Borna Ćorić: 'Naravno da sanjam o broju broju jedan, nitko ne trenira da bi bio 15'

Sve da se istog ovog trena ostavi tenisa i posveti uzgoju maćuhica i tulipana ili da se posveti nekom drugom ‘običnom’ poslu, Borna Ćorić već sada sa samo 17 godina može reći - “napravio sam veliku stvar”.

Zagrebački mladac već sada ima priču, jednu od onih kakve se pod stare dane pričaju unucima: “.. . pobijedio sam Rafaela Nadala, jednog od najvećih, ušao sam među 100 najboljih na svijetu...”. Nakon što je pokorio ‘konkvistadora’ Nadala, Borna nije otišao do kraja na turniru u Baselu, no napravio je čudo, ‘skalpom’ velikog Rafe ne mogu se pohvaliti mnogi:

- Da mi je netko prije 10 dana rekao da ću pobijediti Nadala i ući među 100, rekao bih mu da je lud, ne tako davno rekao sam to i Goranu Ivaniševiću, koji je predvidio moj ulazak u elitu. Nije, doduše, spominjao Nadala ili neko drugo veliko ime, no, bio je u pravu - rekao je presretni Borna koji je u zagrebačkom hotelu Esplanade otvorio dušu:

Bajka još uvijek traje i još uvijek razmišljam o tome što sam napravio. Protiv Nadala nisam odigrao najbolji meč, nisam igrao nevjerojatno, a opet sam pobijedio. To pokazuje da ni on nije izvanzemaljac. Ne, uopće nisam imao tremu, nisam pokazivao nervozu ili strah. Nadal bi to osjetio i imao bih puno problema. Svidjelo mi se kod njega što nije napuhan, prvi je prišao, pozdravio. Svaki puta u prolazu mahnuo bi rukom, Nadal je veliki sportaš i čovjek.

Sa samo 17 godina Borna juri prema vrhu, ne drhti pred Nadalom i svjetskom kremom. Netko bi mogao reći - prepotentni neki mladić. No, Borna je daleko od toga:

- Ne zamaram se previše ničim, gode mi usporedbe da sam ‘baby Novak’, da sam kao Nadal ili Federer. Ja sam ‘baby Borna’ i nemam uzora. Ne gledam niti na statistike niti to da sam najmlađi u 100, netko se probije prije, netko kasnije...

Ćorić je smiren, ‘na zemlji’, ne komentira ni činjenicu da su u 100 najboljih mladi kao on ušli još samo Nadal i Gasquet.

- Ni time se ne zamaram. Naravno da mi je cilj biti broj jedan na svijetu, nitko ne igra s ciljem da bude 15. Svima je prvo mjesto san. No, tako nešto treba krvavo zaraditi, treba ići korak po korak. Neka sljedeće godine uđem u najboljih 50 i bit ću zadovoljan.

Dodao je nakon toga da neće određeno vrijeme tražiti novog trenera nakon što je prekinuo s Britancem Ryanom Jonesom. Zasad se neće, kao što su mnogi pretpostavljali, priključiti timu Marina Čilića i Gorana Ivaniševića:

- Sada su na turniru bili otac, majka i sestra. Izgleda da nam ovako dobro ide i da dobro igram. Oni će mi biti treneri.

Naravno, to nije trajna, a još manje ozbiljna opcija. Na opetovano inzistiranje o Ivaniševiću, Borna je rekao da je ‘Zec’ jedan od onih za koje zna da mu je prijatelj:

- Nije kao oni koji se javljaju kad pobjeđujem kao sada protiv Nadala. On se uvijek javi i kad gubim i daje mi podršku, savjete. Ne igram i treniram puno s njim tijekom godine, on je s Čilićem i putevi nam se ne poklapaju, no njegovi su savjeti neizmjerno vrijedni...

Bornin menadžer, Britanac “Lawrence od Frankopana”, po ocu naše gore list, pun je hvale za Bornu kojeg, kao i Donnu Vekić, gura prema svjetskom vrhu:

- Bornu čeka svijetla budućnost, no ne žurimo i planiramo dugo biti zajedno. Jedan je od najboljih ‘young gunsa’, no nije jedini i to je dobro i za njega jer će se ti dečki bolje razvijati s tim međusobnim rivalitetom. Obožavam Bornin karakter, njegov elan. Po tome je sličan Ivaniševiću, to je taj hrvatski mentalitet, koji mi je poznat zahvaljujući mojem ocu. Skupa smo od Bornine 12. godine...

Ćorićeva majka Željka od strane sina proglešena je novom trenericom. Shvatila je to, naravno, kao i svi, kao dobru šalu:

- S tim će se ipak više baviti otac. Ja sam samo logistika, od brige o prehrani, domaćim namirnicama... Neću previše putovati s njim kao sada u Basel jer mi nije lako u miru gledati. Ni kad gubi, ni kad pobjeđuje.

Kao i svaka majka, gospođa Željka svojeg mezimca zna samo hvaliti:

- Nije se promijenio preko noći. Uvijek je isti, nikad se nije žalio kad je puno radio i trenirao i možda nije imao klasično djetinjstvo. To je bio njegov izbor, to voli. Bez obzira na sve, ima vremena za prijatelje kada je u Zagrebu. Nije cijeli u tenisu, ima društvo, svoju ‘ekipu’. Nije odsječen od svijeta, dapače, puno putuje pa je prošao nešto što njegovi prijatelji nisu, no po svemu je ostalom sasvim ‘običan’ dječak...