Saša Kopljar: Ja sam čovjek kojem Hrvati najviše vjeruju

ZAGREB - Saša Kopljar televizijsko je lice kojem gledatelji najviše vjeruju. To je pokazalo ispitivanje što ga je HTV naručio od GfK agencije, a čiji su rezultati jako razveselili konkurentsku Novu TV.

Kopljara, koji se novinarstvom počeo baviti prije dvadesetak godina, kao osječki tinejdžer, jako su razveselili ovi rezultati, a svoju radost osim s kolegama na poslu podijelio je i s obitelji: sinom Franom, kćeri Arianom i suprugom Renatom, s kojom je nedavno proslavio desetu godišnjicu braka.

• Prema istraživanju koje je naručio HTV, vama konkurentska TV kuća, ispostavilo se da ste vi televizijski voditelj kojem publika najviše vjeruje. Kako ste se osjećali kad ste čuli tu informaciju?

- Mogu reći da mi je to uljepšalo dan! Baš me razveselila ta vijest, odmah me napustila jesenja depresija i nakratko sam postao poletan i hiperaktivan! Od svega je najviše profitirala moja supruga, jer sam onako pun elana stao po stanu obavljati poslove od kojih sam uspješno bježao mjesecima - od izmjena žarulja do promjene filtera na slavinama! No, već dan kasnije vratio sam se u normalu ispunjenu stalnim odmaranjem i izgovaranjem na stresni posao.

• Što mislite, u čemu je tajna vašeg uspjeha? Zašto gledatelji najviše vjeruju vama?

- Ne znam... I sam sam se to isto upitao. Pomislih da tajna leži u mojoj dugovječnosti, kako životnoj tako i profesionalnoj, ali - ne! Shvatio sam da u anketi ima i starijih kojima manje vjeruju, kao i mlađih kojima isto tako - manje vjeruju. I tu je negdje stala moja analiza! Moram pri tome napomenuti da je moj uspjeh polučio niz zlobnih komentara zavidnih kolega. Npr. Mislav Bago koji u aktualnoj anketi zauzima tek drugo mjesto i koji za mojom malenkošću zaostaje čak (!) četiri boda, drznuo se primijetiti kako takva razlika ne mora biti realna, nego da je možda rezultat statističke pogreške.

• Koliko na rezultate ovog ispitivanja utječe emisija u kojoj radite, a koja je, prema rezultatima HTV-ove ankete, također najvjerodostojnija informativna emisija u nas?

- Nepobitna je istina da bih se ja sa svojom vjerodostojnošću mogao ‘slikati’ da nije TV kuće u kojoj radim i vjerodostojnosti Dnevnika Nove TV. Ovdje je, dakako, riječ o interakciji iz koje, naravno, puno više profitiram ja, jer uvjerljivost Dnevnika Nove TV izgrađivala je i izgradila doista velika ekipa profesionalaca posvećenih jednom i jedinom cilju - kvalitetnom informativnom programu. Da je naš Dnevnik, nedaobog, usporen, dosadan, politički kontroliran i ovisan, tko bi za me glasao?

• U nedavnoj analizi televizijski su profesionalci Dnevnik Nove TV ocijenili predugačkim. Slažete li se s njima?

- Ne slažem se, mislim da nam nije predugačak! Znali su i meni to ponekad reći, no mislim da nije predugačak, dapače, da je točno toliki koliki i treba biti. Uostalom, znatno je više onih koji misle tako.

• Koje odlike treba imati dobar voditelj?

- Kad bih barem to znao, odmah bih pokušao usvojiti neke od tih odlika!

• Dugo ste na televiziji pa vas ljudi na cesti prepoznaju. Koje su mane, a koje prednosti popularnosti?

- Točno je da me ljudi prepoznaju, pa već sam dvadeset godina na ekranu. Ipak, uspjeh u kategoriji ‘popularnost’ daleko mi manje znači od vjerodostojnosti. Kad bih kao relevantno prihvatio natjecanje u popularnosti, ušao bih u utrku s raznim redikulima koji posebno zadnjih godina opsjedaju televizijski prostor. A to mi, pak, ne treba.

• Vodeći Dnevnik ponekad niste mogli obuzdati smijeh pred kamerama. Mislite li da publika i to honorira?

- Doista, relativno često, voditelji se u Dnevniku Nove TV znaju nasmijati. I tu, držim, ako se ne prelazi mjera, nije ništa sporno. Mislim da se ne trebamo suzdržavati u iskazivanju emocija jer, ipak, nismo roboti. Dobro, možda bi bilo malo previše da plačemo u kadru, ali, tko zna, možda i to dočekamo jednoga dana. Problemi nastaju kada te obuzme jedna specifična vrsta smijeha, pomalo histeričnog smijanja s kojeg nema povratka. Barem ne istu sekundu. A sekunde u programu uživo su strašno duge!

• Svojedobno su vaše pripreme za poslijepodnevne “Vijesti”, u sklopu kojih ste pjevali “Samo jednom se ljubi”, završile na YouTubeu. Kako se sada pripremate za posao?

- Mi smo vesela redakcija. Tu se radi, a ljudi se vole i našaliti. I to, naravno, na tuđi račun. Tako u posljednje vrijeme gore navedeni kolega Bago neprestano zbija šale na račun moje (budimo precizni - vrlo rijetke) navade da provjerim stanje na kladionicama. Mislav je, naravno, od muhe napravio slona insinuirajući kako će to sve jako loše završiti. Puke objede!

• Dnevnik Nove TV vodite već godinama. Jeste li se umorili od tog posla? Maštate li, možda, o nekoj autorskoj emisiji?

- U Dnevniku ne da sam godinama, nego desetljećima! Dobro, bilo je tu stanki i prekida, pa ne mogu reći da sam zasićen ovim poslom. Naprotiv, svaka emisija novi je izazov i valja joj prići kao da je prva u životu. U suprotnom - džaba vam novci, moji sinovci, kao što reče pjesnik. A da bi čovjek radio autorsku emisiju, mora ako već ne biti autor, onda barem sebe na taj način doživljavati. Čisto sumnjam da takva vrsta talenta i ambicije čuči negdje u meni, valjda bih ih prepoznao do sada.