Tinejdžerska senzacija Emma Raducanu je "real deal", rekli bi njezini britanski sunarodnjaci, a njezin streloviti teniski uspon kao da je izašao iz majstorske radionice neke velike holivudske scenarističke face. U još uvijek nježnim godinama (u studenom će navršiti 19), britanska tenisačica rumunjsko-kineskog podrijetla (otac Ian je Rumunj, majka Renee Kineskinja) razmontirala je konkurenciju na US Openu, postavši usput najneočekivanijom pričom u novijoj teniskoj povijesti. Sa 150. mjesta na rang-listi, popela se na vrh u Flushing Meadowsu, i to kao kvalifikantica, čime je postala prva u povijesti kojoj je to pošlo za rukom. Prije nje nitko nije došao niti do finala... Računajući kvalifikacije, u New Yorku je odigrala ukupno deset mečeva, i to bez ijednog izgubljenog seta. Čak ju niti jedna suparnica nije uspjela odvući u tie-break. Postala je najmlađa osvajačica Grand Slama još od Wimbledona 2004. i pobjede Marije Šarapove protiv Serene Williams.
U taj uspjeh utkano je i nešto hrvatskog trenerskog rada, Roman Kelečić jedan je od onih koji su radili s Emmom. Počeli su kada joj je bilo 14 godina, kada je Roman bio dio njezina trenerskog tima, suradnja je trajala dvije i pol godine, a u međuvremenu je preuzeo i ulogu njenog glavnog trenera. Kada smo se s Romanom čuli prije finala, pustio je poruku "Vjerujem da će dobiti večeras". I bio je u pravu.
- Ha, eto da, obistinilo se, no nisam sumnjao u finalu u nju. Nisam očekivao da će doći do finala, ali znao sam da kada dođe tamo i odigra barem na 80 posto svojih mogućnosti, da je naslov njezin. Znam ju dugo i znam da uvijek ide po pobjedu. Nebitno radilo li se o sparingu na treningu, juniorskom ili WTA meču, njoj je isto - igra da osvoji. Uglavnom je dobivala mečeve s malom satnicom, i to joj je sigurno pomoglo na putu do naslova, pojašnjava njezin bivši trener.
O tome koliko je veliki korak napravila na US Openu dovoljno govore sljedeći podaci: prije trijumfa u Flushing Meadowsu, Emma je osvojila tri ITF turnira, prije tri godine u Tiberiasu i Antalyji, te prije dvije godine u Puneu. Prvi i treći osvojila je iz kvalifikacija.
- To je nevjerojatno za tako mladu curu. To pokazuje njenu dominaciju, koliko je mentalno jaka. Znamo kakav je tenis sport, dogodi se neka rupa od pet minuta, break pa izgubiš gem, i kasnije se teško vratiti, osobito kada si mlad. I protiv Leylah Fernandez stalno je bila u prednosti, često se dogodi da igrač izgubi gem pa potone u tom setu jer razmišlja o tome kako je izgubio servis. No ona se ne zamara time, samo ide dalje i ne vraća se u glavi na ono što je bilo prije.
Emma se teniskom svijetu najavila na ovogodišnjem Wimbledonu, na koji je stigla s pozivnicom, pa zatim morala predati meč osmine finala. Već je tu pokazala o kakvom se potencijalu radi.
- Wimbledon joj je bio prvi veliki turnir, protiv Ajle Tomljanović za ulazak u četvrtfinale imala je problema s disanjem i morala je predati. No to joj je donijelo iskustvo, shvatila je da može, uvjerila je i samu sebe u to. Jedno je kada ti drugi govore kako je to igrati na velikom turniru, a drugo kada sam to osjetiš i doživiš, govori nam Roman, pojašnjavajući kako je Emma dospjela u njegove ruke.
- Kada sam otišao iz Hrvatske u Englesku kao trener, zaposlio sam se u jednoj teniskoj akademiji, i tamo sam radio s perspektivnim juniorima. Tada je njoj trener bio Alastair Filmer, koji je uz njezina oca Iana, najviše napravio za nju i njezin razvoj, a kada su ona i Filmer raskinuli suradnju, ja sam ostao dio tima i radio s njom. Otišli smo nakon toga na turnir u Indiju, i ona je s 15 godina i renkingom 750 osvojila dva turnira. Na kraju te godine imala je samo tri poraza i osvojenih sedam turnira, te se dignula do 12. mjesta na juniorskoj ljestvici. Prvi Futures turnir osvojila je s 15 godina, i to da prije nije osvojila nijedan WTA poen, i tu se pokazalo kakav je to fizički i mentalni potencijal, kaže Kelečić.
Nije, međutim, samo sjajna na teniskom terenu, Emma je u međuvremenu završila i srednju školu s peticama iz matematike i ekonomije, čak je u jednom intervjuu rekla kako ju fascinira Wall Street te kako bi ga voljela obići. Kelečić govori kako su u tome odlučujuću ulogu odigrali njezini roditelji.
