VERBALNI UDARI Mamić napadima na Niku Kovača izborniku samo jača status

Tišina odaslana iz Maksimirske 128 na adresu Vukovarske 269, za HNS i izbornika, u danima po pobjedi nad Islandom, bila je prilično glasna najava nezadovoljstva šefa Dinama i ideologa HNS-a novim odnosima. Zdravko Mamić obično bi glasno poentirao takve prigode za učvršćivanje svog značaja u HR nogometu , a za što su HNS i reprezentacija važni alati. Izostanak i kurtoazne javne slave djela Nike Kovača jasno je ukazivao da isijava nezadovoljstvo izbornikovim statusom. Razlog je očit. Kovač želi, i to iskazuje, bezuvjetno profesionalno voditi reprezentaciju i ne zanimaju ga nikakvi folklorni utjecaji viših ili nižih “društveno-političko-nogometnih” interesa! I ne bude li u mogućnosti nesmetano tako raditi, svjestan da neće uspjeti, ne bi bilo čudno da odstupi.

No, za razliku od uobičajenih teza kako je povod svojevrsnoj objavi “nesloge” to da (i) Zdravko Mamić, kao i svi uostalom, želi nametnuti svoje igrače za Brazil (“nominirani” Čop, Halilović, Ademi, Brozović, Pivarić), ovaj put jača dojam o dugoročnim strategijama.

Zdravko Mamić sigurno je svjestan da spomenute kandidature nemaju baš snage u odnosu na konkurenciju. U slučaju Halilovića nisu ni presudne za bolje transfere s obzirom na istek ugovora. Što mu onda toliko smeta da je spreman u ovom času napadati Niku Kovača, unositi nemir oko reprezentacije prije SP-a a, što logično samo dodatno osnažuje njegovu omraženost a izbornikovu popularnost u javnosti?

Zdravko Mamić se svima u HR nogometu nametnuo jer za razliku od njih razmišlja dva koraka unaprijed i onda kada odaje dojam da je napravio korak unatrag. Nekoliko jalovih objeda brata mu Zorana o Kovačevim izborima nadopunjena su dvjema žešćim porukama Zdravka Mamića Šukeru i Vrbanoviću, a potom i Niki Kovaču.

U prvoj je iskorišten Halilović, za testiranje osobnog utjecaja na formalne čelnike HNS-a i posredno na izbornika. U drugoj, koja je posljedica nezadovoljstva odjekom prve i manjka argumenata da se stručno ospore Kovačevi privremeni izbori, započelo je populističko osporavanje zavidnog izbornikovog statusa u javnosti.

Na te, kao i sve slične statuse bivših igrača, Zdravko Mamić je općenito alergičan jer on nema taj “background” nogometne karijere, nego je visoke pozicije izgradio kroz klupske i forume Saveza. Nije zapravo jasno kako ne razumije da se takav javni stav neće ikad promijeniti, a da svekolikim nametanjima stalno samo zasjenjuje objektivne mu sposobnosti i moguće javne respekte. Zdravku Mamiću gotovo do boli nedostaju ti izrazi i posljedično osjećaji uživanja javnog respekta. Zato ih stalno drugima osporava i istodobno sam naglašava svoje uspjehe…

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZADNJU SN-a!