BRANKO I ALJOŠA ŠERIĆ Kad nas dvojica ušetamo u sudnicu uvijek nastaje tajac, izvrsno se nadopunjavamo

Preko dana odvjetnik, navečer glazbenik - tako već dobro desetljeće izgleda život Aljoše Šerića, frontmena grupe Pavel. Sin poznatog splitskog odvjetnika Branka Šerića s kojim ujedno i radi u zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, član je i stručnog tima Ivana Dečaka, mentora u HTV-ovom showu “Voice”.

Za obojicu, kao i za ostatak domaće rock scene, kao da su stigla bolja vremena.

Suradnja s Vatrom

Dečakova “Vatra” naprosto je poharala ovogodišnji Porin, pjesme su im pri vrhu top lista, baš kao i Šeriću čija se dva singla “Čuvaj me” i “Autentično osrednji” stalno vrte na hrvatskim radiopostajama.

Nagrada hrvatskih diskografa ove godine doduše mu je promakla, neki bi rekli nepravedno, no zato je slavio na prošlogodišnjem Porinu.

- Iskreno, ne znam protumačiti taj veći interes javnosti za našu glazbu. To se jednostavno dogodi, iako nije to baš neki velik i opipljiv uspjeh, trunku više ljudi zna za Pavel i to je sve - započinje svoju priču prilično skromno Šerić.

Kako nastupa više nego ikad prije, a ima dosta obaveza i u “Voiceu”, logično se nameće pitanje kako uspijeva uskladiti sve obaveze.

- Imam odlične suradnike na poslu, sve se izdogovaramo, pokrivaju me kad god zatreba. Sve se stiže, par puta sam već isticao kako na ovoj razini uspjeha i s obzirom na veličinu, odnosno sitnost tržišta nemam nikakvih problema s guranjem na dva kolosijeka, pati moja strast za igranjem videoigara, kutija Grand Theft Auta 5 je otužno prašnjava - odgovara.

No u svakom slučaju, kad se potegne ono što bi bilo kad bi bilo, idealan scenarij za Šerića bi bio privređivati od glazbe i voditi par predmeta godišnje iz gušta.

Njegov otac, jedan od najjačih hrvatskih odvjetnika koji je stigao i do Haaga, baš kao i cijela obitelj Šerić, podrška su Aljoši u njegovim glazbenim ambicijama.

Otac i sin, kažu, razgovarali su i o potencijalnom izboru između glazbe i prava.

Jubilej u pravosuđu

- Mislim da Aljoša nikad neće napustiti odvjetništvo. Pitanje je samo količine posla koju će u odvjetništvu obavljati, jer isključivo krenuti u glazbu je avantura. Treba osigurati egzistenciju. Onu svakodnevnu. Treba imati mjesečnu plaću, a u glazbi ovisi o slušanosti, o koncertima. A kad imaš obitelj, a on je sada ima jer se nedavno oženio Antonijom Matković, prioriteti se mijenjaju. I lako ako ti otpadne jedan nastup, ali kada na godišnjoj razini moraš otkazati nekoliko njih zbog obiteljskih obaveza i ostaneš bez nekoliko honorara, to se ozbiljno osjeti. Bavi se vrstom glazbe koja sigurno neće napuniti Arenu, niti ima takvih ambicija. A ja obožavam to što radi, čak mi je draža ta njegova “Pavelovska” faza, nego bivši bend Ramirez. Odabrao je put koji je kompletno autorski i on će ga, uvjeren sam, definirati u odnosu na budućnost i moći će uspješno kontrolirati i glazbu i odvjetništvo. A odvjetništvo je kao zavičaj, vraćanje kući, sigurnosti, kao što je i dom za svakog od nas. I daje mu slobodu, s tim da pri tome ne mislim samo na onu ekonomsku - govori Branko Šerić koji će krajem ove godine proslaviti zavidnu obljetnicu - četrdeset godina rada u pravosuđu.

- I ja bih volio da mi se cijeli život nije vrtio oko prava. Zavidim mu. U pozitivnom smislu. Da sjednem doma za klavir i sviram. Ili trubu. Al’ ja sam truba što se sviranja tiče. Znam zapjevati, dobro tu potegnem. Ali ništa ne znam svirati. Mislim da je Aljoša naslijedio taj afinitet od majke koja obožava klasičnu glazbu. Ima i vrlo respektabilnu kolekciju ploča, pa smo joj za rođendan poklonili gramofon. Mene je nekad više ispunjavalo pisanje, poezija. I u Modroj lasti sam pisao. Pravo me nikad nije zanimalo. Pa ni danas - govori Šerić dok sjedimo u njegovom uredu.

Tek po prigušenom smijehu njegove kćeri Nine, također odvjetnice, koja sjedi u susjednoj sobi, odaje da se u Šerić šalio izgovarajući posljednje rečenice.

Želio na Akademiju

Odglumio je to odlično. Gluma je, objašnjava, u odvjetništvu vrlo važna. U sudnici treba zauzeti stav samuovjerenosti, zainteresiranosti ili nezainteresiranosti, čak i onda kada vas “pere” trema. A on je kaže, bio prije baš veliki “tremaš”, no znao je dobro odglumiti da nije.

Dapače, imao je i glumačkih ambicija. No kako je uspio pasti na maturi jer se pripremao za prijemni na Akademiji, umjesto na prijemni otišao je na popravni iz latinskog. Uz to počelo je ljeto i sezona kupanja u Splitu, što je definitivno stavilo “točku na i” Šerićevim mladenačkim maštarijama. Na životni poziv svoje djece kaže nije utjecao, a to potvrđuje i njegov sin.

- Isto kako sam znao da ću se baviti glazbom, tako sam i od malih nogu znao da ću upisati pravo, nije bilo dvojbe, osim možda sredinom studiranja, kad sam se premišljao za novinarstvo - odgovara Šerić mlađi.

- Kao klinac bi se zatvorio u četiri zida svoje sobe i prebirao po gitari, pa su se susjedi pitali što je s tim malim, što se događa, je li čudak neki? - uz smijeh se prisjeća njegov otac koji s Aljošinom majkom često ode na koncerte Pavela.

Kao odvjetnika, sina će okarakterizirati kao puno blažeg od sebe, što naravno ne znači da je Aljoša Šerić blag. Prije bi se moglo reći da Šerića starijeg krasi prava dalmatinska narav.

U tandemu - čudo

- Kada treba zaoštriti onda mi kažu ‘stari, ti trebaš otići za svađu’. To je moj dio. Treba znati u kome trenutku i kako reagirati. Stvar je to i iskustva, ali i temperamenta - objašnjava Branko Šerić.

Poznatom odvjetniku za kazneno pravo sve češće se pak u zadnje vrijeme događa da ga prepoznaju po sinu. Ljudi mu prilaze na cesti i pitaju ga je li otac Aljoše Šerića, što mu je kaže, baš drago čuti. - A najveća je fora, što se rijetko događa, jer se vremenski ne možemo uskladiti, kada se u sudnici ili u gradu pojavimo zajedno. Jer kod nekih ja izazivam pozornost, a kod drugih Aljoša, tako da smo pravo čudo kad smo u tandemu, posebno na sudu - kazao je Branko Šerić.