FOTO: MILA HORVAT PRIREDILA OPROŠTAJNU VEČERU ZA KOLEGE I OTKRILA JUTARNJEM I SN 'Evo zašto sam odlučila napustiti HTV'

U proteklih desetak godina profesionalnih nam susreta ona je postavljala pitanja, mi smo odgovarali kao gosti (i) njezinih emisija. Dočekali smo, eto, promjenu strana, iako će uobičajena ugoda dijaloga s dragom kolegicom ovom prilikom biti opterećena povodom. Mila Horvat, dugogodišnja vrsna novinarka HTV-a, objavila je prošlog tjedna kako odlazi s javne nam televizije!

Ta je vijest izazvala iznimnu pažnju domaće javnosti kako zbog njezine popularnosti, tako i općeg iznenađenja zbog same odluke. No, ako je ovom novinaru dopušteno primijetiti, nekonvencionalnost je zapravo lajtmotiv dosadašnje profesionalne karijere Mile Horvat. Utoliko ova naoko nagla promjena njezine zbilje i nije iznenađenje. Uvjerenja smo kako je njezin upliv, pogotovo u svijet domaćeg nogometa, najbanalniji argument u prilog tezi o nekonvencionalnosti. Marker originalnosti njezine osobnosti jest u tome što se u tom stereotipno muškom i sadržajno dogmatičnom svijetu nametnula trudom da stekne nužna stručna znanja, a potom sposobnošću da kroz razgovore i analize te jednostavnost uvjeri gledatelje kako je u tome uspjela. Time je i demistificirala nogometnu retoriku i pokazala da u njoj (barem) ravnopravno mogu sudjelovati žene. Respekt publike, koja je sve manje tematizirala njezin izgled i isticala novinarsku vještinu, a pogotovo aktera prioritetno nogometa, istinski su joj trofeji 14 vrlo intenzivnih godina na HTV-u.

Kolegice Horvat, zašto je toj priči stigao kraj?

- Zato jer postoje neki novi počeci! I zato što čovjek u nekoj fazi svojeg života osjeti iskonsku potrebu za promjenama, a ne može je objasniti jednim povodom ili preciznim razlogom. Otkako sam obznanila da napuštam HTV uslijedilo je bezbroj poziva i dva najčešća pitanja, zašto i gdje nastavljam.

Jasno vam je da ćemo i mi krenuti logičnim dvojbama?

- Razumijem, ali kao što rekoh svima, kad budem znala što ću dalje raditi u životu, onda ću to moći i drugima reći. Gotovo nitko mi ne vjeruje kako sam donijela tako drastičnu odluku a da si nisam osigurala novi posao, što gledam kao na odraz društvenih navika okruženja. Svi se drže jedne niše i sigurnosti, čine to makar su i frustrirani onime što rade, odričući se ne samo drugih interesa, otkrivanja novih horizonta ili onog što će ih više ispuniti i usrećiti u životu. Oni se odriču pokušaja da to učine. Shvaćam uobičajenu potrebu za barem površnom stabilnosti, ali ja sam nemiran duh, želim više i drugačije, zanima me brdo toga. I ne želim se jednog dana okrenuti i spočitavati sebi kako nisam barem pokušala. Dugo me to stanje svojevrsne okovanosti, svejedno govorimo li o profesionalnim uzusima ili posljedičnim stereotipima ponašanja, podsvjesno opterećivalo, zato mi je bilo najvažnije osjetiti trenutak kad se skupila kritična masa odlučnosti, vjerojatno i hrabrosti da prelomim odluku i okrenem sasvim drugu stranicu života.

U vašem tonu i retorici osjeća se da ste vrlo uzbuđeni?

- Presretna sam! Trenutačno uživam u jednom osjećaju koji mi je jako jako dugo nedostajao, a to je rasterećenost! Kad sam prije nekoliko mjeseci priopćila ljudima iz kuće što kanim, taj me osjećaj slobode uzdizao iz dana u dan, potvrđujući kako sam donijela za sebe najbolju odluku. Eto, danas sam zbog toga stvarno sretna i ispunjena osoba, koliko god da sam zapravo tek na početku jedne nove priče.

Jesu li vam povjerovali? Često ste javno govorili da biste proširili svoje poslovne horizonte, čija su posljedica i životne promjene, pa je izgledalo samo kao tipična prigodna priča?

- Mislim da me se nije baš ozbiljno shvatilo upravo iz tih čestih najava, iako su oni koji me bolje poznaju naslućivali kako nešto zrije. Oni znaju da ne pričam samo da pričam. Nisam tip fraze niti sam osoba koja ide linijom manjeg otpora. Upravo zato jako sam ponosna na svoju odluku i pogotovo sada apsolutno uvjerena da je ispravna.

