Anthony Kiedis: Bilo je uzbudljivo odrastati uz oca hipija, ženskara i dilera droge

Moja je veza s tatom jačala. Čim sam se uselio k njemu, on je postao moj uzor i moj heroj pa sam shvatio kao svoju misiju na bilo koji način očvrsnuti uzajamnu solidarnost. I on također. Bili smo ekipa. Naravno, naša zajednička iskustva, u kojima smo se zbližavali, uključivala su i ludorije s krijumčarenjem marihuane. Postao sam njegova maska na takvim putovanjima. Uzeli bismo sedam najvećih Samsonite kofera i napunili ih travom. Na aerodromu bismo išli od jedne kompanije do druge i ukrcavali kofere, jer u to vrijeme još nisu provjeravali jeste li stvarno i sjeli u avion. Kad bismo sletjeli na neki od velikih aerodroma, pokupili bismo sve kofere i odvezli se do nekog mjesta, naprimjer, Kenoshe u Wisconsinu.

Unosni tatini poslovi

Dok smo bili na putu, unajmili bismo sobu u motelu u Kenoshi, jer su tatine transakcije trebale potrajati nekoliko dana. Bio sam uporan u želji da idem s njim na ugovaranje posla, ali radilo se o nekim opakim bajkerima pa me poslao u kino, u kojem se prikazivao novi nastavak Jamesa Bonda “Živi i pusti umrijeti”. Primopredaje su trajale sva tri dana vikenda pa sam svake večeri išao gledati taj isti film, čemu se nisam protivio.

Trebali smo se vratiti u L. A. s trideset tisuća u gotovini. Tata je odredio da ja nosim novac, jer ako bi uhvatili nekoga tko izgleda kao on s takvom količinom novca, taj bi zasigurno nadrapao. Nisam se protivio. Htio sam biti dio akcije, a ne samo sjediti sa strane. Napravili smo neku vrstu opasača, napunili ga lovom i zalijepili za moj trbuh. “Ako me krenu hapsiti, samo nestani”, instruirao me. “Pretvaraj se da nisi sa mnom i hodaj dalje.”

Vratili smo se u L. A., a poslije sam saznao da je tata dobivao samo dvjesto dolara za svaki put kad bi utopio travu za svoje prijatelje Weavera i Basharu. Otkrio sam i da je nadopunjavao ta bijedna primanja pristojnim priljevom love od sve razgranatijeg posla dilanja kokaina.

Godine 1974. kokain se proširio, pogotovo u L. A.-u. Tata je uspostavio vezu sa starim američkim iseljenikom koji je kokain dovozio iz Meksika. Kupovao je kokain, a onda ga miješao i prodavao svojim klijentima. Nije prodavao dekagrame i kilograme, samo gram, pola grama i četvrt grama. Ali, već za dan-dva počeo je proširivati posao. Dilao je i pilule za spavanje. Prodao je liječniku jeftinu priču da nikada nije u stanju zaspati i ovaj mu je napisao recept za tisuću pilula, koje su stajale možda četvrt dolara po komadu, a na tržištu su se mogle prodati za 4-5 dolara. Tako se između koke i pilseva razvio prilično unosan posao.

Tatica nikad nije ni pokušao od mene sakriti svoje dilanje droge. Nije se trudio da mi objašnjava stvari, ali ja sam ga pratio u stopu i promatrao sve njegove pripreme i transakcije.

Kućni laboratorij

Kraj kuhinje bila je sobica, slična mojoj, čak je imala i vrata na dvorište, pa je tata u njoj organizirao trgovinu. Najvažniji dio njegove opijatske opreme u stražnjoj sobici bila je precizna vaga, koja se u našem kućanstvu koristila više od tostera i miksera. Njegova radna površina, a ujedno i podložak za ušmrkavanje i isprobavanje droge bila je predivna zeleno-plava emajlirana meksička pločica, savršeno četvrtasta i plosnata. Gledao sam ga kako odvaja kokain i prosijava ga, a zatim uzima kocku talijanskog laksativa zvanog mannitol i prosijava ga kroz isto sito, kako se svojstvom ne bi razlikovao od kokaina. Bilo je izuzetno važno pobrinuti se da kokain bude pomiješan u točno određenom omjeru s laksativom.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista