Ovih dana, prije jedanaest godina, na naslovnicama hrvatskih listova dominirali su naslovi o odlasku plivača “Al Draganje” u Katar, Zdravko Mamić je u pučkoj kuhinji sirotinji dijelio kruh, a nogometni derbi između Hajduka i Dinama odgođen je zbog kiše.
Toga vikenda u Belfastu je pokopan George Best. Hrvatska se u Bratislavi pripremala za naslov svjetskog prvaka, na tribinama, zaogrnuti u hrvatske šalove, sjedili su premijer Ivo Sanader i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, došli su vidjeti najbolju hrvatsku sportsku posadu. Bratislava je bila puna hrvatskih tajkuna, koji su došli potrošiti svoje “krvavo stečene” kune, a dolje su ordinirali Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Goran Ivanišević pod ravnanjem Nike Pilića.
Hrvatska je 1998. godine 40 sekundi bila u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, šest godina ranije u jednom času vodila je na Olimpijskim igrama u Barceloni 25-24 protiv jedinog pravog košarkaškog Dream Teama, rukometaši su dvaput osvajali olimpijska zlata, ali, pobjeda u Davis Cupu proglašena je najvećim rezultatom u povijesti hrvatskog sporta. Sada smo u prilici to ponoviti, upisati se na spomenik teniske vječnosti kao reprezentacija koja je dvaput osvojila “salataru”.
Želio sam saznati procjene naših mušketira, Nike Pilića i Bore Jovanovića, je li ona Slovačka bila opasnija od ove Argentine, ali, Niko se ne javlja, a Boro ne želi. Preživjet ćemo i bez toga, ali, čini mi se da je Dominik Hrbaty prije jedanaest godina bio veća prijetnja nego što je to danas Juan del Potro. No, ako Čilić i Karlović uspiju pobijediti, bit će to potvrda da je Hrvatska teniska velesila.
Šesta pozicija Marina Čilića na ATP ljestvici je adut, uteg koji bi trebao prevagnuti na našu stranu. I taj Ivo Karlović, zagonetni dečko sa Šalate, koji me podsjeća na nepoderivog Ivicu Olića, koji prkosi godinama i recepcioner u staračkom domu će se načekati dok se ne pojavi na vratima.
Sjećam se onog dočeka u Zagrebu, 20.000 ljudi je bilo na Trgu bana Jelačića. Sada će svakog dana naši tenisači igrati pred toliko ljudi. I nadam se da će u Areni biti majstor iz Bratislave, koji je nakon svakog osvojenog hrvatskog poena - meketao!? A kad je znalo krenuti po zlu, skandiralo se “sudac nema pišu”, jer je arbitrirala - sutkinja. Nadam se da neće biti nogometnih radosti, baklji, vrijeđanja, divljanja, jer, to bi bila voda na mlin Argentinaca...
Na tribinama će biti i Diego Maradona. Treći put dolazi u Zagreb i svako njegovo pojavljivanje bilo gdje u svijetu donosi miris spektakla. Kada je 1994. godine prvi put došao u Zagreb, do suza nas je ganula njegova molba da ode na grob Dražena Petrovića. I rekao je:
- Drago mi je što mi je Davor Šuker ‘ugovorio’ sastanak s Draženom, sportašem kojega sam posebno cijenio. Bio je osobit. Na žalost, nismo se susreli na ovom svijetu, ali morao sam posjetiti njegovo posljednje počivalište i pokloniti njegovoj majci svoj dres.
Drugi put je bio u Novom Vinodolskom, igrao je mali nogomet sa Šukerom i Bobanom, sada se događa treći put. Nogometaš koji je nogomet igrao kao da pleše tango, koji je iz trolista najboljih svjetskih nogometaša, uz Alfreda di Stefana i Lea Messija, dolazi obodriti Argentinu u petom pokušaju da dođu do vrha. Značajna, ali ne i dostatna podrška, nadam se...
Naime, hrvatski tenisači su osvajali Wimbledon (Goran Ivanišević), Roland Garros (Iva Majoli) i US Open (Marin Čilić), njihov ranking je i danas bolji od argentinskog. Iako mislim da ovaj put neće odlučivati parovi (Dodig i još jedan), bit će jednostavnije nego s Dominikom Hrbatyjem u Bratislavi. Bio je žilav momak...
Prije 77 godina Punčec, Palada, Mitić, Kukuljević su u Bostonu došli do četvrtfinala Davis Cupa. I danas skidamo šešir kada izgovaramo njihova imena. No, danas je jedan hrvatski teniski team, koji je izbornik Željko Krajan proglasio “Dream Teamom hrvatskog sporta”, na pragu veličanstvenog rezultata. I to pred očima Diega Maradone. Dovoljno da vam oči zasuze...
OVAJ SADRŽAJ VAM OMOGUĆAVA VARTEKS
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....