Engleski pisac Frederick Forsyth, kao i brojni prije i poslije njega, govorio je da je bol dio ljudske sudbine. U sportu je, međutim, takva sudbina neprihvatljiva. Jedan od ključnih Hrvata koji su naučili ukrotiti neophodnost boli na sportskom terenu je Ivan Porobija, glavni fizioterapeut ukrajinske reprezentacije.
“Nek’ te moj mali izmasira”, bila je ključna rečenica u Ivanovu životu, kojom je njegov otac promijenio svjetla na odavno ugašenom omiškom semaforu. Naime, Ivanov rođak bio je prikovan za krevet zbog lumboishialgije i nekoliko dana se nije mogao dignuti iz kreveta. Kad su ga dohvatile malene ruke petnaestogodišnjeg Ivana, sve je bilo jasno - mali će masirati. I tako je krenuo Ivanov put u struci koja iznimno kažnjava neuspjehe jer je ipak riječ o brizi za zdravlje.
S osamnaest godina dobio je posao u NK Omiš, iz kojeg je otišao nakon godinu i pol dana, kad ga je trener Goran Šušnjara preporučio u Hajduk.
- Bio je to najsretniji dan u mom životu. Ostvario mi se san koji je trajao pet godina i doveo mi u život ljude koji su bili presudni za moju buduću karijeru - rekao je Ivan prisjećajući se dana na Poljudu.
Ondje je radio s Marijom Pašalićem, Markom Livajom, Nikolom Kalinićem, Ivanom Strinićem i drugima. Danju je Ivan skrbio za “bile” paralelno obavljajući staž u bolnici, a navečer bi u svom dnevnom boravku od desetak kvadrata naručivao 2-3 pacijenta jer, kako kaže, od nečega je morao živjeti. Nakon položenog Kyropractic kursa u Pragu, Ivan je bio spreman pokazati svoje vještine, čime je privukao i Ivicu Križanca, bivšeg nogometaša Zenita.
- Dijagnoze se sjećam kao danas - dvostruka hernija diska. Ivica je imao preporuku od liječnika za operativni zahvat i nije bilo lako, no radili smo otprilike mjesec dana i probleme s kralježnicom sveli na minimum. Moram priznati da mi je tada, kao 23-godišnjaku, dolazak tadašnjeg igrača Zenita i reprezentacije mnogo značio. Želio sam se dokazati, jer je od svih fizioterapeuta Ivica izabrao baš mene. A znamo koliko je Zenit moćan klub - rekao je Ivan koji je ubrzo nakon liječenja Križanca otvorio svoju privatnu praksu u Omišu.
“Momak, možeš li pozvati oca?” pitanje je koje je nemalo puta čuo Porobija jer, kako sam tvrdi, nije lako prepustiti zdravlje u ruke momku od nepunih 25 godina. Ubrzo su na tretmane počeli dolaziti Ivan Strinić, Hrvoje Milić, Boris Živković, Antonio Milić, Dario Krešić, Ivan Perišić, Rapaić, Šurjak, NBA igrač Mirza Teletović, Stipe Bekavac, Marko Tomasović. Nakon toga je uslijedio poziv Joška Vlašića jer se Blanka Vlašić borila s ozljedom mišića.
- Rad s Blankom i njenom obitelji bilo je nešto jako posebno u mom životu i smatram da bi svakome to predstavljalo veliko zadovoljstvo, raditi s osobom koja je puna ljubavi, morala i pažnje. Godinu i pol dana bio sam ponosni član sportske obitelji Vlašić i na tome sam iznimno zahvalan i osjećam velik ponos - istaknuo je Porobija, pun riječi hvale za Blanku. Nakon Blanke samo su se redali sportaši, a Ivan se upoznao i sa Zlatanom Ibrahimovićem. Dok je liječio Blanku, radio je i za Ivana Strinića, tadašnjeg nogometaša Dnijpra. Trener Dnjipra Juande Ramos brzo ga je primijetio te je klub poslao službenu ponudu da bude glavni fizioterapeut kluba.
- U Dnjipru sam se snašao izvanredno, prvenstveno jer su u klubu bila tri Hrvata - Kalinić, Strinić, Bartulović. Njihov najbolji igrač Eugen Konoplyanka tada je imao velikih problema s kralježnicom i moj zadatak bio je popraviti štetu nastalu na leđima Konoplyanke nakon udarca u lubalni dio, nakon čega nije osjećao obje noge - prisjetio se Porobija svog gotovo najtežeg zadatka.
- Poslije MRT snimke odlučio sam ga uzeti pod svoje u dogovoru s klupskim liječnikom. Prognoza je bila minimalno tri mjeseca izvan terena, no oporavak je na kraju trajao manje od mjesec dana.
Porobija je tu još jednom pokazao koliko je vješt, a sve je rezultiralo time da mu je predloženo da s Konoplyankom ide u novi klub. U međuvremenu je dobio poziv i od Ivana Perišića, koji je iskazao želju da mu upravo Ivan bude privatni fizioterapeut. Unatoč tome što su imenjaci i ujedno i sugrađani, Porobija je ipak otišao s Konoplyankom za Sevillu.
- To je bila jako teška odluka. S Ivanom bi svatko volio raditi jer je sjajna osoba, baš kao što je i sjajan sportaš. Ipak sam se odlučio za Sevillu i potpisivanje ugovora sa Konoplyankom - rekao je Dalmatinac čarobnih prstiju. Slijed događaja doveo je do toga da je upravo on novi glavni fizioterapeut ukrajinske reprezentacije do kraja Europskog prvenstva.
- Ambicija mi je doći na vrh. Kroz sport upoznaješ mnogo ljudi, nacionalnosti, kulture, razne karaktere, susrećeš se s jezičnim barijerama. Zna biti teško, no ovo je sve ispunjenje mog sna koji sam si zacrtao od samog početka. Stremim prije svega poštenom odnosu prema ljudima, i uz faktor sreće koji me uvijek prati, nastojat ću ispuniti svoj cilj - biti na vrhu Europe - poručio je ambiciozni fizioterapeut koji svojim radom promovira ne samo hrvatski odnos prema sportu nego i onu staru Hipokratovu: “A neki pacijenti, iako svjesni svoje teške bolesti, ipak ozdrave zahvaljujući vještini i dobroti svoga liječnika”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....