Mogli bismo se na početku našaliti i reći da je Marin Čilić na najnovijoj ATP ljestvici samo dva mjesta iza Rafaela Nadala. Problem je, međutim, što nismo u siječnju 2018. godine, kad je Rafa bio na vrhu svjetskog poretka, a Marin trećim mjestom uhvatio najbolji renking karijere. Danas, gotovo šest godina kasnije, i španjolski i hrvatski tenisač bore se sa svojim problemima, koji su ih odveli u neka područja u kojima nisu bili još od tinejdžerskih dana.
Nadal je nakon svojih nevolja s kukom pao na 666. mjesto, a Čilić u novi pokušaj povratka na Tour kreće sa 668. pozicije. Naravno, zaštićeni renking će mu pomoći pri ulasku na turnire, ali svjestan je i Marin da ga čeka trnoviti put.
Podsjetimo, nekadašnji osvajač US Opena je u siječnju ove godine pobijedio Španjolca Roberta Carballesa Baenu u indijskom Puneu, ali je bio prisiljen odustati od nastavka turnira. Uskoro je podvrgnut operaciji koljena, prvom ozbiljnijem zahvatu u karijeri, s obzirom na to da je uključivao i rez i šivanje meniska. Proces rehabilitacije je bio dugotrajan, a prva tri mjeseca Marin uopće nije mogao trčati. Odgađao je povratak na terene i pojavio se tek u srpnju u Umagu, ali nije ta priča ispala onakva kakvoj se nadao. Ispao je u 1. kolu od Talijana Flavija Cobollija, a premda je odmah nakon meča rekao da je koljeno je dobro izdržalo, ispostavilo se da nije bilo tako.
Situacija s koljenom je dobra
Koji dan kasnije objavio je da se stanje pogoršalo i da će propustiti američku turneju, ali nije u konačnici otpala samo Amerika, već Marina do kraja sezone nismo gledali na turnirima. Prvi put od 2006. godine nije odigrao nijedan Grand Slam u sezoni, a nakon više od 15 i pol godina ispao je i iz društva najboljih 100 tenisača svijeta.
Međugorac je danas s 35 godina na leđima na novom početku. Pun želje i motiva vratiti se u društvo najboljih, ali isto tako i oprezan jer nije siguran kako će se ponašati koljeno. Prijavljen je za ATP turnir u Hong Kongu koji kreće prvog dana nove godine, a nakon toga je u planu nastup na Australian Openu.
- Situacija s koljenom je dobra, ali ne želim stavljati pred sebe nikakva očekivanja. Još uvijek ne. Prvi dio sezone će biti, nazovimo to tako, probni dio, da vidim kako funkcioniraju stvari. Ozljeda hrskavice je nezgodna u smislu da ne znam hoće li koljeno uspjeti izdržati sve napore ako budem igrao meč za mečom. Što se tiče treninga, drži se jako dobro i ako u novoj sezoni 70 posto vremena bude dobro, puna šaka brade - objašnjava nam Marin.
Otvoreno će priznati da ga je nastup u Umagu ozbiljno poljuljao. Očekivao je da će to biti početak povratka, a pokazalo se da je bio samo početak nove višemjesečne prisilne stanke.
- Nakon Umaga je bilo najkritičnije jer vjerovao sam da je koljeno dobro, a nakon toga sam se našao na raskrižju hoću li ići na novu operaciju ili ne. Slijedili su razgovori s osam doktora i na kraju sam odlučio ići konzervativnim putem, bez operacije. Nadam se da će to uspjeti i da će koljeno držati, vidjet ćemo. I koljeno, i cijelo tijelo su me poslužili dugi niz godina bez velikih ozljeda, ali eto, i mene je zakačilo u ovom završnom dijelu karijere.
Upoznao i taj lošiji dio sporta
Vjeruje li nakon svega da se može vratiti na nekadašnju razinu?
- Što se tiče razine igre, mislim da mogu. Fizički, to će biti pitanje, ali nadam se da će me koljeno poslužiti. Govorimo li o budućim rezultatskim očekivanjima, mislim da će to biti više ciljano na individualne turnire, nego na ganjanje renkinga, nekakvog povratka u top 10, top 20 i slično. To sam već odradio kroz karijeru. Ali ako se dogodi slijedom dobrih rezultata, hvala Bogu.
U svakom slučaju, žara u njemu i dalje nimalo ne nedostaje...
