Zašto je Andrea Pirlo odbio 40 milijuna dolara, nekoliko Ferrarija, školu i privatni avion?

Veliki i neponovljivi Andrea Pirlo, nogometaš, velikan i šmeker, gospodin u kopačkama, svoje predumirovljeničke dane provodi u SAD-u, gdje igri New York Cityja daje poseban dio svoje magije. Koliko je dobar govore napisi i komenatri u kojima se ističe da bi se vrlo lako mogao vratiti u Europu, jer je dovoljno dobar za igranje na visokoj, najvišoj razini. Da o tome razmišlja i sam, potvrđuje sinopsis razgovora njega, njegova agenta i katarskih emisara koji su mu, dosovce, nudili mora i planine da pođe igrati nogomet na Bliskom istoku. Pirlo je samo odmahnuo rukom...

Ovako je tekao razgovor između njegovog agenta Tullija Tintija, njega osobno i katarske strane. Pirlo je u prvom licu.

"Andrea, žele te oni iz Katara".

Kada mi telefonira moj agent Tullio Tinti, on ne pozdravlja, odmah ide 'u glavu'. U samu srž.

"Oprosti, što?"

"Ideš igrati u Katar"

"Ti si lud. Ni u snu."

"I Guardiola je igrao tamo"

"Bio je na zalasku karijere"

"U redu, ali po bontonu bi se trebao barem sastati sa njima"

"OK, kada stižu?"

"Već su ovdje. Stavi kravatu i uskoro dolazim po tebe."...

Čekali su me u "Principe di Savoia", luksuznom hotelu. Bili su rezervirali ogromni apartman. Bio je tu vlasnik kluba, nekoliko ljudi iz uprave i veliki broj odvjetnika.

"Ciao, ugovor je spreman."

"Dobar dan i vama, drago mi je da smo se upoznali..."

"Naš dres će ti odlično stajati."

"Ja sam Andrea Pirlo, drago mi je..."

"Ne moraš odmah da odlučiš, imaš nekoliko minuta da razmisliš"

...........

"Andrea, koliko djece imaš?"

"Dvoje"

"Imamo odličnu školu na engleskom jeziku u Kataru"

"Meni je ipak draže čuti ih kada pričaju talijanski"

"Onda ćemo napraviti novu školu i dovesti samo Talijane za profesore."

Ljubitelj si vožnje?

"Da"

"Bilo bi nam drago ako bi prihvatio nekoliko Ferrarija na poklon"

"Nekoliko?"

"A ako ti nedostaje Italija imat ćeš uvijek na raspolaganju privatni zrakoplov."

"Ali..."

"Ugovor je spreman. Radi se o četverogodišnjem ugovoru."

"Hvala ali..."

"40 milijuna dolara."

U tom trenutku Tullijeve oči su zasjale...

"Znaš, 40 milijuna za četiri godine, ne po sezoni. Ne možemo pretjerivati, kriza je."

"Ehh...razumijem"

"Ali ako ti 10 milijuna godišnje nije dovoljno možemo pričati."

Čak da sam zatražio i navodnjavanje pustinje vjerojatno bi pristali. Ali prije nego što sam počeo da se dvoumim odlučio sam prekinuti sve to.

"Hvala u svakom slučaju, ali ne mogu. U slučaju da promijenim mišljenje javit ću se kroz koju godinu."

"11 miliijuna?"

"Tullio, idemo."

"12 milijuna"

"Tullio..."

"13..."

Doslovce sam uzeo za ruku svog agenta, jos uvijek zbunjenog, i pobjegli smo zajedno, završio je Pirlo.

A magija je i dalje u SAD-u...