Osvajačica brončane medalje na Olimpijskim Igrama u skoku u vis Blanka Vlašić danas se vratila u Split. Avion je sletio nešto prije 14 sati, a u zračnoj luci su je dočekali roditelji i navijači.
- Malo smo umorni nakon dugog puta što se vidi i po mojim podočnjacima. Hvala svima na podršci i molitvama, osjetila sam ih više nego ikad. Imam najbolje navijače na svijetu, ova medalja je i vaša, koliko je i moja - rekla je Blanka Vlašić.
Vlašić je finale skakala pod injekcijama, a na koncu je preskočila 197 cm, koliko i pobjednica Ruth Beitia. Obzirom na velike probleme s ozljedom Ahilove tetive, nema sumnje da će se ova medalja dugo pamtiti. Malo tko je očekivao takav rezultat u Riju, a otac Blanke Vlašić i tvorac sjajnog niza rezultata Joško Vlašić presretan je nakon povratka.
- Malo me iznenadio doček. Nisam očekivao toliko ljudi i kamera. Mislio sam, ipak je bronca. Nije to bronca zlatnog sjaja, to je bronca krvavog sjaja. Ne volim ja bronce zlatnoga sjaja - kaže Joško Vlašić.
Navijači u zračnoj luci tražili su autograme, a Blanka je strpljivo svima ispunjavala želje.
- Vidim se u Tokiju - rekla je Blanka novinarima u splitskoj zračnoj luci pri povratku iz Rija.
Naglasila je kako još ima "medalja i medaljica i nekih ciljeva i rezultata koje bi voljela postići."
- Za četiri godine neću ni ja biti baš za baciti i ne vjerujem da ću biti prestara da konkuriram opet za medalju - poručila je.
Vlašić je objasnila kako će slijediti upute svojeg fizioterapeuta Nenada Bakule, kojem vjeruje i koji joj je kazao kako će situacija sa njenim ozljedama nakon Rija biti bolja nego ranije. Također je istaknula kako bi voljela nastaviti karijeru sada kada je prošla dvije operacije i kada se, kako se izrazila, riješila tih problema.
- Bilo bi mi žao da ne uživam plodove tih pothvata koji su riskantni jer operacija je uvijek riskantna - rekla je Blanka najavivši kako će sada uslijediti dulji odmor, ali je i najavila kako vjeruje da bi već sljedeće godine mogla biti u normalnom ritmu u kojem je naviknula sa češćim skakanjima i treninzima bez boli.
- To je ono što želim - dodala je.
Istaknula je kako je zadovoljna i sretna s osvojenom brončanom medaljom Riju.
- Bilo je puno suza i olakšanja nakon što je natjecanje u Riju završilo i što ne moram ranjena iščekivati najvažnije natjecanje tijekom četiri godine a to su Olimpijske igre - objasnila je Blanka.
Ponovila je kako je po završetku natjecanja u Riju najprije pomislila da je osvojila peto mjesto te da je bila presretna kada je na semaforu vidjela kako je osvojila treće mjesto, jer je u Rio otišla bez ikakvih šansi, kao autsajder.
- Ponosna sam kako sam se snašla u otežanim okolnostima - dodale je.
Objasnila je kako joj se čini da je brončana medalja iz Rija najmanje atletska jer je do nje došla s najmanje prethodnih natjecanja i bez specifičnih treninga.
- Puno više na ovu brončanu medalju gledam kao na značku i čast i nekakav orden koji je dobio vojnik koji se vratio s bojišta - kazala je Blanka i naglasila kako joj je posebno važno bilo bodrenje trenera Bojana Marinovića s tribina kada je za vrijeme natjecanja pomišljala da neće uspjeti.
- Znam da je ovo čisti i nezasluženi Božji dar - rekla je Blanka i objasnila kako cilj njenih molitvi Bogu u Riju nije bio medalja nego se molila za hrabrost, snagu i da izdrži "jako teške okolnosti." Priznala je kako je zbog ozljede još uvijek nesigurna, ali dva dana nakon natjecanja u Riju može hodati te joj to daje optimizam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....