- Jest, srce tinja kao i prvog dana, možda čak i više. Evo, sad kad sam bio izvan natjecanja gotovo cijelu sezonu, osjećam koliko mi nedostaje tenis, osjećam da možda još tu ima kruha za napraviti.
Nije mu bilo jednostavno cijelu godinu izbivati s terena, ali ne skriva da ima u toj priči i pozitivnih strana.
Početak sezone će odrediti daljnji tijek, ali ako koljeno bude u redu, igrat ću za reprezentaciju u Varaždinu
- Svako zlo za neko dobro, kao što ljudi kažu. Brzo je prošla godina, puno se toga izdogađalo, upoznao sam i taj lošiji dio sporta, ozljede, analize, odluke, razgovore s liječnicima, preglede, sva čuda kroz koja puno sportaša prolazi. A s druge strane, imao sam puno vremena za obitelj, što mi je dalo dodatnu energiju. Mislim da je i lijepo vrijeme za to jer moji dečki su maleni, imaju dvije i četiri godine, i moći provoditi s njima svaki slobodan trenutak, to je stvarno nešto neprocjenjivo.
Bilo je dovoljno vremena i za praćenje svega što se događa u svijetu tenisa. Je li ga iznenadio Novak Đoković koji je i s 36 godina na leđima očitao lekciju mlađim snagama, osvojivši tri Grand Slam turnira i ATP Finale?
- I jest i nije, iskreno. Rekao bih da je prvi dio sezone, tamo negdje do Roland Garrosa, bio prosječan ili čak ispodprosječan što se tiče razine tenisa. Ali nakon toga je došla fantastična razina, u drugom se dijelu sezone priključilo puno igrača koji su igrali sjajan tenis - Carlos Alcaraz, Daniil Medvedev, podigao se i Andrej Rubljov, pa Alexander Zverev, Jannik Sinner... Bilo ih je puno i to daje dobro polazište za sljedeću sezonu i za borbu. A što se tiče Đokovića, posve je drugačije igrati protiv njega, Nadala i Federera ili protiv svih ostalih. Nisu ti dečki bez razloga bili tu gdje jesu tako dugi niz godina.
Svake godine nas je sve više
Što se domaćeg tenisa tiče, njega nije bilo u vatri, ali bilo je dobrih priča. Napredovali su mladići poput Dine Prižmića i Duje Ajdukovića, Borna Gojo je ušao u top 100...
- Bila je ovo jako obećavajuća godina za hrvatski tenis. Dobre su stvari napravili Prižmić, Gojo, Ajduković, Petra Marčinko... Donna Vekić je također imala solidnu sezonu, Petra Martić je uvijek tu, nadam se da će se i Ana Konjuh vratiti, ona mi je uvijek srcu draga. Puno obećavaju ovi mladi i mislim da tu ima dosta potencijala. Vidjet ćemo, bit će zanimljivo sljedeće godine.
Hoćemo li u sljedećoj godini Marina ponovno gledati u Davis Cupu? Hrvatska će početkom veljače u Varaždinu ugostiti Belgiju u kvalifikacijama za grupnu fazu.
- Takav je plan. Početak sezone će odrediti daljnji tijek, ali ako koljeno bude u redu, igrat ću u Varaždinu.
No prije nego što krene u bitku s koljenom i suparnicima na teniskim terenima, Marina je imao priliku još malo uživati s obitelji u blagdanskom ozračju.
- Najčešće slavimo u krugu obitelji, tradicionalno idemo u Hercegovinu proslaviti Božić, a dan-dva nakon toga idemo i kod suprugine obitelji. Potekao sam iz Hercegovine koja, rekao bih, može biti majka vodilja svima na svijetu kako držati obitelj na okupu, održavati tradiciju, imati široku zajednicu ljudi oko vas koji su vam bliski i koji vam daju potporu. Mislim da se tako stvarno zdravije živi. Zato kad god sam u prilici, odem kod svojih i uživam, a pogotovo za blagdane.
Nesumnjivo je još ljepše otkad su tu i prinove, Marin i supruga Kristina imaju dvojicu sinova, Balda i Vitu.
- Imam tri brata, oni također imaju djecu i šalimo se svake godine kad nazdravljamo za Božić, “dao Bog da nas dogodine bude i više”. I gotovo svake godine i bude tako - uz smijeh zaključuje Marin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....