Ne znam tko je pisao scenarij života i karijere Mirjane Lučić-Baroni, ali tko god to bio, zaslužio je nagradu za kreativnost, hrabrost i sve što mu je bilo potrebno da opiše Mirjanu Lučić, mladu djevojku koja je u Makarskoj stvorila tenisko ime i sve do danas, iako ima 34 godine, to čuvala na sjajan način.
Iako je imala faze, pogotovo na terenu, kroz koje je teško prolazila, njezina se karijera može smatrati više nego intrigantnom, karijera u kojoj je napravila nešto što mnoge druge tenisačice nisu uspjele. Ni one koje još igraju.
Karijera i život Mirjane Lučić bili su posve neobični i poprilično turbulentni. Njezina upornost bila je za mnoge neshvatljiva, ali ne i za njezina oca koji mi je znao govoriti da Mirjana nikad ne odustaje. I onda kada ju je “izmislio”, i onda kad ju je trenirao, i onda kad je Mirjana Lučić odlučila načiniti konačni korak, kad je pobjegla iz Makarske, na određeni način i iz hrvatskog tenisa, jer nije više mogla raditi s ocem koji je bio previše zahtjevan.
Brinula se o obitelji
Tada, u prvim danima, Mirjana Lučić nudila je sliku buduće zvijezde, neki su čak bili uvjereni i buduće tenisačice koja će stići do broja jedan, no to se nikada nije dogodilo. Ipak, prve velike uspjehe ostvarila je u Hrvatskoj, dvostruka pobjeda u Bola 1997. i godinu dana kasnije bila je naznaka onog što je trebalo doći da se nije dogodio razlaz u obitelji.
Odlazak u SAD s braćom, sestrama i majkom bila je naznaka najtežih trenutaka u karijeri Mirjane Lučić, jer je ona tada zapravo morala voditi računa i brinuti se i o majci, i o sestrama, i o braći. Vremena nisu bila lagana, ali je Mirjana nekako balansirala u svemu tome i s više ili manje uspjeha igrala tenis koji joj je pomogao da u konačnici u tridesetima postane ono što je željela. Ono što je rezervirano samo za najbolje i one koji su se znali boriti i izboriti i nikad odustajati ni u životu ni u karijeri.
Danas kad pogledamo što je sve prošla Mirjana Lučić i na koji način, samo najuporniji pratitelji mogu govoriti o njezinoj karijeri i renesansi koja se dogodila. Ne samo jednom. Za tenisačicu koja je u karijeri odigrala pet finala na WTA Touru, a tri osvojila, netko bi rekao da je dobra, ali ne posebno više od toga. A njezina karijera zapravo je bila briljantna, jer nakon što je u dvije godine osvojila pa obranila naslov u Bolu, dogodio se period u kojem se godinama tražila, a činilo se da se nikada neće pronaći. Ipak dok su mnogi vjerovali kako je stiglo vrijeme odlaska, upornost Mirjane Lučić dala je rezultate kakve je ostvarila samo ona.
Naime 16 godina nakon što je osvojila turnir u Bolu, Mirjana Lučić otišla je do naslova u Kanadi u Quebec Cityju i u finalu pobijedila veliku Venus Williams, jednu od najvećih tenisačica svih vremena. Ne samo što je to bio možda i najveći rezultat u karijeri Mirjane Lučić uz polufinale koje je igrala u Wimbledonu sa Steffi Graf, nego je ostao poseban po tome što je između dva finala Mirjane Lučić i dva trijumfa Mirjane Lučić prošlo je 16 godina. Velikih 16 godina.
U međuvremenu je bilo dobrih, ponekad i odličnih rezultata, ali i poraza u prvim kolima, no to nikako nije umanjilo sve što je u karijeri ostvarila. A da trijumf u Kanadi nije bio obična slučajnost, potvrdila je ovih dana Makaranka u Strasbourgu. Kada je prvi put igrala finale na ovom turniru i odigrala odličan meč u porazu od Steffi Graf, njezina jučerašnja protivnica Francuskinja Caroline Garcia imala je samo tri godine. Još nije upoznala svijet tenisa u koji ju je odveo otac i trener. Garcia je bila jedna od onih mladih tenisačica za koje su mnogi bili uvjereni da će vrlo brzo zasjesti na prvo mjesto na svijetu poput Škota Andyja Murraya. Pa iako se to nije dogodilo, ona još uvijek spada u kategoriju onih koje obećavaju.
Tako je Mirjana Lučić nakon 19 godina ponovno igrala finale na istom turniru, finale Strasbourga. I načinila nešto što nitko nije. Istina, Martina Navratilova je prvi naslov u karijeri osvojila 1974. godine, a posljednji 20 godina kasnije, ali ukoliko netko ne pronađe statistički podatak koji će potvrditi nešto drugo, ovo je doseg koji nitko osim Mirjane Lučić nije napravio. Tada, prije 19 godina, igrala je protiv velike Steffi Graf, danas protiv Caroline Garcije, a u međuvremenu je u karijeri ostvarila puno zapaženih rezultata, za potvrdu priče o renesansi jer tako nešto događa se samo najboljima i najupornijima. A Mirjana Lučić još igra, traje i pobjeđuje iako je gotovo u srednjim tridesetima.
Fascinantna priča
Netko će reći da je to vrijedno naklona, ali je vrijedno i puno više od toga. Jer kad sve zbrojimo i oduzmemo, Mirjana Lučić-Baroni danas je najbolja hrvatska tenisačica. Što će se dogoditi u Roland Garrosu i s Mirjanom Lučić-Baroni i Marinom Čilićem, nemoguće je predvidjeti, ali način na koji su se i ona i on vratili u svjetski tenis, pogotovo Lučić, čija karijera još uvijek traje, jest poput najbolje priče. I kad je Mirjana Lučić u pitanju, mogli bismo reći fascinantna. I zato ako sutra izgubi u prvom kolu, nitko nema pravo govoriti o porazu koji se dogodio “već u prvom kolu”. Bez obzira na veličinu turnira. Vrijeme koje je prošlo reklo je sve o Mirjani Lučić i njezinu tenisu, a vrijeme koje dolazi će, nadamo se, reći sve o Marinu Čiliću i njegovu tenisu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....