Jelena Kostanić je svojedobno bila jedna od najboljih hrvatskih tenisačica. Ova Splićanka je kao juniorka bila 3. igračica svijeta te osvojila juniorski Australian Open u pojedinačnoj i Wimbledon u konkurenciji parova. U seniorskoj konkurenciji je došla do 32. mjesta na WTA listi u pojedinačnoj te 30. u konkurenciji parova. Nije osvojila niti jedan pojedinačni turnir, ali jeste 8 u konkurenciji parova, a i nakon tenisa posvetila se tenisu. No, ne kao trenerica nego kao sportska direktorica Hrvatskog teniskog saveza.
- Pri kraju teniske karijere počela sam sa studijem menadžmenta bankarstva, osiguranja i financija, a nakon što sam ga završila počela sam u Hrvatskom teniskom savezu raditi u financijskom sektoru. Prije četiri godine je došlo do preustroja saveza, otvorila se pozicija sportske direktorice, uspjeli smo se dogovoriti i sada sam tu. Moja uloga je da pomažem izbornicima Davis Cup i Billie Jean King Cup reprezentacija, koordinacija izbornika mlađih selekcija i ispunjenje programa za mlade - rekla je Kostanić gostujući u novom Sportcastu Sportskih novosti.
S Kostanić smo pričali o raznim temama, a jedna od zanimljivijih je bila usklađivanje sportskih obaveza s onim školskim koji je problem kod velikog broja djece, a ni sustavno nismo riješili problem školovanja potencijalno perspektivnih sportaša. Ona sa školom i učenjem nije imala problema.
- Uvijek sam naginjala školi, nekako sam netipično gurala i sport i školu. Završila sam sportski razred u Općoj gimnaziji u Splitu. Malo sam perfekcionist pa su mi i ocjene bile važne, a iz današnje perspektive mogu reći da su mi te četiri godine bile najteže razdoblje do sada u životu. Bilo je potrebno puno trenirati, dosta sam putovala, a bila sam treća juniorka svijeta u tom trenutku. Recimo, kada sam osvojila juniorski Australian Open na povratku sam čitala ‘Zločin i kaznu‘ od 500 strana, dobila sam tricu iz te lektire i to me je deprimiralo u tom trenutku. Kasnije mi je to postala jedna od najdražih knjiga, ali ta trica mi je teško pala. Dobro sam učila, ali sam predobro igrala pa sam se posvetila tenisu. Recimo, kada sam završavala srednju školu, ušla sam u kvalifikacije Wimbledona pa je bilo ili Wimbledon ili prijemni ispit za fakultet. Pobijedio je Wimbledon. Zato sam pri kraju karijere upisala fakultet, bila na neki način štreber, ali to je normalno jer sam na fakultet otišla da bih radila na sebi - prepričala je Kostanić.
Još jedna stvar s kojom hrvatski sport ima problema je infrastruktura. HTS je tako ostao bez Nacionalnog teniskog centra na zagrebačkom Velesajmu.
- Nacionalni centar nije bio profitabilan što je nekako i logično s obzirom na to da nije bio komercijalan pa je sada umjesto njega na toj poziciji zabavni centar za mlade. Mislim da sport treba biti interes države i njezinih građana i treba ulagati u njega, posebno u sportsku infrastrukturu.
Još jedna od tema koja je važna za sportaše je mentalno zdravlje. Sve je više uspješnih sportaša koji se bore s depresijom.
- Naomi Osaka je prva od tenisačica izašla javno s tim i hvala joj na tome. Mislim da je pomogla mnogim tenisačicama i tenisačima s tim jer se o tome ne priča puno, posebno ne kod nas. Kod nas su neke stvari više sramota nego u drugim zemljama. Potrebno je otvarati te teme jer je depresija u porastu među mladim ljudima generalno, pa i među sportašima. I ja sam na kraju karijere se borila s možda nekim blažim oblikom depresije ili nesnalaženja. Usmjerila sam se na školovanje i tu našla sebe. Nije lako prekinuti s nečim i posvetiti se nečem drugom.
Prisjetila se Kostanić i razloga zbog kojih je ona prekinula karijeru.
- Imala sam velikih problema s kralježnicom i diskovima na vratnom dijelu. Jako puno puta bih se ukočila i psihički mi je bilo dosta teško zbog toga. Događale su se stvari da pobijedim u meču, spasim tri meč-lopte i pobijedim 7:6 u trećem setu, a sutra nakon buđenja nisam mogla nimalo okrenuti glavu. To te deprimira, teško se nositi sa svim tim pa sam odlučila skratiti karijeru i posvetiti se obrazovanju.
U Sportcastu smo dosta pričali i o stanju u hrvatskom tenisu. S Davis Cup reprezentacijom nemamo nikakvih problema, a oko ovog natjecanja je glavna tema hoće li se sustav odigravanja vratiti na staro.
- Vrlo je izvjesno da će se format opet promijeniti. Ne ove godine jer je natjecanje već krenulo, ali očekujemo da dođe do promjene. Ne znam hoće li se Davis Cup vratiti na staro. Ovaj format je bio drugačiji, ali osobno sam ipak više voljela stari format. Zamišljeno je da igrači igraju manje tjedana u Davis Cupu tijekom godine, a na kraju se sve proširilo pa ne znam koliko je smanjena aktivnost tijekom godine.
Davis Cup reprezentacija je pobjedom nad Austrijom izborila nastup na turniru Svjetske skupine koji se igra u rujnu dok djevojke u travnju čeka nastup na turniru Euro-afričke zone.
- Prošle godine djevojke su izborile kvalifikacije za drugu Svjetsku skupinu, ali u Rijeci nismo uspjeli pobijediti Njemačku. Sve djevojke su se odazvale za turnir Euro-afričke zone koji se igra u travnju u Turskoj i mislim da imamo šanse jer imamo odličnu ekipu. Prvih pet cura je među 200 na svijetu što je stvarno dobro. Jako je težak taj turnir jer je 11 ekipa i ako dođete u skupinu sa šest ekipa, onda igrate pet mečeva u pet dana. Treba ostati zdrav - zaključila je Kostanić.