Mladi splitski tenisač Mili Poljičak osvojio je juniorski Wimbledon te tako postao tek treći hrvatski tenisač u povijesti s naslovom pobjednika nekog juniorskog Grand Slam turnira. Ranije je to uspjelo Marinu Čiliću točnije 2005. godine u Roland Garrosu te Borni Čoriću, 2013. godine na US Openu.
Splićanin je u finalu nakon sat i 58 minuta nadigrao Amerikanca Zhenga sa 7:6 (2) i 7:6 (3). Poljičak je tako postao prvi Hrvat sa naslovom na Wimbledonu u pojedinačnoj konkurenciji juniora, a valja spomenuti i podatak kako je ovaj talentirani mladić na cijelom turniru izgubio samo jedan set.
Kakav je osjećaj nakon prespavane noći, probuditi se kao osvajač Wimbledona?
-Da budem iskren, emocije se nisu još skroz slegle, ali postajem polako svjestam što sam napravio tako da sam sretan i napokon nakon dugih 24 sata poslije meča uspija sam doći doma. Moram reći da sam mrtav od medija, dopinga i svega. San je uvijek osvojiti ovakav trofej i u seniorskoj konkurenciji, ali sad ćemo raditi samo bolje i jače i pokušati vidjeti dokle mogu dogurati u seniorskom rangu.
Vaše samopouzdanje na terenu i poletnost bilo je teško ne primijetiti. Vašu izvedbu nije mogla ni omesti publika koja je bila na strani Amerikanca.
- Svaki meč je bio zahtjevan na svoj način i stvarno sam zadovoljan svojom igrom. Znao sam da mogu igrati dobro na travi, da sam jedan od favorita turnira stoga sam išao meč po meč i to je nakraju ispala titula. Sve u svemu jedan odličan tjedan.
Tokom turnira pratio vas je problem sa želucem?
-Mučio me želudac. Mislim da sam se otrovao hranom, taman prije četvrtfinala. Tijekom turnira mora se dogoditi jednom da jedva preživite. To je bio moj momenat. Na kraju sam uspio izvući taj četvrtfinalni meč, pobjediti i na kraju otići do samoga kraja
Pred finalni meč sparirao si sa Novakom Đokovićem. Kako je to utjecalo na tebe?
- Uvijek je lijepo trenirati sa jednim od njaboljih svijh vremena, naravno da ti on da savjet, uđeš opuštenije u meč. Nema trenutno boljeg sa kime možeš trenirati i naravno da ti je odma lakše. Vidili smo se poslije, čestitali smo jedni drugome. Pričao sam i sa našim Matom Pavićem, s njim sam najbolji. Čestitao je on meni, a i ja sam gledao njega u finalu gdje se borio sa slomljenom rukom. Davao mi je neke savjete tijekom turnira tako da hvala i njemu.
Koji su planovi za nastavak sezone?
- Ja mislim da je gotovo sa juniorskim tenisom, ali neću ništa još 100% govorit jer nije to gotovo, ali svakako da je sad primaran seniorski tenis. Mislim da najviše mogu napredovati u fizičkom smislu, kondicijskom, jer smatram da sam teniski 99,9% gotov igrač. Seniroski tenis dosta je teži, zahtjevniji, ali ja ću raditi i pokušati se što prije prilagoditi na taj tenis iako imam tu već par zapaženijih rezultata. Vidim sebe u tenisu, da živim od njega i da mi to bude posao u budućnosti sad dokle ću ja biti i dokle ću igrati ja vam to ne mogu reći, ali ono što mogu je da ću dati sve od sebe da budem šta bolji.
Otac Ante Poljičak otkrio je svoje dojmove nakon prespavane noći.
- Ta cijela organizacija i taj cijeli Wimbledone nam se uvukao pod kožu. Mili je iskreno očekivao dobar rezultat u Wimbledonu, njemu ta podloga i atmosfera odgovaraju. Je li očekivao da će baš pobijedit neznam, ali znam da općenito svaki čovjek kada ide na turnir podsvjesno se nadaš pobjedi, pa tako i on. Na početku je odigrao dobro, igrao je stvarno na visokom nivou. Desila mu se prije četvrfinala mala nezgoda sa želucom. Mi sumnjamo na trovnje hranom, ali točno neznamo što je bilo. Doktori su to spojili sa crijevnom virozom iako po meni on simptome crijevne viroze nije imao. On nije niti spavao tu noć, niti je ujutro što pojeo, 15 minuti prije meča izišao je iz doktora, popio neke eliktrolite. U početku tog meča gdje je izgubio prvi set,a potom i break ja sam mislio da neće imati sreće. Međutim izvukao je snagu i pokazao svoj najbolji tenis u tom trenutku što je dovelo do toga da preokrene meč u tom trenutku. Ja mislim da je on u tom trenutku shvatio da je to "njegov" turnir.