Zašto naglašavate “i sada”?

- Zato što se sada suočavam s posljedicama, a one su u pozitivnom kontekstu čak iznad mojih očekivanja. Događaju mi se samo lijepe stvari, javljaju znani i neznani sa svekolikim ponudama, čak iz branši za koje ne bi ni pomislila da bi me netko htio angažirati. Laska mi to, naravno, kao potvrda da sam nešto u tih 14 godina dobro napravila te da se to prepoznalo. Primjeri? Pa dobro, pozivi iz drugih medija, PR-a, sportskih organizacija i programa, ajmo reći kako su razumljivi, ali iznenadila sam se pozivima iz turističkog sektora, pogotovo obrazovnih ustanova.

Vidite li se u tim područjima?

- Pokušavate izvući neku naznaku iz mene, ali ne trudite se jer ne znam ni ja što ću dalje raditi. Otvorena sam za sve opcije posla, ali i daljnje edukacije, za angažman ovdje, ali i u inozemstvu. Ne žurim i uistinu guštam u ovoj fazi osobne nirvane. Idućih mjesec, dva posvetit ću se isključivo sebi. Nakon 14 godina svekolikog presinga i apsolutnom posvećenju profesiji, ne samo da sam to zaslužila, nego sam to sebi dužna.

Nametnuli ste nam sad pitanje koje se po vašem raspoloženju i izgledu odaje suvišnim, no ne možemo pobjeći od teme vašeg zdravlja. Ima li u tom faktoru presudnog priloga radikalnoj odluci?

- Prije svega moram reći da sam zdravstveno dobro. Pogotovo sam u samopouzdanju i opuštenosti jako dobro. Prošla sam tri brutalne operacije koje su me više nego uvjerljivo upozorile o prioritetima života. Po prirodi sam perfekcionist u svemu što radim. To ima svoju cijenu u izgaranju i autodestruktivnoj posvećenosti profesiji koja te svakodnevno jede a da toga nisi svjestan. Ne mogu reći da je isključivo zdravlje bio (jedini) razlog odlaska s HTV-a i želje za promjenom posla, ali apsolutno je točno da je to imalo velikog utjecaja u sazrijevanju odluke. Svjesna sam da na sve što poslovno živim, i ne samo u tome, ne mogu više bezbrižno, može se reći i bez odgovornosti, gledati, kao i prije teške bolesti. Morala sam se preispitati, kao što moram posložiti sve svoje životne ladice, provjetriti prioritete te sebe jednostavno pripremiti za drugo poluvrijeme i nove izazove. Vjerujte, sve me to i te kako motivira. Osjećam se kao i na početku novinarske karijere, puna želje da otkrijem neke nove stvarnosti u poslu, svakodnevici, da steknem nova znanja, da se okušam u nečem drugom što motivira i ispunjava zadovoljstvima dobro učinjenog.

Kao poznata javna osoba, uz uobičajeno dijeljene stavova publike, jasno vam je da puno vaših pobornika, gledatelja, fanova pa i kolega, nisu sretni zbog vašeg odlaska?

- Molim vas, pa ne idem ja na drugu planetu. Ljudi, tek sam jedan od novinara s malog ekrana koji mijenja posao, kao što su neki drugi prije ili će u perspektivi učiniti. I moja majka, nećaci, rodbina, prijatelji, svi su bili u šoku kad sam im priopćila odluku, no brzo su spoznali njezinu bit. Stvar je samo u tome da neću biti više na točki A, nego idem na točku B, C ili neku X te mijenjam ritmove rada i svakodnevice. Kad vide da je to na bolje, svima će biti srce na miru. Opet ćemo se mi svi viđati i družiti, vodit ću neka događanja kao i dosada. Hvala svim dragim ljudima koji šalju poruke, mailove, a koji većinom odišu razočaranjem što više neću biti dio “njihovih” emisija, ali sam presretna što odražavaju respekt dosadašnjem radu i mojoj hrabrosti da slijedim svoje želje i potrebe. Mnogi su me ganuli.

Ovo što ste rekli “jedan od novinara” sliči na tituliranje nekih vam kolega kad u raspravi zaborave da ste žena?

- (Smijeh…) Da, dođe kao normalno u svijetu sportskih redakcija i pogotovo nogometa. Šalu na stranu, doživljavam to kao kompliment mojem poslu. Možda je to manje dojmljiv pokazatelj moje ženstvenosti, ali dobro, ne može se sve imati (smijeh…).

Znači, promjene bračnog statusa nisu opcije uzroka promjene radnog statusa?

