OBOŽAVATE TURSKE SERIJE, ALI VAM JE MALO NEUGODNO TO PRIZNATI PRIJATELJIMA? Evo mala pomoć: cijeli svijet je poludio za njima!

Gotovo 800 tisuća ljudi svaki dan prati novu tursku sapunicu “Tuđi život” koja se početkom siječnja počela emitirati na Novoj TV. Čak i nakon šest godina, koliko se turske serije prikazuju na našim programima, glad hrvatskih gledatelja za takvim sadržajima nije se ni najmanje utažila.

Traženiji od ‘Voicea’

“Tuđi život” gledaniji je i od najgledanije središnje informativne emisije - Dnevnika Nove TV, elitnih sportskih događaja, HTV-ova showa “Voice”, pa čak i od najgledanije domaće serije “Kud puklo da puklo”.

No nije Hrvatska, pa čak ni naša regija koja zbog povijesne i kulturne povezanosti turske sadržaje doživljava bliskim, jedina koja guta te sapunice. U roku od 16 godina, prije koliko je i počeo plasman turskih sapunica na strana tržišta, Turska se premetnula u drugog najvećeg izvoznika TV serija na svijetu. Jači od njih samo je SAD.

U prošloj su godini od izvoza zaradili čak 250 milijuna dolara, no taj podatak postaje fascinantan tek kad se pogleda prošlost, jer podaci pokazuju da svake godine rastu za dodatnih 50 milijuna dolara. Procjene su da će u 2016. ostvariti 300 milijuna dolara.

Ekspanzija turskih TV proizvoda je tolika da su uspjeli postići ono što nitko nije očekivao, izvesti svoje serije u kolijevku sapunica - Latinsku Ameriku.

Pokorili Čile

Prvi je nakon višegodišnjih pregovora posustao Čile. I kada su 2014. na svom programu emitirali “1001 noć”, Čileanci su potpuno poludjeli za ljubavnom pričom između talentirane arhitektice Šeherezade i naočitog bogatog poduzetnika Onura.

“1001 noć” pokazala se još jednom odličnom ulaznicom na nova tržišta, jer upravo je tom serijom krenula turska TV ekspanzija na Hrvatsku. Kada je RTL u kolovozu 2010., na čuđenje svih, krenuo prvi emitirati tursku sapunicu, nitko nije mogao ni pomisliti da će uslijediti takva senzacija. Dapače, prozvali su ih doslovno glupanima.

Rezultat je bio nevjerojatan. Najgledanija epizoda “1001 noći” emitirana u prosincu 2010. imala je čak 22,2 posto gledanosti, što znači milijun ljudi pred malim ekranima. Izgradnja industrije Ista stvar dogodila se nekoliko godina kasnije u Latinskoj Americi. Njihovi mediji prozvali su to domino-efektom.

Nakon Čilea, jedna po jedna padale su i druge latino-američke države. Turske serije izgurale su iz udarnog termina domaće telenovele, a turski glumci postali veće zvijezde od domaćih. Bila je to velika satisfakcija za Turke, jer takva, samo obrnuta situacija dogodila se njima prije 30-ak godina, kad je krenula ekspanzija latino-telenovela u svijetu.

O kakvom fenomenu je riječ možda najbolje prikazuje podatak da je turska serija “Sila” u Čileu imala veću gledanost od kvalifikacijske utakmice za Copa Ameriku između Čilea i Brazila! No, turska senzacija nije se dogodila preko noći. Izgradnja TV industrije počela je još početkom 90-ih, kada se liberaliziralo televizijsko tržište, i ulaskom privatnog sektora.

No da bi se prve serije počele izvoziti trebalo je čak deset godina. I to nije bilo lako postići, jer su se Turci odmah u startu odlučili ponuditi daleko raskošniju produkciju koja i više košta. U početku im je cijena jedne epizode bila prava bagatela, no trajalo je to vrlo kratko.

- Ne treba zaboraviti da su Turci vrlo spretni trgovci, uporni i s izuzetnim sposobnostima pregovaranja.

Čim su u Hrvatskoj stekli obožavatelje svojih serija, višestruko su podignuli cijene, a sada su ugovori već tako koncipirani da ne možete kupiti samo jednu seriju koju želite, već morate uzeti paket s drugim, ne baš tako dobrim serijama - otkriva nam jedan visokopozicionirani televizijski djelatnik u Hrvatskoj.

U početku je jedna epizoda “1001 noći”, kako se nagađalo, koštala RTL oko 1400 eura, dok su druge koštale oko 1000 eura. Bila je to već u startu daleko viša cijena od epizode latinoameričkih serija čiji je nastavak tada stajao 300-tinjak eura. Ta cijena odnosila se na 90-minutnu epizodu, a kod nas se ta turska jedna epizoda prikazivala kao dva nastavka.

Kad je riječ o “Sulejmanu Veličanstvenom”, najskupljoj seriji u povijesti turske produkcije, RTL je navodno morao platiti čak 5000 eura za epizodu, a Nova TV za svoju “Silu” ipak nešto jeftinije, navodno su dali 3000 eura za jedan turski nastavak. Nakon dvije, tri godine interes za takvim serijama kod naših gledatelja ipak je malo splasnuo, RTL je čak i odustao od prikazivanja turskog soapa, za razliku od Nove TV, no očito im je to ovaj put bila kriva procjena, pa će se prema svemu sudeći njihovi RTL-ovi šefovi predomisliti što se tiče takve programske politike. A i izbor je sve veći i bolji, a Turci su sada već ušli i na kinesko tržište, kupili su ih i u Indoneziji, Maleziji, Tajvanu, Tajlandu...

- Turska na godišnjoj razini snima sada već oko 70 serija. Oko 40 njih vrlo brzo se ugasi, jer ne uspiju ostvariti zadovoljavajuću gledanost, a deset do 15 serija uspiju se prodati stranim TV kućama. Trenutačno je najveći problem nedostatak novih scenarija, pronalasku novih tema, tako da je u zadnje vrijeme popularna i adaptacija tema ranije rađenih u inozemstvu - rekao je za Anadolsku agenciju Besir Tatli, generalni direktor Calinos Holdinga, koji se bavi prodajom serija za strana tržišta.

Prema nekim podacima, sat vremena produkcije jedne visokobudžetne serije prosječno košta oko 100 tisuća dolara. U 2010. sezona im je imala od 30 do 35 epizoda u trajanju od 90 minuta. Za razliku od ostatka svijeta, u Turskoj su ih prikazivali, a i dalje ih prikazuju jednom tjedno u punom trajanju. Za snimanje jedne epizode trošili su šest dana, a radilo se tako žestoko da su glumci i drugi TV djelatnici počeli štrajkati već potpuno izmoreni poslom.

Zbog toga su producenti ipak pristali angažirati dvije ekipe djelatnika iza kamera. Ni sada situacija nije puno bolja, jer trajanje i broj epizoda po sezoni se povećao. Sada ih imaju oko 40, no trajanje im se produžilo na od 120 do čak 160 minuta. Glumci i TV radnici ponovno prigovaraju, no još se nisu odlučili za štrajk.

Podrška Vlade

Ta hiperprodukcija i osvajanje svjetskih tržišta ipak nije samo na leđima privatnog sektora. Turske vlasti vrlo su brzo prepoznale potencijal nove izvozne grane. Udružili su se svi, od premijera, preko ministra kulture i turizma, do raznoraznih agencija te su prošle godine na MIPCOM-u, najvećem svjetskom sajmu TV industrije, uložili sve snage u prezentaciju svojih serija te osigurali Turskoj status “počasne države”.