DOVODI I BIEBERA

KANADSKI HRVAT KOJI ORGANIZIRA ULTRU '‘Ne rugajte se mom frendu Timu. I ja sam govorio kanadski hrvatski, a uspio sam u biznisu. I on će biti sjajan premijer'

 CROPIX

Kada je 1997., sa samo 26 godina, odlučio napustiti rodnu Kanadu i otići živjeti u Hrvatsku, domovinu svojih roditelja, Josip Joe Bašić nije naišao na veliku podršku obitelji i prijatelja. Iako im je bilo drago što se želi vratiti u domovinu, bili su vrlo skeptični. Ostavljao je dobar posao za koji se obrazovao na najprestižnijim sveučilištima u Kanadi i pred njim je bila svijetla budućnost. Odlazak u zemlju u kojoj je netom završio rat, a poduzetnicima su se smatrali samo pretvorbeni kriminalci, nije se činilo najperspektivnijim. No, danas - 18 godina kasnije - Joe Bašić jedan je od najuspješnijih poduzetnika u zemlji, poznat po organizaciji izuzetno uspješnog festivala elektronske glazbe Ultra Europe u Splitu, koji u Hrvatsku ove godine dovodi jednu od globalno najpopularnijih glazbenih zvijezda na svijetu, Justina Biebera, koji će 11. prosinca održati veliki koncert u zagrebačkoj Areni

Bašić je i predsjednik Kanadsko-hrvatske komore koja okuplja 45 tvrtki vezanih uz Kanadu ili kanadsko tržište te je u dobrim kontaktima s brojnim hrvatskim obiteljima, povratnicima iz Kanade.

Dobar je prijatelj i s novim hrvatskim premijerom Tihomirom Timom Oreškovićem, od kojeg očekuje mnogo jer je, kaže, u Kanadi sigurno razvio dobre radne navike i stekao vrhunsko poslovno iskustvo koje bi mogao primijeniti u Hrvatskoj.

Obitelj Bašić u Kanadu je iselila šezdesetih godina iz Like, baš poput mnogih obitelji iz tog kraja koje su tih godina odlučile potražiti sreću na drugom kraju svijeta. Majka mu je iz Gospića, otac iz Perušića, no skrasili su se u dalekom Torontu, gdje se otac polako probijao u građevinskom biznisu. Nekoliko godina nakon što su se odselili, 1971., rodio im se sin Josip. Već za vrijeme srednje škole shvatio je čime se želi baviti - organizacijom partyja. Počeo je organizirati male događaje, zabave za svoje prijatelje, na kojima bi se okupljalo 20 do 50 ljudi, no vrlo brzo pretvorilo se u unosan posao, pa su događaji koje bi Joe organizirao počeli privlačiti i po pet tisuća posjetitelja.

- Novac mi nikad nije bio motiv, nego zadovoljstvo posjetitelja i želja da svakim novim događanjem nadmašim njihova očekivanja. To mi je postalo najveća strast i kada sam shvatio da je to ono što želim raditi, upisao sam smjer marketinga i prodaje na Sveučilištu Western - Ivey School of Business - prisjeća se Bašić. Za vrijeme studija nije prestajao raditi pa je surađivao sa stručnjacima za prodaju i promociju u Kanadi na poslovima gdje su klijenti bile neke od najvećih svjetskih multinacionalnih korporacija - Pepsi, Lays, IBM, Gillette, Visa, General Motors...

Sedam godina za Ultru

No, nakon završenog studija donio je odluku koju nitko nije očekivao. Sestra mu je upravo bila na magistarskom studiju u Zagrebu, gradu koji je zbog toga znao posjećivati. Bio je u Hrvatskoj, prisjeća se, 1990., u praskozorje Domovinskog rata, ali i 1995., čim su se stvari u našoj zemlji iole stabilizirale. Dvije godine kasnije znao je da želi živjeti u Hrvatskoj te se preselio u Zagreb. Osnovao je tvrtku i počeo raditi ono za što se školovao - promociju, evente, različite marketinške metode. Nije trebalo dugo čekati na uspjeh.

