Tenis kroz desetljeća ispisivao neke od najvećih, najemotivnijih i najnevjerojatnijih priča hrvatskog sporta. Ivin Pariz snova 1997., Goranovo uskrsnuće u Londonu 2001., Bratislava i salatara Davis Cupa 2005... Osmi rujna 2013. možda neće ući u taj krug, ali zbog Ane Konjuh i Borne Ćorića mora biti zapamćen kao jedan od najvećih trenutaka tenisa u Hrvata.
Večeras smo u New Yorku dobili dva pobjednika juniorskog US Opena. Dubrovčanka je otišla do kraja u ženskoj, Zagrepčanin u muškoj konkurenciji. Mladić i djevojka o kojima već dulje govorimo u superlativima tako su paralelno, na najvećoj sceni, pokazali da se trebamo jako veseliti sjajnoj teniskoj budućnosti.
Put između terena broj 7 i 11 jučer je u Flushing Meadowsu bio popločen najboljim željama. Krenuli su u isto vrijeme, u podne po lokalnom vremenu, i to gotovo jednakim rezultatom. Oboje su se morali vraćati s dva gola zaostatka, Borni je to išlo nešto lakše, a Ana je ponovno pokazala koliko je čvrsta u tijesnim završnicama.
- Ovo je čudo. Pola sata plačem i ne mogu doći k sebi, ne mogu pričati. Ovo je čudo za hrvatski tenis, nismo ni svjesni koliko ovo znači za hrvatski tenis - kazao je Anin otac Mario Konjuh.
Konjuh je do naslova došla mukotrpnim radom protiv američke senzacije Alicije Tornado Black. Trajalo je tri sata, završilo 3-6, 6-4, 7-6(6) za drugi Anin juniorski naslov u ovoj sezoni. Nakon Melbournea otišla je do kraja i u New Yorku. Konjuh neće preuzeti prvo mjesto na redoslijedu juniorki jer Švicarka slovačkih korijena Belinda Bencic ima previše bodova, ali Ana je bila na vrhu i danas joj nastavak seniorskog puta igrački može donijeti veću korist od lova na juniorski broj 1, iako ni nastavak juniorske karijere nije potpuno isključen.
Na toj će jedinici kod juniora danas zasjati ime Borne Ćorića. Pobjedom protiv Thanasija Kokkinakisa 3-6, 6-3, 6-1 Ćorić će otići tamo gdje je do sada od Hrvata bio jedino Marin Čilić. Čilić je jedini hrvatski juniorski broj jedan i jedini s Grand Slam naslovom, Roland Garrosom 2005. Kada već prebiremo po povijesti, treba naglasiti koliko se rijetko događa da pobjednici juniorskih Grand Slamova dolaze iz istih država.
Posljednji su puta Australci Luke Saville i Asleigh Barty slavili u Wimbledonu 2011., a prije toga je to uspjelo Janku Tipsareviću i Jeleni Janković u Melbourneu 2001. Na US Openu se to dogodilo četiri puta, posljednji 1992. (Brian Dunn i Lindsay Davenport). Svaki put, do sada, pobjednički je par dolazio iz američkih redova.
Sada su Amerikanci iz prve ruke vidjeli kakvi talenti rastu na ovim meridijanima. Čuđenju među vodećim perima američkog i svjetskog teniskog novinarstva nema kraja. „Nova generacija hrvatskog tenisa je nevjerojatna“, napisao je Ben Rothenberg za New York Times. Sada i oni znaju!