevati koliko je to trajalo – prisjetila se Tereza beogradskoga gostovanja zbog kojega je poslije u srcu Dalmacije doživjela neugodno skandiranje. Oprostila je, kaže, svima sve, ali rana i dalje peče...

Koncert u HNK-u

– Vrijeme prolazi... Moja Pave Župan-Rusković mi je rekla: "Tere, glavu gore. Sve će minut, al' ostat će čist obraz." Kad bi Split samo znao koliko ga volim. Fina splitska publika nikad se neće miješati u te stvari. Split me je stvorio, ali ja sam mu i vraćala. I beskrajno sam tužna što se Splitski festival pretvorio u jednu jeftinu zabavu.

Dovoljno mi je nedavno bilo vidjeti u dokumentarcu o Smoji što je Split nekoć bio. Ali toga više nema... – nostalgično je uzdahnula Tereza, ističući kako je Split, usprkos svemu, uz rodni Dubrovnik, vječno zaključan u njezinu srcu.

– Ako je Dubrovnik No. 1, onda je Split moj drugi grad. Voljela bih u njemu održati jedan lijepi koncert, možda u HNK-u, jer ja nisam diva za Poljud. Da nije bio u pitanju Coce, ne bih ni lani tamo pjevala. Voljela bih se, bez obzira što divljaštvo vlada, vratiti na splitsku pozornicu. Samo ne znam hoće li to tko htjeti. Ako me Split pozove?! Ma, ja ću dojuriti – energično će za Slobodnu Dalmaciju Tereza Kesovija.