Glupo je da neki ljudi sumnjaju u ozljedu trbušnog mišića Novaka Đokovića, ali četiri dana nakon što se ozlijedio (u 3. kolu protiv Taylora Fritza) prvi tenisač svijeta preživio je tri sata i 30 minuta napetog dvoboja s Alexanderom Zverevom i slavio u tie-breaku četvrtog seta. Nijemac je mogao više i bolje, vodio je 4:1 u trećem setu, kao što je imao 3:0 i 15:40 na Đokovićevom servisu u četvrtom, te set-loptu kod 6:5.

Sve je to propustio, makar je s druge strane gledao u nesigurnog suparnika, koji se nije ustručavao slomiti reket u sto komadića. Đoković je nakon svega u 39. polufinalu na Grand Slam turnirima (Australian Open i Wimbledon 9, Roland Garros 10, US Open 11), kad god je došao do polufinala u Australiji, onda je i osvojio. Nije briljirao, ali je bio čvrst u ključnim trenucima, zabio je i 23 asa. To je ta razlika između Velike Trojke i onih koji to nisu.

U polufinalu Novak protiv Karaceva

Tajno rusko oružje, kako ga je na ATP Cupu predstavio Danil Medvjedev, više nije tajna. Aslan Karacev je postao prvi tenisač u Open eri, koji se u Grand Slam debiju probio do polufinala. Ima još, 27-godišnjak iz Vladikavkaza je tek peti kvalifikant u Open eri među četiri na Grand Slam turnirima i prvi od Vladimira Volčkova (Wimbledon 2000).

Prije Bjelorusa takav su pothvat napravili John McEnroe (Wimbledon 1977), Bob Giltinan (Australian Open 1977) i Filip Dewulf (Roland Garros 1997). Karacev je najniže rangirani (114) tenisač u polufinalu Grand Slam turnira od Gorana Ivaniševića (125, Wimbledon 2001), te najniže rangirani na Australian Openu od Patricka McEnroea (114, 1991).

Nevjerojatna priča ovoga tenisača može se zaokružiti s time da je do Australian Opena imao omjer 3-10 na ATP Touru i da je u Melbourneu zaradio više (661.937 dolara) nego u cijeloj karijeri do tada (618.354). Ako je i od tajnog ruskog oružja, malo je previše.

Nakon što je u 3. kolu sredio Diega Schwartzmana u tri seta, u osmini finala okrenuo 0:2 u setovima protiv Felixa Auger-Aliassimea, nikoga ne smije čuditi da je Karacev bio bolji od Grigora Dimitrova u četiri seta. Istina, Bugarin je ušao u meč s ogromnim hendikepom: - Iznenada sam u ponedjeljak osjetio strahovitu bol u leđima, nisam mogao navući čarape prije meča.

Takav je izdržao puna dva seta, mučio se, ali i profitirao na nervozi suparnika: - Nisam mogao smiriti živce, pokušavao sam pronaći način kako igrati.

U prvom setu je Rus napravio čak 19 pogrešaka, u drugom je u prvom gemu uspio spasiti pet break-lopti, možda i ključni detalj u meču, nakon čega je polako, ali sigurno preuzimao kontrolu nad događajima. Od trećeg seta je bilo vidljivo da Dimitrov više ne može parirati.

- Ovo je nevjerojatan osjećaj. Prvi put na Grand Slam turniru i odmah polufinale. Nemoguće! Ako sam i iznenađen svojim rezultatima, nastojim to ne pokazati. Dobar je osjećaj, a još više spoznaja da se moj naporan rad isplatio.

Prvi je Rus u polufinalu Australian Opena od Marata Safina 2005. godine, pretekao je Danila Medvjedeva ili Andreja Rubljova, jedan od njih će mu se pridružiti. Safin je, inače, Karacevu 2011. godine uručio nagradu za najboljeg ruskog juniora, potom ga je nekoliko godina kao sponzor i mentor vodio Dmitrij Tursunov, preporučio ga u jednu tenisku akademiju u Njemačkoj… Prije osam godina su bili u polufinalu igre parova u Sankt Peterburgu.

Još prije toga teniski ga je put odveo u Izrael (majka mu je židovskih korijena), pa se s 12 godina vratio u Rusiju. Nakon Njemačke je trenirao u Španjolskoj, a nakon teške ozljede koljena zbog koje je pauzirao šest mjeseci, preuzeo ga je bjeloruski trener Jahor Jacuk. Pravi globetrotter: - Volim igrati agresivno, snažan servis, što kraći poen zato što ne volim puno trčati.

Prije pandemije je bio 253. na rang-listi, sada će biti najmanje na 42. mjestu. Od kolovoza 2020. godine omjer mu je 34-6, briljirao je na challengerima, osvojio tri u nizu u Češkoj i to ga je stavilo na katapult.

- Bio je ovo dug put, ali ništa nije slučajno. Puno je rada, puno truda. Kad se sjetim ozljede koljena, imao sam osjećaj da sam zaboravio igrati. U Češkoj mi se sve posložilo. Nema veze što su bili challengeri, sa svakom pobjedom raste samopouzdanje. Još kad sam ovdje osjetio Medvjedeva i Rubljova, bio u njihovom društvu. I to mi je puno pomoglo.