- Imali smo know-how koji su prepoznale najveće tvrtke u Hrvatskoj. Brzo su nas angažirali duhanska industrija, vodeći proizvođači pića, najveći brandovi. Radili smo i koncerte, različita događanja i posao je krenuo. Jedan od trenutaka koji će mi zauvijek ostati u sjećanju je organizacija koncerta Fat Boy Slima koji je prvi put posjetio Hrvatsku i nastupio u Umagu. Koncert je bio rasprodan u roku od deset dana, a i danas čujem komentare posjetitelja o tome kako je to najbolji koncert na kojem su ikad bili, s čime se i sam moram složiti. No, uvijek sam znao da želim organizirati nešto zaista veliko, nešto poput Ultra Europe festivala, koji raste iz godine u godinu - kaže Bašić.

Prva Ultra dogodila se Splitu 2013., kada još gotovo nitko u Hrvatskoj nije znao što je to. Diljem obale nicali su brojni festivali, pa je Ultra smatrana samo još jednim u nizu takvih. Najveći je problem, kaže Bašić, bio uvjeriti ljude da se radi o događaju koji će promijeniti Split i hrvatsku turističku ponudu. Stoga su pripreme za prvu Ultru, zajedno s lobiranjima, pregovorima da baš Hrvatska dobije domaćinstvo tog spektakla, trajale punih sedam godina.

- To je takav posao, i sada radimo na nekim stvarima koje će se dogoditi za nekoliko godina. Bitno je uvijek pokušavati nešto novo - kaže Bašić.

Opušteniji život

Samo tri godine kasnije priprema se četvrta Ultra Europe koja će, uvjeren je, biti još veća i spektakularnija nego lani, koja je u dalmatinske blagajne slila nevjerojatnih pola milijarde eura, a Splitom je u nekoliko dana prodefiliralo više od 150 tisuća posjetitelja iz čitavog svijeta. Bašić želi stvoriti najjači i najveći glazbeni festival u Europi, a podatak da je splitski festival posjećeniji od matičnog događaja franšize u američkom Miamiju, govori da bi u tome mogao i uspjeti. Prošle godine Ministarstvo turizma dodijelilo je Ultri nagradu za najbolji turistički događaj godine, proglasivši ga najvećim međunarodnim događajem dosad organiziranim u Hrvatskoj.

Iako su upravo u tijeku pripreme i pregovori za ovogodišnje izdanje mega festivala, organizatori već smišljaju kako spektakl produljiti na još pet godina. Malo je reći kako je Ultra doista izmijenila grad Split i okolicu, s posebnim naglaskom na mentalitet. Jer, prve su se godine još mogla čuti prigovaranja kako partijaneri stvaraju nepodnošljivu gužvu i blokiraju grad te vrše nuždu posvuda, no već druge godine Splićani su shvatili kako tih dana nema niti jednog slobodnog ležaja u gradu, pa nije rijetkost da se neki na nekoliko dana iseljavaju kod roditelja u okolna mjesta kako bi iznajmljivali i vlastiti stan.

- Kada sam 90-ih bio u Splitu, šokirao sam se što Dubrovnik ima više noćenja. Split je centar Jadrana, odlično je prometno povezan, čvorište je cesta, ima zračnu luku, željeznicu, fantastično je povezan s otocima. Događaji poput Ultre bez problema ga mogu staviti na vrh liste najatraktivnijih turističkih destinacija u Hrvatskoj. Ako znamo da svi žele na odmor u Europu, od Kanađana i Amerikanaca do Japanaca, onda je to pun pogodak - objašnjava Bašić. Uvjeren je kako Split nakon pet godina Ultra Europe Music festivala neće biti ni približno isti grad kao prije, u dobrom smislu.

Poslovati je počeo u teškim vremenima. Ako se proteklih godina govori o antipoduzetničkoj klimi, onda je to mačji kašalj u odnosu na turbulentne devedesete. Ipak, Bašić kaže kako nije imao takvih problema, a u Hrvatsku se vratio prije svega kako bi uživao u mnogo opuštenijem načinu života.

