Russell Crowe je tijekom snimanja filma “Gladijator” prijetio našem proslavljenom producentu Branku Lustigu da će ga ubiti. To je detalj iz knjige “The Men Who Would Be King: An Almost Epic Tale of Moguls, Movies and a Company called DreamWorks” novinarke Daily Beasta, Nicole LaPorte, koja kreće u prodaju 3. svibnja.
Dio knjige bavi se likom i djelom Russella Crowea, poznatog kao bahatog i vrlo neugodnog suradnika, a prema LaPortinoj knjizi, Lustig je bio možda i najveća žrtva Croweovih divljanja.
Crowe je, što je također istaknuto u knjizi, bio najgori glumac za suradnju tijekom snimanja blockbustera iz 2000. godine i čak je dva puta odlazio sa snimanja te prijetio da se više neće vratiti. Oba puta je to, piše LaPorte, učinio zbog Lustiga, kojeg je više puta verbalno napao i prijetio mu.
Prvo je jednom nazvao Lustiga u tri sata ujutro, nezadovoljan plaćom koju su dobili njegovi asistenti. Kada se Lustig javio, Russell Crowe mu je rekao: “Seronjo, ubit ću te golim rukama!”
Lustig je nakon tog incidenta nazvao Stevena Spielberga, prepričao mu što mu je Crowe rekao na telefon i poručio da zbog Croweovih prijetnji napušta snimanje filma.
Borac za radnička prava
U razgovoru za Jutarnji list Branko Lustig je ispričao da se taj incident uistinu dogodio, ali ističe da je s Russellom danas najbolji prijatelj.
- Russell Crowe ima takav temperament i kada me taj put nazvao, nisam ni znao zašto me zove jer ga do tada nisam ni vidio, bio sam u Londonu. Bio je ljut jer je smatrao da osoba koja je zadužena za njegovu odjeću nije dovoljno plaćena. Na setovima postoje pravila o tome koliko se koga plaća, ali Crowe je mislio da je njegov garderobijer potplaćen. No, znam ga i on je poznat po tome da se uvijek bori za ‘radnička prava’ na snimanjima, da mu je stalo da svi budu dobro plaćeni - kaže Branko Lustig.
Nakon što je snimanje završeno, Lustig je gotovo zaboravio na tu situaciju i jednom se slučajno s glumcem susreo u Santa Monici.
Karakter se ne da mijenjati
- Šetao sam gradom i odjednom je netko iza mene počeo vikati: ‘Papa! Papa!’ Crowe me, naime, tako uvijek zvao. Okrenuo sam se i vidio ga, jako se udebljao i bio je s dvoje djece. Prvo sam se pravio da ga ne poznajem, a onda mi je rekao: ‘Pa to sam ja! Russell!’ Ispričao mi se zbog svega, bilo mu je jako žao. S njegovom djecom smo otišli na sladoled i dugo razgovarali. Od tada smo odlični prijatelji - nastavlja Lustig i napominje da je narav slavnog glumca naprosto takva i da je to za njega potpuno normalno. Zbog svoje agresivne naravi Crowe je nebrojeno puta završio na naslovnicama svjetskih novina, tako da je zapravo iskusni Lustig napravio ono što je u tim situacijama najbolje - saslušao je glumca i nastavio sa svojim poslom.
Kao dokaz da mu je iskreno žao što se posvađao s Lustigom, Russell Crowe ga je proglasio počasnim članom svog rugby kluba Rabbitohs, koji je trenutno na petom mjestu australske rugby lige. Russell mu je osobno u Sydneyju dao šiltericu i majicu kluba, a Lustig kaže da je s njim u stalnom kontaktu.
‘Ja sam najbolji na svijetu’
A da je Crowe uistinu “težak” za suradnju, potvrđuje još jedan detalj iz knjige, također zabilježen na snimanju “Gladijatora”. Opet se na neki način Crowe indirektno “zakačio” s našim producentom, ali tada nije bilo prijetnji, nego se požalio redatelju Ridleyju Scottu zbog jedne rečenice koju je morao izgovoriti u filmu. Croweu se, naime, nije svidjela rečenica: “Osvetit ću se, u ovom ili sljedećem životu”. Scottu je rekao da je rečenica smiješna i tražio da se izbaci iz scenarija.
No, scena s tom rečenicom ipak je snimljena, iako Crowe nije bio baš sretan što ju je morao izgovoriti. Nakon što su je snimili, Scott ga je pitao je li zadovoljan, a Crowe mu je odgovorio:
“Rečenica je bila sranje, ali ja sam najbolji glumac na svijetu i iz mojih usta čak i sranje dobro zvuči”. Možda još samo treba istaknuti da je film na kraju dobio sedam Oscara, uključujući i Russellova za najbolju ulogu.
Studio je plakao kad film ‘Dreamgirls’ nije nominiran
Sve detalje iz knjige Nicole LaPorte nije dobila izravno od sudionika, nego u razgovorima s “insiderima” koji su joj prepričali zanimljive stvari koje se događaju na snimanjima. U centru knjige je producentska kuća DreamWorks, čiji je vlasnik Steven Spielberg, te njegovi partneri Paul Allen i David Geffen. Na više od 50 stranica LaPorteova se bavi s Terry Press, šeficom marketinga i promocije DreamWorksa koja vodi apsolutno sve što ima veze s kompanijom, a jedan od glavnih zadataka su joj kampanje za Oscara. Jedne od bolje odrađenih su kampanje za “American Beauty” i “Dreamgirls”. Nepoznato je što Terry Press misli o knjizi u kojoj se jako puno spominje, ali objavljeni detalji i više su nego zanimljivi.
Terry Press je, piše LaPorte, bila prva i jedina koja je Spielbergu rekla da njegov “Amistad” nije za Oscara. Naime, većini ekipe je od početka bilo jasno da je film dobar, ali ne “toliko dobar”, no Pressova je bila jedina koja je to rekla Spielbergu u “facu”.
Međutim, u knjizi je opisana i zgodna priča kako se Terry Press rasplakala kada je čula da “Dreamgirls” nije nominiran za Oscara za najbolji film. Ona je odradila veliki dio posla oko promocije filma, pa je tako dodatno bila razočarana, uvjerena da nije dobro odradila posao.
S druge pak strane, potpuno suprotna stvar se dogodila s filmom “American Beauty”. Čak ni ljudi u vrhu kompanije navodno nisu bili svjesni kakav su film napravili i nisu previše vjerovali da bi mogao dobiti Oscara ili zabilježiti značajniji uspjeh. Neko su vrijeme otezali da ga uopće prikažu novinarima, a kada su od medija dobili povratnu informaciju nakon što su im ga pokazali, tek tada kada su ih novinari pohvalili i rekli da imaju sigurnog dobitnika Oscara, krenuli su s njim u veliku kampanju i - nisu pogriješili.
U svakom slučaju, LaPorteova je ovom knjigom ušla u najekskluzivniji i najmoćniji holivudski “osinjak” s kojim je u više navrata surađivao i naš Branko Lustig, koji će se u vrijeme kada knjiga bude u knjižarama odmarati u svojoj kući na Žumberku.