Ona je najproduktivnija domaća autorica uglazbljenih stihova, ali i omiljena dječja spisateljica, no na pitanje na što je u svom životu najponosnija, Vjekoslava Huljić bez dvoumljenja odgovara - na obitelj.
Supruga hitmejkera Tončija Huljića te majka glazbenika Ivana i Hane već dulje od tri desetljeća svakodnevno balansira između karijere i doma, pa je i to jedan od razloga zašto se uvijek držala podalje od svjetala pozornice.
Tako je ovih dana morala ubaciti u petu brzinu, kako bi uz brigu za obitelj stigla dovršiti i sve poslovne projekte: naime, uz dvije pjesme za predstojeći Splitski festival, Vjekoslava potpisuje songove za glazbenu predstavu "Žuta minuta", koja će u utorak navečer biti premijerno prikazana u Zagrebu, a u srijedu je čeka i promocija njezina jedanaestog romana "Moje ljeto s Picassom".
- Nikad me nisu privlačila svjetla reflektora. Pisac stvara u samoći i tišini, u glavnoj ulozi je njegovo djelo, a ne on. Uvijek sam se radije okretala svom unutrašnjem biću i ljudima čija svjetla zaokupljaju moju pažnju - objašnjava za Slobodnu Dalmaciju Vjekoslava zašto je nakon trideset i tri godine karijere u sjeni svoga supruga.
Ova samozatajna Splićanka svijetao je primjer da žena može imati uspješnu karijeru, a istodobno biti posvećena majka i supruga. Iza nje je više od 600-tinjak pjesama koje je napisala za neke od najvećih pjevačkih zvijezda, poput Petra Graše, Jelene Rozge, Danijele Martinović i Doris Dragović. Pa ipak, privatno je najbolje opisuje njezin često parafrazirani stih - "majka, žena, kraljica".
'Dobra sam kuharica'
- Istina je da u našem domu držim sva četiri kantuna. I to od prvog dana braka, jer je Tonči Dalmatinac staroga kova koji ne kuha, ne ide u spizu, ne plaća račune...
Dok su nam djeca bila mala, nekoliko ih je puta presvukao i nahranio, a oko toga je složio takvu dramu da se među našim prijateljima i sad spominju njegovi podvizi s pelenama i bočicama - kroz smijeh priča Vjekoslava.
Za sebe kaže da se ni u čemu ne razlikuje od drugih zaposlenih supruga i majki koje balansiraju između posla i obitelji. Svaki se dan trudi biti što bolje organizirana, no ponekad joj je problem što nema fiksno radno vrijeme te se zna dogoditi da piše i po noći. A nerijetko joj dobre ideje na pamet padaju usred kuhanja - zbog čega joj je ručak nemalo puta pregorio.
Vjekoslava Huljić
- Kad me uhvati spisateljsko nadahnuće, zaboravim na sve što u tom trenutku radim. Inače volim kuhati, to me opušta, a ako smijem biti neskromna, dobra sam kuharica. Ne biste vjerovali kako od malo namirnica znam napraviti maštovito jelo.
Glavni sastojak u kuhinji mi je maslinovo ulje, jer se na našem stolu sve vrti oko mirisa i okusa Mediterana. Na ribarnici čak imam i svoju 'vezu', prodavačicu Maru, koja mi telefonom javi ako je noć prije bio dobar ulov.
Mi smo žene rođene s lavljom snagom kako bismo izgurale sve izazove. Čak i one naizgled krhke i nježne žene mogu mijenjati svijet - govori Vjekoslava, dodajući da joj je lakše otkako su Ivan i Hana odrasli.
Kad su se ona i Tonči tek oženili prije trideset i jednu godinu, poznati je glazbenik puno vremena provodio na turnejama pa joj je u pomoć s djecom uskakala njegova pokojna majka Marica.
Jedva čeka unuke
Danas joj je, pak, u svemu desna ruka kći, s kojom je najbolja prijateljica. Hana i Ivan već neko vrijeme ne žive s njom i Tončijem, a Vjekoslava priznaje da jedva čeka dan kad će joj netko od njih dvoje podariti unuče.
- Ne prezam pred godinama, štoviše, voljela bih da što prije postanem baka, da mogu uzeti to malo biće za ruku i šetati s njim. Na svoju sam djecu veoma ponosna jer su izrasli u odgovorne i osjećajne ljude. A iako su kreativci, pravi su borci, u čemu su više na oca.
Tončiju je osobito slična Hana, koja je vrlo ustrajna u tome da ostvari svoje snove. Kao magistrica kompozicije već se dokazala, između ostalog, napisala je nekoliko orkestracija za Zagrebačku filharmoniju, s kojom je Tonči nedavno održao koncert u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Ivan je također iskusni glazbenik i budući očev nasljednik - apostrofira Vjekoslava.
Ističe i da je prezadovoljna kako je Tončiju i njoj ova godina započela u profesionalnom smislu. Njihov veliki hit "Ako te pitaju", koji su napisali za Petra Grašu, pokupio je sve najvažnije glazbene nagrade.
- Osim toga, komad 'Žuta minuta', koji je neka vrsta komedije sa songovima, naš je prvi obiteljski projekt: ja potpisujem tekstove, a njih troje glazbu. Golemi dio posla obavio je glumac Igor Barberić, koji u ovom polumjuziklu glumi čak pet uloga.
