Deset je godina u kontinuitetu radila kao voditeljica. I radijska i televizijska. A onda se prije pet mjeseci život Tamare Loos prilično promijenio. U njezin život stigla je malena Vera. No, Tamara kaže da su se i ona i njezin Matija izvrsno snašli u ulozi roditelja. I ne rade od roditeljstva bauk.
Ona tvrdi kako se njezina svakodnevica nije bitno promijenila. Nikad nije bila partijanerica, uvijek je više voljela kućna druženja pa joj ne pada teško biti uglavnom doma. Ipak, već poslije Nove godine Tamara planira povratak na Antenu Zagreb. I veseli se tome, jer na radiju su joj prijatelji i posao koji voli. Dan joj inače počinje oko 9 ujutro Verinim doručkom. Nastavljaju ga u šetnji sa psom Kajom, a onda Tamara kuha ručak. Kad Vera zaspi, mama pije kavu i čita. Zanima nas i kako spava s obzirom na malu bebu.
Uređenje kuće
- Super spavam. Kad sam bila trudna, svi su mi govorili neka se naspavam jer nakon što rodim neću spavati godinama. Istina je da u početku nisam puno spavala jer se Vera budila zbog jela ili nije spavala zbog grčeva. Ali ni tada nisam bila izmorena do tog nivoa da bih spavala popodne. Možda sam dvaput u pet mjeseci odspavala po danu, jednostavno nemam tu naviku. Ili se priroda pobrinula za neku žensku izdržljivost u tim mjesecima nakon poroda. I za vrijeme samog poroda - priča nam Tamara koja nas je ugostila u svom zagrebačkom domu. I doista, ne djeluje umorno. Dapače, vesela je mlada mama koja, čini se, uživa u obiteljskom okruženju.
A trenutačno su usred preuređenja životnog prostora. Sredili su potkrovlje u kući pa sad preostaje urediti i sobe.
- Bogu hvala na Ikei! A onda na proljeće slijede radovi u dvorištu - smije se Tamara.
- Tako je to kad imaš kuću, uvijek ima nešto za raditi. Sad sam se uhvatila čitanja Vrtlarice, tj. Zelenog kvadrata, pa tko zna... Možda se uskoro bacim i na vrtlarenje - priča nam.
Zahvale ženama
Pitamo je kako se snašla s djetetom, tko joj pomaže?
- Nikad nisam radila dramu oko djeteta. Mislim, pa toliki ljudi su roditelji... Svi smo mi nekad bili bebe i evo nas danas ovdje živih i zdravih. Uostalom, nema prirodnije stvari od razmnožavanja. Ali pomoć sam imala. Hvala mojoj susjedi, medicinskoj sestri, teti Veri, koja je obavljala prva kupanja i prvi put mojoj Veri odrezala nokte. Zahvalnost dugujem i mami koja čuva bebu kad god imam neke poslovne obveze. I moja prijateljica Nikolina je uletjela s nekoliko korisnih savjeta. Naravno, tu su i Matijini roditelji koji se satima mogu zabavljati s Verom...
Ipak, Tamara dobro pamti prvo presvlačenje kad su došle kući iz bolnice.
- Sad ti obuci to malo krhko djetešce. Matija je uskočio jer su se meni počele tresti ruke. Joj da, tu je i pregled kod pedijatra kad se Vera ukakala, a ja sa sobom nisam ponijela ni kremu ni maramice za čišćenje... Koja sramota. Još nisam imala naviku sve to potrpati u torbu. Sad sam stručnjakinja - kaže iskreno.
Srećom, Vera je, tvrdi mama, super beba. Lijepo spava, puno se smije, voli trpati noge u usta jer je muče zubići, zanimaju je ljudi, znatiželjno ih promatra i sad je konačno počela pokazivati interes i za psa.
- I još jedna stvar. Glasno se smije samo mami. A i mama ima svoje trikove. Vera, naime, ne može odoljeti voćnim kašicama pa kad sam umorna ili je ona nervozna, dobije dudu umočenu u kašicu. Pustim joj muziku, dam joj omiljenu gazu s kojom se mazi i svi sretni i zadovoljni - priča nam voditeljica. A kći ju je oduševila kad joj se prvi put nasmijala.