- Roditelji su ju poticali da završi školu tijekom lockdowna, kada je imala malo više vremena za učenje. Uspjela je održavati formu u to vrijeme, iako je znala imati stanku i po dva tjedna kada je imala ispite.
Gotovo će svaki teniski poznavatelj kao njezinu glavnu prednost istaknuti mentalnu jakost. No to je samo jedna od vrlina koje se kriju u toj mladoj djevojci.
- Ima tu crtu pozitivnog sportskog bezobrazluka, i sve će napraviti za pobjedu. No, s druge strane, izvan terena, potpuna je suprotnost, normalna cura. Primjerice, kada smo bili u Indiji, dan uoči njezina finala, direktor turnira pozvao nas je da nas provedu kroz grad te izvedu na večeru kako bismo se svi malo bolje upoznali. No ona je meni rekla da bi ona radije da mi odradimo trening, pa će ona nakon toga pogledati svoju seriju i otići na spavanje, jer ju sutra čeka finale. Tada je i roditeljima bilo žao jer su mislili ići malo razgledati grad, ha, ha. Takva je, ima svoj cilj, i samo je fokusirana na pobjedu.
Nešto od toga sigurno se "uhvatilo" i na račun roditeljskog odgoja. Ian i Renee upoznali su se u Kanadi, gdje je Emma i rođena, ali dvije godine nakon Emmina rođenja preselili su se u iznajmljeni stan u Bromleyju, gradu udaljenom 15 kilometara od Londona. U Londonu je Emma i počela s tenisom, a roditeljima je uvijek na prvome mjestu bilo njezino obrazovanje.
- Da, dosta toga ima veze s odgojem. Njezin tata nikada se nije miješao u trenerski posao, ali imao je svoje metode odgoja. Kada Emma ne bi bila dobra na treningu tata bi joj zabranio treninge na tjedan dana, s time da bi joj onda dao da trenira djecu od pet, šest godina da vidi kako je teško trenirati djecu, pogotovo kada su neposlušna. I još bi sav novac od treninga davala meni, jer mi nismo trenirali taj tjedan. Tatu su u Engleskoj gledali kao luđaka, ali ako dijete radi što hoće i sve mu se dopušta, onda to rijetko ispadne dobro.
I Emma često u intervjuima kaže da je njezin tata rijetko zadovoljan.
- Prije polufinalnog meča US Opena sa Sakkari razgovarao sam s njezinom ocem i pohvalio sam Emmu da igra sjajno. On se složio s time pa svejedno dodao kako bi još trebala popraviti to i to. Na to sam mu odgovorio da bi ipak sada trebao malo više uživati, ha, ha.
Mnogi je prema stilu tenisa uspoređuju s Kineskinjom Li Na...
- Pa ima tu nekih sličnosti, da. Emma je izuzetno popravila forhend, vrlo se nisko spušta po lopticu, i zna se dobro namjestiti na udarac. No njezin bekend, pogotovo bekend paralela, nešto je fenomenalno. Čak bih se usudio usporediti taj udarac s Đokovićevim, to pogađa iz nemogućih situacija. Popravila je volej, prije je to bilo hvatanje za glavu kada bi izašla na mrežu, no to je i sada dobila. Servis još mora popraviti, i to bi trebalo doći s godinama, jer prilikom bacanja loptice zna izgubiti balans, a baš bi joj servis trebao biti velika prevaga, jer visoko skače i tehnički ga sjajno izvodi. I u defenzivi ima prostora za napredak, jer ona voli igrati napadački, ne odgovara joj kada ju netko napadne, komentira Kelečić.
S 18 je, dakle, stavila ruke oko svog prvog Grand Slam trofeja, pa se postavlja logično pitanje koliko može u budućnosti, kada je već sada "pomela" konkurenciju.
- Ako ostane ovako čvrsta i nastavi napredovati, teško je odrediti njezin plafon. Prije dvije godine rekao sam da ju vidim u Top 20, nakon Wimbledona rekao sam Top 10, a sada bih rekao da će biti među tri najbolje na svijetu. Tu se, jasno, još milijun stvari mora poklopiti, to je sport i dosta toga može poći krivo, ali ona s takvom glavom i pristupom može ostvariti sve što naumi. Teško ju je izbaciti iz ritma, ona čak i dijeli emocije sa svojim timom. Nekada, kada osjeti da joj treba pomoć, nije joj neugodno pogledati prema boksu, samo da dobije onaj "ajmo Emma", neku podršku koju treba u tom času. Ima igrača koji ne žele uopće pogledati prema trenerima, ali ona nije takva.
Roman nam otkriva i kako su Emmi, uz tenis, najdraži sportovi motokros (koji je i vozila kao mala) te karting. Jedno vrijeme čak je bila jedina cura u karting klubu.
- Nema nekog posebnog teniskog idola, ona voli uzeti od svakog ponešto.