Arijana Čulina vraća se nakon 7 godina. Zloća stiže u ‘Ružu vjetrova’

Splitska glumica Arijana Čulina i danas je najpoznatija po svom alter egu, kao Goge Bjondina, glupava, priprosta plavuša koja kroz humor komentira društvene događaje. U jednom trenutku Čulina je bila toliko popularna da osim što joj se nizao angažman za angažmanom, bila je i neizbježna osoba koju se zvalo za mišljenje o apsolutno svemu. No, posljednjih sedam godina, prvenstveno kada je u pitanju televizija, Čuline više nije bilo ni u jednom projektu.

Sada se vraća, ali ne sa sitcomom, već svojom prvom ulogom u jednoj sapunici, RTL-ovoj “Ruži vjetrova”.

- Glumim Dunju, bivšu suprugu Žarka Radića. Po tipizaciji, Dunja je zlica kao što je Alexis u ‘Dinastiji’. No, ja nisam baš neka tipična zlica, tako da je ovo na neki način za mene izazov, odmak od onoga što sam dosad igrala. Iako sam imala vrlo raznovrsnih uloga u karijeri, ljudi me percipiraju prvenstveno kao komičarku. Imala sam, naravno, dramske uloge u kazalištu, gdje sam glumila u komadima od Dostojevskog do antičkih tragedija, ali ovo je stvarno drukčije od onog kako su me mogli vidjeti televizijski gledatelji - objašnjava Arijana Čulina, čija će se Dunja na malim ekranima pojaviti nakon novogodišnje pauze. Još uvijek pod dojmovima novog posla, glumica objašnjava ds nikada nije zazirala od sapunice kao forme.

Ostala u Splitu

- Često se takva pitanja postavljaju glumcima. Meni je to regularan glumački posao koji je vrlo težak, ne znam zašto to ljudi tako dijele. Uostalom, ne znam u čemu bi onda glumci kod nas igrali, ako već tako biraju. Nije baš da kod nas Spielberg šeće svaki dan, da postoje neke velike produkcije. To znači ustajanje u cik zore, rad u svim vremenskim uvjetima. Snimanje na plus 40 i na minusu. Mi smo nedavno snimali scenu u planini na 700 metara nadmorske visine, a snijeg pada i tri sata stojite. A onda vas opet sutra ujutro čeka snimanje u eksterijeru - priča Arijana koja je oduševljena atmosferom na setu.

Istina, većina od njih su njezini kolege koje godinama poznaje, s nekima i intenzivno prijateljuje, no ono što joj se jako svidjelo je što svi, od mladih do onih starijih, pristupaju projektu s velikim entuzijazmom, a uz to sve je odlično organizirano.

S “Ružom vjetrova” Čulina je dobila priliku da se okuša i u sapunici. Radila je u karijeri puno toga, no filmska uloga joj nikada nije ponuđena. U tome nije usamljena, jer puno je hrvatskih glumaca koji nisu dobili priliku na “velikom platnu”.

- Ne znam zašto me nikada nisu zvali na film. To je taj neki sistem kod nas spremanja, svrstavanja ljudi u ladice. Kada se radi film, podrazumijeva se da će uvijek pet istih glumaca glumiti u njemu. No ne kukam zbog toga. Moram priznati da sam dosta napravila ne maknuvši se iz Splita, mene je karijera našla, a ne ja nju - ističe Čulina.

Ipak, njezin glumački početak nije bio u njezinu rodnom gradu već u Beogradu, gdje je uspjela upisati Akademiju dramske umjetnosti.

Željela veliku promjenu

- Kada sam završila Akademiju, karijera mi je krenula u potpuno drugom smjeru. Bavila sam se nečim s čime uopće nisam mislila da ću se baviti. Tako sam otvorila neku formu sama sebi i može se reći da sam ženski začetnik stand up komedije kod nas. Iako je to jedna jako teška forma, vrlo cijenjena u svijetu, to kod nas nije tako. Kod nas Hrvata sve što je smiješno glupo je, a sve što je ozbiljno, e to je jako pametno i umjetnost. Ja to ne ‘šljivim’, smatram komediju jako teškim poslom. I u to sam namjerno krenula prije 15-ak godina.

Tada je intendantica splitskog HNK bila Mani Gotovac, a ja sam imala glavnu žensku ulogu u jednoj drami. I na pola predstave publika izađe, a Mani kaže ‘to je krasno, oni tako pokazuju svoju reakciju’. Meni to uopće nije bilo krasno. Prvo, plaća mi nije neko ludilo, drugo, ljudi su izašli, a ja volim igrati za publiku. No kada stvari postanu rutina ili ste jednostavno prezasićeni poslom, jednom te istom formom, ljudi se često odluče za promjenu.

- Dođe vam neka životna faza, negdje oko 40., valjda su te godine neka prekretnica, da li u privatnom životu ili poslovno. Tada sam se povukla na sedam godina, što slučajno, što namjerno. Pametno je napraviti nekakav rez. Svaka životna etapa nosi svoje, a ako ja sada imam 47 godina, moram postati neki drugi lik, ne mogu više biti neka glupa plavuša. Htjela sam napraviti odmak, raditi i neke druge stvari, posvetila se pjevanju, pisanju, slikanju te nastavila raditi u kazalištu.