Sezona je pri kraju. U Hrvatskoj je završena, u Europi uglavnom. Ostala su posljednja kola u Francuskoj i Njemačkoj te kvalifikacije za SP u Francuskoj 2017, kojih smo mi, na sreću, broncom iz Poljske oslobođeni.
Tako će - dok se drugi preznojavaju u strahu od neuspjeha i neodlaska na SP - naši rukometaši imati malo prilike za odmor, da bi nakon toga prionuli s priprema za Rio, koje će biti vrlo kompleksne. Odvijat će se u četiri faze, s prekidima, Delnice - Split - Zadar - Rijeka, s pet prijateljskih susreta (dvaput Švedska, dvaput Slovenija i Njemačka), da bi 7. kolovoza ujutro otvorili olimpijski turnir protiv Katara.
Sezona je bila jako naporna i dobra. Imali smo jak Zagreb, mnoštvo predstavnika u Ligi prvaka - njih čak 15 među osam posljednjih u Ligi prvaka, izuzevši od toga zagrebaše, pa je u siječnju bilo Europsko prvenstvo zaključeno broncom.
Nije bilo lako izdržati i ta će činjenica diktirati dosta bitnih stvari u pripremama za OI.
Svi bi, naravno, htjeli biti u Riju, mjesta je samo 15. Tamo moramo imati 15 “marinaca”, koji su se spremni podrediti svemu, dati sve i ne kukati - nijednom.
Kakvo je trenutačno stanje kod nas?
Imamo dosta ozlijeđenih igrača, puno umornih od naporne sezone, imamo igrača koji u svojim klubovima imaju sasvim drukčije role nego u reprezentaciji, imamo igrača koji u klubovima igraju znatno manje nego u reprezentaciji, imamo nekih promjena u posljednje vrijeme, koje tek dolaze na mjesto...
Kažu treneri da je dva mjeseca sasvim dovoljno za sve i da ćemo u Riju, uz malo sreće, biti u tip-top izdanju. Samo da ne bude više ozljeda..
Potencijalni problemi...
Ozljede u vanjskoj liniji
Dva su najveća problema u ovom trenutku koljena Marka Kopljara i Ivana Sliškovića, donekle i Igora Karačića. Krpaju se, igraju malo. Karačić najviše od spomenutih u finišu sezone, a nama su svi skupa jako važni u puno većoj ulozi.
Kopljar u posljednje vrijeme nije ni igrao, suočen je s mogućim odlaskom iz Barcelone, koja od njega očekuje igru, a njega koljeno muči. Nama je prvi desni vanjski, posebno važan za obranu.
Buntić, s kojim smo pokrpali sve u Herningu, također je ozlijeđen, rame ne izgleda obećavajuće. Slišković je stalno dobar, ali još uvijek u sjeni Ilića u Veszpremu s puno manje minuta. Nama je prvi lijevi vanjski i jako važan u obrani. Preuzeo je tu rolu konačno u Poljskoj. Karačić s bolnim koljenom ima problem biti alternacija Duvnjaku, a Cindrić nije taj tip igrača, ni napadački ni obrambeno.
Oprezno s Duvnjakom
Duvnjak je definitivno naš najistrošeniji igrač ove sezone. Igra sve, i što treba i što ne treba, na dušu Gislasona, koji zbog slabe klupske politike nema igrača pa Duvnjaka rauba do iznemoglosti jer to je cijena profesionalizma. Vrhunac je bio FF Lige prvaka u Kölnu gdje je Duvnjak igrao za treće mjesto, a nije zbog bolnih leđa trebao uopće igrati.
E, sad, mjesec i pol je do Rija nakon što krenu pripreme, s njim će trebati najopreznije jer nam je jako važan i u obrani i u napadu. On za mjesec i pol treba - letjeti, a s njim i Hrvatska. Kako? Mora odgovoriti struka.
Kopljar u posljednje vrijeme nije ni igrao, suočen je i s mogućim odlaskom iz Barcelone
Trenutačni plusovi
Štrlek kao mjerilo
Na krilima ne bi trebalo biti problema. Štrlek je u top-formi cijele sezone, Horvat isto, Čupić malo kaska, ali s dobrim pripremama ni to neće biti problem. Pivote smo mijenjali nakon Katara ( Vori, Musa). Marić je dobio šansu, igra puno u Melsungenu, ali oni nisu razina Lige prvaka i morat će biti top da bi uspio. Kozina i Brozović, pak, igraju Ligu prvaka, ali s manje minuta.
Imali smo sjajan vratarski tandem u Herningu sa Stevanovićem i Pešićem. Ubili su strah od neigranja Alilovića nakon punih devet godina i to u najkritičnijem trenutku. Imali su njih dvojica sjajne sezone, a sada slijedi potvrđivanje, a ono je najteže.
Tu je i Filip Ivić koji čeka, Alilović, Šego i Šunjić u ovom su trenutku, čini se, malo dalje. Bit svega je da svi moraju biti kao Štrlek danas.
Svi mirni s ugovorima
Ono što je dobro - igrači su lišeni problema s budućnosti jer imaju ugovore i Rio im nije izlog. Čupić ide u Vardar, Stepančić u PSG, Ivić u Kielce, Kozina u Berlin, Buntić i Šego u Szeged, dok su ostali tamo gdje su bili, a svi skupa su u jakim klubovima i vrhunskim ligama, što je preduvjet konkurentnosti na velikoj sceni. To je sigurno snaga Hrvatske i ako nam trebaju otići najbolji, neka idu tamo gdje se igra najbolje.
Dobro izbalansirane pripreme
To što su važne pripreme u ljetnom dijelu kada drugi odmaraju, treba potisnuti iz glava, kao i brojku od 45 dana, jer u njoj ima i pet dana utakmica i 3 puta po 4 dana odmora, a već to je 17 dana, što je sasvim pristojan način da se ostavi prostor za disati i ukloni nervoza.
Sigurno je u tom smislu važno koliko će ih biti na pripremama jer što ih je više, a dresova manje, nervoza je veća. To je izbornikova odluka. Osim dobrog programa rada Babić i njegovi suradnici trebaju biti i dobri balanseri raspoloženja, ne opterećivati se bilo čim drugim osim pripremom za Rio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....