Tomečak: 'Zbog forsiranja sam izgubio cijele pripreme, nije mi do ničega...'

Nema nezamjenjivih, ali ima boljih od drugih. Ivan Tomečak (24) jedan je od takvih. Rijeka može i bez njega no u tom slučaju Rijeka gubi. Puno. Ove sezone peh sa ozljedom dogodio mu se kad je igrao najbolje, u listopadu. Pa onda prije nekoliko tjedana kada je zapravo najvažnije, na pripremama.

A pehovi sa ozljedama jednog od najpolivalentnijih i najboljih, ne samo Rijekinih nego općenito HNL-igrača, nisu rijetkost. Uglavnom, kad god uhvati onako istinski, reprezentativni zalet... Ivana dohvati ozljeda. U Dinamu su, krajem 2009. i početkom 2010., to bile tegobe sa trbušnim zidom. Na ljeto 2012. naveliko se pričalo o ozbiljnom interesu Benfice i Spartaka iz Moskve, o nekoliko milijuna eura koje su Modri trebal inkasirati na ime odštete, a onda... Upala pubične kosti. Neobično rijetka i neobično teška ozljeda nalijepljena na Tomečakova sjajne igre u Prvoj HNL i Ligi prvaka.

Nakon listopadskih (poprilično brzo saniranih) problema s rupturom mišića došla je siječanjska upala tetive stopala. Tomečakova ozljeda daleko je najveća briga Matjaža Keka čak i s ovako kvalitetnim i širokim kadrom kakvog Štajerac ima na raspolaganju. Jer, kako rekosmo u uvodu, ne postoje "dva Tomečaka". A sam pošteni zagrebački Riječanin priznaje da je i sam malo izazivao vraga.

- Nije me tetiva odmah dovela u stanje da ne mogu normalno trenirati. Boljelo je, ali trajale su pripreme, udarali smo individualni i kolektivni temelj Rijekinome proljeću pa sam rekao sam sebi: "Ma nije to toliko ozbiljno. Ajmo, ni prvi ni zadnji put. Trpi, radi kroz bol i proći će". Nije prošlo nego se upalilo i bol se povećala na n-tu - priča Ivan.

Nevoljko. Nije mu do razgovora.

- Zbog propuštenih priprema nisam dobre volje i onda mi nije do razgovora, a i mislim si kako je bolje da pričaju dečki koji će u nedjelju moći istrčati na derbi s Dinamom, a ne ja. Zbog jednog ili dva treninga na kojima sam išao forsirati izgubio sam cijele pripreme. Umjesto treninga i pripremnih utakmica moj dnevni raspored uključivao je odmor, fizikalne terapije, led, laser... Zato mi se ne priča, ali razgovarati se treba i tu sam.

Što vam kaže šef? Postoji li očekivano vrijeme povratka?

- Polako podižem opterećenje, a Kekov najčešći savjet sad je "Pazi da ne preforsiraš", logično! Čujte, još osjećam bol, ali daleko manju nego kad je upala bila najjača. Ide na bolje i meni se nekako čini da bi za cca. tjedan dana mogao, baš ono... U puni pogon.

Uigraniji ste, došla su pojačanja, nema više europskih napora. Čisto logično... Proljetna Rijeka morala bi ipak biti jača od jesenske.

- Apsolutno se slažem s tom konstatacijom. Tri razloga koja ste naveli nameću nam samo jedno: ići uzlaznom putanjom.

Do kuda?

- Ako postoji obveza (plasman u Europu, nap.a.), ne postoji i limit! Dok igra i najmanja teorija moramo vjerovati da možemo sve osvojiti jer ako nema te vjere neće biti bi trofeja. Naravno da je Europa imperativ i s tog aspekta Kup gledam kao čak i važniji dio priče. Jer bi ulaskom u finale Kupa za Europa najvjerojatnija bila osigurana već u ožujku. A HNL... Kako ja to vidim, mi prvi ne moramo biti, ali - možemo. Pobijedimo li Dinama na Kantridi i igrajući kako treba čekamo njihov kiks. Dakle, egizstira minimum i to je Europa no tablica, kvaliteta naše struke i momčadi tj. cijele riječke nogometne priče sugeriraju da u domaćem nogometu nema niti smije postojati bilo što što bi Rijeka označila kao nemoguće.