- Rastopila sam se. I ima običaj brujati ustima. To je nešto najsmješnije. Sva se umiri, gleda te u oči i s polusmiješkom bruji - kaže mlada mama. Ne opterećuje se puno ni odgojnim metodama. Nema, kaže, iluzija da će kćer oblikovati u savršeno ljudsko biće.
- Savršeno po mojim mjerilima. Jer to ne znači ništa. Nisam u stanju ni samu sebe pretvoriti u sve ono što želim biti. Ali se trudim. I zato sam sad u fazi kad više Vera mene odgaja nego ja nju. Nemam više taj luksuz biti sebična, razmažena, zbog gluposti. Sad sam primjer. A samo primjerom možemo eventualno utjecati na nekoga. Sama riječ ne znači puno. Pa sjetite se samo koliko ste puta savjetovali nekog i mislili da će doći do promjena. Kad ono ništa... Ne znam. Voljela bih da bude sretna. Jer ono što vidim je da ima svakakvih ljudi. A najmanje ih ima sretnih - komentira Tamara.
Nije se udala
Otkriva i da se tata Matija izvrsno snašao. A njih dvoje? To je stara, duga ljubav.
- Matija i ja smo zajedno već sto godina. Išli smo u isti razred od prvog osnovne i svašta smo prošli: pisali u leksikone jedan drugog kao simpatiju, ljubili se na Zrinjevcu pa onda godinama ništa... I eto. Godinama ništa, a sada sve. Moj najbolji prijatelj. Jedina osoba koju sam vidjela kao oca svog djeteta. Nisam se udala, što ne znači da neću - dodaje. U njihovoj obitelji je i pas Kaja.
- Tog psa poznajem bolje nego sebe. To je pas iz azila koji je meni došao s godinu i pol. Pas s kojim sam prošla sve njegove strahove. Danas je to pas koji na ulici ne prilazi ni ljudima ni psima, koji gotovo da i ne zna što je lanac jer se ne miče od nas. Srela sam nedavno jednog beskućnika s kojim sam razgovarala o njegovu psu. Stala sam ga hvaliti kako je pristojan i kako je lijepo vidjeti psa kojeg ne treba obuzdavati lancem jer se ne miče od njegove noge, a on mi je rekao: ‘Što će mi lanac? Da onda on bude moj rob i ja njemu rob?’ - priča Tamara.
I obitelj i prijatelji na vijest o bebi reagirali su veselo. No, otkriva Tamara, bilo je i onih koji misle da čovjek mora biti spreman za dijete, stambeno osiguran, imati stalan posao...
- Ali istina je da u tom smislu nikad nisi dovoljno spreman. Uvijek nešto čekaš: čekaš da otplatiš kredit, da te prime na neodređeno, da odrasteš i tako život prolazi, a ti ne činiš ono što želiš iz straha. Ja ne mislim da svatko mora imati dijete niti sam jedna od onih koji druge ispituju: ‘A kad ćete viii?? Što čekate?’, ali mislim da treba prestati tražiti opravdanja i učiniti ono što želiš. Radilo se tu o djeci ili bilo čemu drugom - objašnjava.
20 kilograma više
Kad razmišlja o poslu i ambicijama, kaže kako je njezina jedina ambicija - raditi.
- Radio je nešto što me veseli na dnevnoj bazi, a televizija se uglavnom svodi na projekte u kojima tu i tamo sudjelujem. Počela sam u Dječjem programu na HRT-u - veselio me ‘Vip music club’ jer je na snimanjima bila odlična atmosfera, voljela sam raditi ‘Mijau vau’ s Borisom Mirkovićem, snimanje sapunice ‘Pod sretnom zvijezdom’ bilo je jedno zabavno iskustvo - kaže o dosadašnjim projektima.
Iako je trudnoća bila gotovo idealna te bi jednog dana voljela imati još djece, trenutno o tome ne razmišlja.
- Na kraju sam jedva čekala da rodim. Natukla sam 20 kila, punila se vodom i u 40. tjednu više nisam stala u svoje tenisice jer sam bila sva natečena. A onda rodiš i samo se ispušeš - prisjeća se. I smije se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....