- Ja nikad nisam osjetio tu famoznu antipoduzetničku klimu. Volio sam rješavati probleme i prepreke su mi bile izazov. Nekako sam kroz ove godine u Hrvatskoj stekao dojam da ljudi ovdje često koriste prepreke kao izliku da nešto ne učine. Zapravo je ovdje život mnogo opušteniji, što je jedan od razloga zašto sam se vratio. U Kanadi je standard mnogo veći, no život se svodi na težak rad i uživanje u mirovini. U Hrvatskoj je drugačije, mnogo je više slobodnog vremena i prilika za obiteljski život, ljepše se živi. Istina, Kanada, pak, pruža više mogućnosti, pogotovo kada je obrazovanje u pitanju, no i to je pitanje mentaliteta, ali i standarda. Primjerice, nije rijetkost da netko u Kanadi radi besplatno dvije godine samo kako bi ušao u posao i stekao mrežu partnera i suradnika. Ovdje je to nezamislivo - objašnjava temeljne hrvatsko-kanadske razlike.

Velika mu je prednost bila, ističe, to što od života u Hrvatskoj nije imao baš nikakva očekivanja. Odlučio je prepustiti se onome što bude. Ako nisi hrabar, kaže, nema uspjeha.

Veliki posao

Pa iako je kao dio najveće hrvatske dijaspore na svijetu među oko 400.000 Hrvata u Kanadi uvijek govorio hrvatskim jezikom, išao u hrvatsku školu i slušao misu na hrvatskom jeziku, a u Hrvatskoj živi već gotovo 19 godina, u njegovom glasu još uvijek se osjeti kanadski naglasak. Izvrsno govori hrvatski, no tu i tamo ubaci kakvu englesku riječ. Upravo to mnogi zamjeraju i njegovom prijatelju Timu Oreškoviću, a Bašića to pomalo smeta.

- Rođen sam i odrastao u Kanadi. Engleski je moj materinji jezik i za mene će ‘a’ uvijek biti ‘ej’. Znali su mi govoriti zašto uopće pričam ako ne znam hrvatski jezik, pa sam im počeo odgovarati na engleskom. U Hrvatskoj imate na desetke naglasaka i nitko to ne zamjera. Zato mislim da je ružno kada se Timu rugaju. Poznajem ga i dobro znam da on govori hrvatski jezik najbolje što može, te se zaista trudi, daje sve od sebe. U Kanadi nema takvih ruganja, ljudi su naučeni da poštuju međusobne različitosti. Uostalom, mislim da trebamo biti ponosni na to što konačno imamo premijera koji će biti sposoban na besprijekornom engleskom održavati sastanke po čitavom svijetu - kaže Bašić.

Nada se da će Orešković uspjeti u naumu da Hrvatska krene putem blagostanja. Kaže kako je pred njime velik izazov.
- Bitno je da nova Vlada promijeni mentalitet ljudi i stvori uvjete u kojima će Hrvatska biti prepoznata u svijetu. Pred Timom je velik posao. On to sigurno ne može sam i trebat će mu mnogo podrške. S moje strane sigurno će je imati, a podržavaju ga i Hrvati iz Kanade, kao i kanadski poslovni svijet, u to sam siguran. Hrvati su sposobni i radišni ljudi, samo treba imati hrabrosti da se to pokaže. Malo je to i stvar psihologije. Zanimljivo, svatko će u Hrvatskoj prigovarati kako ovdje ništa ne valja. No, ako odu u Francusku, Kanadu, ma čim prijeđu granicu, odmah će početi govoriti kako je Hrvatska raj na zemlji, pozivati ljude u goste, hvaliti se najljepšim morem. I dobro raditi - kaže Bašić.

Ultra Europe zasad je njegov najveći organizirani događaj, no tvrtka čiji je vlasnik organizira na stotine različitih događanja. Danas zapošljava 280 ljudi samo u Hrvatskoj, a s uredima u Beogradu, Skoplju i Ljubljani, brojka se penje na više od tri stotine. Svakog mjeseca, kaže Bašić, organiziraju više od pet stotina manjih ili većih događaja, partija, promocija... Ne namjeravaju stati.