Zadnjih godina posebno me raduje suradnja s Tončijem i njegovom grupom Madre Badessa, jer tekstove pišem na dijalektu. Njihove pjesme pričaju životnu filozofiju malih sredina, a meni je naš mediteranski 'mali čovik' velika inspiracija. Ne mogu zamisliti da živim negdje drugdje - iskrena je Vjekoslava u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Iako joj je suprug odnedavno okupiran snimanjem pjevačkog showa na RTL-u "Zvijezde - ljetni hit", popularna spisateljica otkriva da se malo toga promijenilo u njihovoj svakodnevici. Nekoliko puta u tjednu obitelj se okupi za ručkom, a Vjekoslava ta njihova druženja za stolom opisuje kao domaću inačicu američkog sitcoma "Seinfeld": s puno smijeha, međusobnih podbadanja, glasnih rasprava...
- Za mene nema dragocjenijih trenutaka - otkriva Huljić.
Dnevni rituali s mužem
- Pogotovo otkad su se Hana i Ivan iselili iz našeg doma. Tonči i ja već godinama imamo svoje zajedničke dnevne rituale, a jedan od njih je jutarnja kavica u gradu. Da se ponovno rodim, opet bih za svog životnog suputnika izabrala mog muža, koji je za mene najposebnija osoba.
Za dobar brak nema recepta ni uputa, nikakve alkemije, ali mora biti kemije, a najvažnija je ljubav. Kad postoji ljubav, provuče se kroz sve pukotine. U vezi je jako važno ostati svoj, ali i biti dio te druge osobe. Ja to volim reći 'biti svoja i svoj, ali biti tvoja i tvoj'.
Tonči i Vjekoslava Huljić
Tonči i ja smo jedno drugome najveći vjetar u leđa. A uz to je on i najnježniji otac kojeg poznajem. Na Hanu je toliko slab da je doživio šok kad ju je prvi put vidio s dečkom. Slučajno ih je ugledao iz auta, dok su šetali držeći se za ruke. Nakon toga se okrenuo, vratio kući i za taj dan otkazao sve sastanke.
Kad nije okupirana stvaranjem pjesama i romana koje je počela pisati kad su Ivan i Hana bili mali, Vjekoslava najradije čita, gleda filmove, ide na kazališne predstave, a često je se može vidjeti s obitelji u šetnji Marjanom.
Jako je, kaže, vezana za svoje dvije sestre te mamu Ivu, koja je rano ostala udovica. A zadnjih sedam godina, omiljeno društvo joj je i pudlica Mika, koju je Ivan donio kući kao štene.
- Ne trebam putovati na kraj svijeta da bih bila ispunjena. Odavno sam shvatila da je najvrednije putovanje ono u vlastitom srcu. Nemam posebnih hobija jer je pisanje oduvijek moja najveća strast, iako sam diplomirala pravne znanosti. Taj sam, međutim, studij upisala samo zbog pokojnog tate Branka, koji je bio sudac.
No meni su zakoni srca uvijek bili bliži od papirnatih zakona. Silno me veseli moja nova knjiga u čijem je središtu obiteljska drama četrnaestogodišnje djevojčice Suzi. U njoj obrađujem neke od problema s kojima se današnji tinejdžeri suočavaju, naravno, sa sretnim završetkom jer sam nepopravljivi optimist - govori Vjekoslava Huljić, koja već i zna koje će odjevne kombinacije nositi na svoje dvije skorašnje premijere.
- Volim modele splitskih dizajnera Marije i Jurice Pirić te Anamarije Asanović. U Tončijev odjevni stil se ne miješam, premda me on na svojim koncertima često u šali proziva za njegove osebujne kreacije sa šljokicama i cvijećem.
Glazbeni geni
- Nisam imala tipičnih roditeljskih briga oko profesionalne budućnosti svoje djece jer su se oboje rano zaljubili u glazbu. Ivan jest magistrirao pravo, ali je oduvijek sjajan glazbenik: svira gitaru, usnu harmoniku i klavir koji je, kao i Hana, pohađao kod pokojnog profesora Mladena Šperca. Njegova pjesma 'Mi protiv nas', koju izvode Domenica i Damir Kedžo, lani je pobijedila na Splitskom festivalu, a sad piše skladbe za Doris Dragović. Hana uz komponiranje gradi i pjevačku karijeru. Ja također sviram klavir, 11 godina sam pohađala privatne satove, a rado i pjevam - ali samo u kući.
Ljubavne pjesme za Tončija
- Kao dijete bila sam toliko šutljiva i introvertirana da su moji roditelji strahovali kako ću se snaći u školi. No čim sam svladala pisanje, otkrila sam ljubav prema riječi, a prve spisateljske korake napravila sam zahvaljujući mojim nastavnicama iz osnovne škole, Anki Kario i Vjeri Vidošević, tako da sam u bivšoj državi čak dvaput nagrađena kao najbolji dječji književnik. Pisanjem se profesionalno bavim od 1986.: iste godine sam za grupu Magazin napisala prve uglazbljene stihove te sam objavila zbirku ljubavnih pjesama 'Jutrooki', za čiji su me naslov nadahnule Tončijeve plave oči.