- Promjene bračnog statusa su kontinuirana i poželjna opcija, ali ovom prilikom doista nemam sreću da je naglasim kao razlog profesionalnih odluka, ha, ha… Tko zna, možda će upravo to što sam sada daleko od medija, bez posla i obična cura iz svakodnevice biti razlogom da se te nove životne stvarnosti lakše i napokon dogode. Slobodna sam kako na tržištu rada, tako i na tržištu singl osoba, ha, ha…

Ostanimo u poslovnoj priči, bolje je. Hoće li vam nedostajati pažnja medija?

- Ma molim vas, jedan od razloga mojoj sreći je i odmak od tog svijeta. Dosadašnji mi je posao nametao odnose s medijima, ukinuo privatni život. Nekad davno mi se to moglo dopasti, vrlo je brzo postalo preteško živjeti. Svaki odlazak u dućan, šetnju, kupovinu po gradu, odmor na plaži, sve što normalni ljudi rade bilo mi je kao da sam na javnom rendgenu. Čak su i u bolnici, dok sam bila mučna zbog svega što sam prolazila, dolazili i kopali po mojoj intimi. To što više neću morati davati intervjue, što ću se odmaknuti od statusa lica s TV-a koji sada mora sa svima dijeliti svoj život do razina koje ama baš nikad neću razumjeti i još manje prihvatiti, eto, baš to me dodatno ispunjava velikim zadovoljstvom i donosi olakšanje. Dakako, govorim načelno, a ne o nekome.

Mislim da je to iluzija, ali dobro. U tom kontekstu, svaki ima neku ladicu snivanja “jednog dana”. Što je u vašoj ladici i je li ovo trenutak da se ostvari?

- Ha, snovi, da… Jedan od mojih jest živjeti negdje uz more, baviti se nekim poslom koji ima normalan radni ritam, stići posvetiti se tome, ali i svakodnevnim malim i većim tzv. običnim radostima. Nekad je to samo mir na plaži uz dobru knjigu, nekad šetnja ili kavica razgovara s dragim mi ljudima…

Što će vam nedostajati od dosadašnjih rituala svakodnevice na Prisavlju?

- Neću se zavaravati, nedostajat će stres posla, popunjenost vremena, zbog čega nemaš dvojbi što ćeš s njime, mailovi, pozivi, intervjui, analize… No, naviknut ću se na humaniji ritam brzo, ha, ha. Svakako da ću i dalje pratiti sport, pogotovo nogomet. Uz glazbu i ples, nogomet je moja treća ljubav, predmet vječnog zanimanja i željna sam još dubljeg upliva u svladavanje njegov tajni. Ići ću na utakmice, Euro, sada će biti još ljepše kada budem samo navijač.

Ljudi su početak i kraj priče, je li tako, a vi ste na Prisavlju bili u mnoštvu različitih osobnosti?

- Jesam i upoznala sam mnogo dobrih ljudi, velikih profesionalaca, znalaca posla. Još od dana kada sam s dragim kolegom Davorom Meštrovićem radila u “Dobro jutro, Hrvatska”. Prešla sam u sportsku redakciju na inzistiranje Ivice Blažička, s kojim sam imala sjajnu suradnju, kao i s Dragom Ćosićem koji mi je ukazivao veliko profesionalno povjerenje. Bruno Kovačević je sve to podržavao, Miro Rede svojevrsni je mentor, pa drugi kolege u redakciji, da ne nabrajam sada sve… S bliskim ljudima ću i dalje biti u kontaktu, oni su dio mojeg života i dalje ćemo se susretati i komunicirati, sada u drugačijim ulogama. S više slobodnog vremena bit će mi to još veće zadovoljstvo.

Odlazite bez gorčine, ostavljate siguran posao i status zvijezde, dojmljivo je to i zbog uobičajenosti oportunizma koji vlada u zemlji, ali i loših rastanaka u nemirnom svijetu televizije?

- Meni je život na HTV-u bio ogromno i neponovljivo profesionalno i dijelom životno iskustvo. Počela sam od izvještavanja s placa, korak po korak napredovala, usput se obogaćivala znanjima novinarskog posla, organizacije, odgovornosti prema gledateljima i programu. Uvijek ću biti zahvalna svima koji su pod egidom HTV-a u tome pomogli, uključujući gledatelje koji su barometar našeg rada, ne zaboravljajući sve sportaše i djelatnike s kojima imam i sretno zadržavam sjajne odnose. Bilo je to 14 godina prekrasnog putovanja, a sada je doista vrijeme da promijenim itinerer. Ili bolje reći, itinerere…