Svjetska pozornica

Vlasnik MPG grupe već sada je uvjeren kako će koncert Justina Biebera u zagrebačkoj Areni biti, ako ne najveći, jedan od tri najveća koncertna događaja godine u svijetu. Kako bi ga organizirali, bile su potrebne tri godine intenzivnog rada.

- Vani se to radi vrlo sustavno, sve se dobro važe i usklađuje s terminima izlaska novih albuma, turnejama. Planira se godinama unaprijed. Velika mi je želja bila dovesti Biebera jer je jedan od najpopularnijih glazbenika na svijetu, ali i zato što njegov slogan “Believe” (vjeruj) smatram i svojim sloganom. Nije uvijek lako dobiti koncert koji želite. Recimo, životna mi je želja u Hrvatsku dovesti Brucea Springsteena, no to se još uvijek ne čini izgledno. Volio bih dovesti svjetska imena poput Coldplaya i Adele. S nekoliko velikih imena već smo u fazi finalizacije dogovora, no još uvijek ne mogu ništa otkriti jer nemam potvrđenu informaciju. Bitno je da Hrvatsku pozicioniramo na kartu svjetskih događanja i dokažemo kako nismo ništa manje značajni nego, primjerice, Beč u koji dolaze svjetska imena - govori Joe Bašić.

Želja mu je pretvoriti zemlju u svjetsku pozornicu, a dosad organizirani događaji bili su, kaže, samo proba. Htio bi masovna događanja organizirati i na Hipodromu, maksimirskom stadionu, u pulskoj Areni i na brojnim drugim zanimljivim lokacijama diljem Lijepe naše, jer je uvjeren da bi svaka od njih bila svjetski hit.

- Hrvatsku doista smatram jednom od najljepših destinacija na svijetu i mislim da ona zaslužuje organizaciju događaja na najvišoj mogućoj razini. Veseli me što na spektakle poput Biebera fanovi više neće morati putovati u Italiju, Austriju i slične zemlje, nego će ljudi iz cijele Europe i svijeta dolaziti kod nas kako bi gledali najveće svjetske spektakle. To je moja vizija na kojoj namjeravam nastaviti svakodnevno raditi. Ispit zvan Ultra Europe sam položio, to je bio veliki test koji mi je dokazao da mi to možemo. Sada se bacam na zaista velike koncerte - kaže.

Supruga Mandy

A kada ne radi, Bašić je zapravo tipičan predstavnik kanadskog Hrvata - povratnika koji živi mirnim obiteljskim životom. Supruga Mandy, također Hrvatica rođena u Kanadi, s kojom se i vjenčao u dijaspori, rodila mu je dva sina koji su sada u dobi od devet i jedanaest godina, a vrijeme provedeno s njima najveće mu je zadovoljstvo. Mandy je, kaže, u početku radila s njime u kompaniji i pomagala mu u organizaciji evenata, no sada se posvetila odgoju djece. Obiteljski mu je život izuzetno važan, zbog toga se i vratio.

- Živio sam i u SAD-u, dugo u Kanadi. I danas nam često dolaze prijatelji i rođaci iz tih zemalja. Kada dođu u Zagreb, boje se na ulici pustiti svoju djecu iz ruku. Tada im objašnjavam kako je Hrvatska vrlo mirna i sigurna zemlja, u kojoj se lijepo živi. To zaista mislim. Ovdje na cesti nema jednog ubojstva svakog dana, sigurnosna situacija je vrlo dobra i sve je mnogo opuštenije. S druge strane, kada pokušavam dogovoriti neki koncert, organizacija u - primjerice - Los Angelesu ni ne zna da dolazim iz zemlje koja je članica Europske unije. To je nešto na čemu treba poraditi. Zapravo, to je glavni zadatak nove hrvatske Vlade, na čelu s Timom.

Hrvatsku treba učiniti prepoznatljivom, pozicionirati je na karti svijeta, kako bi svi znali da se radi o prelijepoj zemlji, punoj potencijala. Kada se to dogodi, onda će poduzetnici puno lakše moći poslovati, a samim time može i svima biti bolje - zaključuje kanadsko-hrvatski biznismen.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 00:32