Oprezno smo nazvali u rano poslijepodne, računajući da čovjeku u tim godinama možda treba malo odmora, da voli počinuti poslije ručka, ali sve smo promašili.
- Kako sam? Dobro, sjajno. Bolje nego srpska Davis Cup reprezentacija! - kao iz topa će Nikola Pilić.
I danas, makar mu je 76 godina, ne propušta ništa iz svijeta tenisa. Srbija, koju je Niki inače jedno vrijeme vodio, doduše iz sjene, kao savjetnik, i odveo do Davis Cupa 2010, u nedjelju je, naime, izgubila dvoboj u Beogradu protiv Velike Britanije. Nije, doduše, igrao Novak Đoković, ali nije bilo ni Andyja Murraya, što je puno veći hendikep za Otočane, nego je izostanak svjetskog broja 1 u taboru Srbije.
- Nego što da sam gledao - žustro nastavlja Pilić, odmah nudeći i svoju analizu.
Drijemao pa se budio
- Da je Lajović dobio treći set protiv Edmunda, dobio bi i meč jer Edmund je bio mrtav, mrtav, mrtav umoran, a onda bi se igrao peti meč, koji je uvijek otvoren i tako zna što bi bilo... Ali Britanci su iznenadili, pogotovo jer se igralo na zemlji, ali dobili su parove, koji su uvijek bili i uvijek će biti ključna stvar u Davis Cupu.
Mogli smo to, uostalom, vidjeti i u Portlandu u subotu na primjeru Hrvatske. Marin Čilić i Ivan Dodig rastavili su braću Bryan i dali početni impuls za veličanstveni preokret.
- Je, bilo je sjajno, ali znate što ću vam reći? Mi smo te Bryane dobili i 2005. godine, makar su već tada bili u statusu fantastičnog para. Ali to je samo fama o njima, oni su samo solidni i kada igraju protiv jednako solidnih ili dobrih igrača u paru, Bryani ne mogu ništa. Sjećam se da su ih i na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine Čileanci Massu i Gonzalez razbili 6:2, 6:2. A sada već imaju i godina, nisu više što su nekad bili.
No, nije da je time Pilić htio umanjiti uspjeh hrvatske reprezentacije, dapače, navijao je, gledao, čak i ostajao budan do kasnih sati da bi ispratio našu pobjedu.
- Gledao sam dosta, makar priznajem da sam na trenutke malo i zadrijemao uz TV, pa se opet budio. No, vidio sam da je Čilić igrao jako dobro, odlično je rastezao Isnera lijevo-desno, a kad čovjeka od 208 cm tako šećeš, ne možeš izgubiti.
Ipak, nešto ga je iznenadilo...
- Uoči petog meča nisam mislio da će Ćorić dobiti! No, i sada je pokazao, kao i već puno puta, da upravo u Davis Cupu zna odigrati sjajno. Još od onda kad je dobio Poljaka Janowicza u gostima...
I, eto, mladi je Zagrepčanin zapečatio preokret od 0-2 na 3-2 za Hrvatsku.
- To je stvarno velika stvar, dobiti Amerikance na njihovu terenu na takav način. Svaka čast.
Mora da ga je to malo vratilo 11 godina unatrag kad je on kao izbornik s klupe vodio Ljubičića, Ančića i društvo do čudesnog kalifornijskog trijumfa protiv tada puno favoriziranijeg SAD-a.
- Jest, podsjetilo me to na te dane. Inače sam kao izbornik protiv Amerikanaca od ukupno sedam susreta dobio šest. Ali taj naš iz 2005. mi je posebno drag. Tada su oni imali Agassija, Roddicka, braću Bryan, u LA Timesu su raspalili veliki naslov “Unbeatable” (Nepobjedivi), na plakatima po gradu najavljivalo se da SAD igra Davis Cup, ali nigdje nije pisalo protiv koga, nigdje se nije ni spominjala Hrvatska. E, to nas je bilo posebno “nadrukalo”.
Toliko da je Ljubičić uništio američki Dream Team s dvije pojedinačne pobjede, zbog kojih je kasnije i Agassi došao u hrvatsku svlačionicu i čestitao, i u suradnji s Ančićem donio već spomenuti bod u parovima.
Možemo ponoviti 2005.
- Kasnije smo išli slaviti u neki restoran, mislim da je bio čak u vlasništvu glumca Roberta de Nira. Tamo smo ušli i počeli pjevati, a za pola sata svi su se gosti razbježali jer osim “We are the champions” nisu razumjeli ništa drugo što smo pjevali.
Ta je momčad kasnije otišla do kraja, redom su padali Rumunjska, Rusija i Slovačka za jedan od najvećih uspjeha hrvatskog tenisa uopće. Može li to sada ponoviti i ova generacija?
- Imamo stvarno solidnu momčad, Čilić je svjetski igrač, mali Ćorić nema ni 20, a već igra ovako dobro, Dodig ima reputaciju u parovima... Stvarno jako solidno i možemo to osvojiti. Idemo na Francuze, to će biti teško, ali igramo kod kuće, to nam je prednost - zaključio je Pilić.