Goran Ivanišević i Umag neraskidivo su povezani - velikan hrvatskog tenisa 1990. godine je igrao u finalu prvog izdanja Croatia Opena, a i danas, na pragu 34. izdanja, još uvijek je tu. Kao savjetnik i ambasador, ali i kao čovjek čije ime nosi centralni stadion umaškog Stella Marisa. Uključen je, dakako, i u ovogodišnju priču i jako je zanimljiva njegova ocjena da je turnir koji je pred nama (21. - 27. srpnja) možda i najjači u posljednjih 10-15 godina. Nije ga u takvom mišljenju pokolebala ni činjenica da su 2022. u finalu igrali Jannik Sinner i Carlos Alcaraz.
- Ljudi nisu ni svjesni kakvo smo finale imali prije dvije godine, dvojicu najboljih tenisača za sljedećih deset godina, dečke koji su, ako maknemo Novaka Đokovića, pet do deset koraka ispred svih ostalih. Ali da, ova godina je stvarno nevjerojatna, direktor Tomislav Poljak je opet pokazao kakav je vizionar. Znamo koliko je teško dobiti dobre igrače u olimpijskoj godini, a mi imamo Andreja Rubljova, Holgera Runea, Francisca Cerundola, puno sjajnih Talijana... Na startu godine, kad smo gledali kako je Dino Prižmić odigrao protiv Đokovića, svi smo očekivali da bi mogao izravno ući u turnir, ali napale su ga ozljede. Srećom, sada je zdrav i on i Luka Mikrut su dobili pozivnice, a nadamo se da će i treća otići hrvatskom tenisaču - rekao nam je Goran.
Pobjegao je ipak od odgovora na pitanje tko je njegov favorit za naslov na umaškoj zemlji.
- Iskreno, nitko od mojih favorita svih ovih godina ništa nije napravio, tako da ću se suzdržati od prognoza. Kad počne turnir, onda ćemo pametovati, ha, ha. Naravno, ima ih nekoliko koji mogu napraviti dobar rezultat, možda Cerundolo, vidjeli ste kakav je meč odigrao protiv Novaka u Parizu, tu je i Rune koji nema nijednu pobjedu u Umagu, valjda je red da se i to promijeni. Umag piše čudne priče, nisu baš često favoriti pobjeđivali, tako da vjerujem da će opet biti zanimljivo.
Nemoguće je razgovarati s Goranom nekoliko dana uoči početka Wimbledona i ne prisjetiti se njegove čudesne priče 2001. i osvajanja najvećeg svjetskog turnira s pozivnicom i sa 125. mjesta ATP ljestvice.
- Ne idem ove godine ni kao gost, odmaram se.
Znači, ništa od tradicionalnih jagoda sa šlagom?
- Ma ima i ovdje jagoda - smije se Goran, pa nastavlja:
- Uvijek je lijepo vidjeti Wimbledon, uvijek je lijepo vidjeti onu travu. Ove godine neću tamo vidjeti svoje ime jer ne idem u London, ali to je uvijek posebno. Kad vidiš svoje ime, znači da si osvojio Wimbledon i to ti nitko ne može oduzeti. Drugo mjesto ne pišu, ali prvo pišu.
Tko je njegov favorit za trijumf u All England Clubu ove godine?
- Prije deset dana imao sam samo jednog favorita, uvjerljivo najvećeg, a to je Jannik Sinner. A onda se to promijenilo kad sam vidio da je Novak Đoković u ždrijebu. Nisam znao u kakvom je točno stanju, ali ako igra, znači da je spreman, a ako je spreman, onda je prvi favorit. Nema veze što je Jannik osvojio Halle i što je možda u boljoj formi. Novak je Novak, to je posebna glava, poseban sklop. Čim je tamo, znači da je željan. Dobro je to što su u različitim dijelovima ždrijeba, tako da mogu igrati u međusobnom finalu.
Đoković (37) je ozlijedio koljeno u meču 4. kola Roland Garrosa i odustao od četvrtfinala. Otišao je odmah na operaciju, zbog koje je njegov nastup u Wimbledonu bio pod upitnikom, ali nikakvih nedoumica više nema, srpski tenisač lovit će osmi naslov u All England Clubu i ukupno 25. na Grand Slam turnirima. Goran, koji je do prije tri mjeseca bio Novakov trener, i dalje je dobro upućen u sva zbivanja oko svoga bivšeg učenika, tako da ga nije previše iznenadio njegov ekspresni oporavak.
- Sigurno je išao na tu operaciju jer je znao da će se brzo vratiti. Čak sam se i kladio s nekim tko je rekao da nema šanse da će igrati Wimbledon. Ja sam rekao, vidjet ćeš, ne znaš ti Novaka, ne znaš ti tu glavu. Gledali smo u prošlosti i skijaše koji su imali slične operacije, pa su tjedan dana kasnije skijali u Svjetskom kupu i to u sportu u kojem je opterećenje na koljeno puno veće. Novak se nikad ne predaje, ubiješ ga jedno 377 puta kao u filmovima, pa se opet digne, besmrtan je. On je novi Chuck Norris, ha, ha.
Hrvatski se tenis, u ovom trenutku, baš i ne može nadati velikom rezultatu u Wimbledonu kad je singl u pitanju. U muškom dijelu ždrijeba naš jedini predstavnik je Borna Ćorić.
- Na žalost, ova je godina nekako tužna, više je za bolnice. Svi su ozlijeđeni, na operacijama, igra jedno Borna koji nije baš u najboljoj formi. Ali, na travi može biti dobar, pa se možda tu nešto promijeni. Čilić je opet morao na operaciju, Gojo ima problema s leđima, Prižmić i Ajduković nisu prošli kvalifikacije... Jednostavno, tako se namjestilo ove godine, nadam se da će druga polovica biti zdravija.
Brine li ga taj pad hrvatskog tenisa? Prvi put u povijesti Hrvatska na Olimpijskim igrama neće imati tenisača u pojedinačnoj konkurenciji.
- Moramo shvatiti da smo ponekad i malo nerealni. Već godinama imamo vrhunske tenisače i rezultate i stalno dolaze novi. Nema nas puno, i drugi treniraju i igraju. Sada se pogodilo tako, da je Gojo zdrav, sigurno bismo imali igrača na OI, da Ćorić igra bolje, išao bi i on u Pariz. Ali, hvala Bogu, imamo dobar par, i možemo tu pokušati doći do medalje. A i Donna Vekić će igrati singl, pa navijamo i za nju da što bolje odigra.
