Noć tenisa koju je inaugurirao prije puno godina prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman održana je i prije nekoliko dana, a unatoč brojnim problemima kojim je opterećen svaki naš sport, pa tako i tenis, godina je bila i uspješna i dovoljno zvjezdana i imalo se što proslaviti. Iako, nažalost, najveće zvijezde nisu bile prisutne.
Odnosi se to zapravo na osvajače glavnih nagrada, a onu najveću, za životno djelo ove godine je dobio Željko Franulović. Prvi Hrvat koji je nastupio na teniskom Mastersu, a tada su to pravo ostvarivala samo šestorica, čovjek koji je godinama bio visoko pozicioniran u ATP Touru, čovjek koji je godinama bio direktor turnira u Monte Carlu kojeg je svojedobno i osvojio, izbornik hrvatske Davis Cup reprezentacije i kodirektor Croatina Opena...
Njega godinama nema u Hrvatskoj, ispričao se što nije mogao ni ovaj puta doći, ali kad bude prilike bit će tu, a nagrada mu neće pobjeći, čekat će ga.
Problemi Čilića i Ćorića
Nije bilo ni Gorana Ivaniševića kojeg je visoka temperatura spriječila u dolasku na priredbu na kojoj je trebao dobiti nagradu za trenera godine, a svi znamo da je trener najboljeg tenisača svijeta Novaka Đokovića. Nije bilo ni Ivana Dodiga koji je s Amerikancem Austinom Krajicekom čini najbolji par, a uz pet naslova, osvojili su i Roland Garros.
I nije tu svim rezultatima koje je ostvario hrvatski tenis kraj jer uvijek se pojavi netko novi koji će, nadajmo se, voditi hrvatski tenis u jednako dobrom smjeru i u godinama koje dolaze. Prije svega se to odnosi Dinu Prižmića koji je bio juniorski pobjednik Roland Garrosa i načinio ogroman skok na ATP rang listi, a još više na Bornu Goju koji je stigao do 72. mjesta na svijetu s pogledom prema vrhu.
Činjenica da Marin Čilić nije mogao igrati cijelu sezonu svakako je bila veliki hendikep za hrvatski tenis, ali on nema namjeru prestati. Želi se vratiti u novoj sezoni i možda od njega već u Australiji možemo očekivati povratak negdašnjim igrama.
I Borna Ćorić je imao puno problema s ozljedama, u međuvremenu je imao dobrih rezultata, ali i nešto slabijih na Grand Slam turnirima. Najbolji je bio u Madridu gdje je u polufinalu izgubio od Carlosa Alcaraza, a bio je dobar i u Rimu i na još nekim turnirima. S Donnom Vekić je osvojio Hopman Cup, a i Donna je imala prilično dobru sezonu s trijumfom na turniru u Monterreyu i finalom Berlina i završila je godinu na 24. mjestu.
Kad se podvuče crta, bila je to još jedna uspješna sezona za hrvatski tenis, a činjenica da sve zvijezde nisu bile na okupu u toj sad već tradicionalnoj noći ne znači da ta noć nije bila zvjezdana. I da neće takva biti i u budućnosti.
Kraj je sezone koja je na svjetskoj razini protekla u znaku Novaka Đokovića. Nabrajati sve što je osvojio ponekad se čini besmislenim, ali treba reći da je ostvario 56 pojedinačnih pobjeda te da je samo 6 puta izgubio. Činjenica je da je osvojio Australian Open, Roland Garros i US Open, činjenica je da je poharao završni turnir osmorice najboljih u Torinu i da je s 36 godina još uvijek uvjerljivo najbolji tenisač svijeta. I po onome što govori nema se još namjeru oprostiti. “Tek” je prvih 400 tjedana bio na vrhu svjetskog tenisa, a koliko će dugo trajati ovisi i o rivalima.
Nakon Torina, zaključio je da postoje trojica koji su mu relativno blizu ili apsolutno blizu. Prvi je naravno Carlos Alcaraz, a zanimljivo je da se u toj skupini velikih i budućih rivala našao i Danac Holger Rune i Talijan Jannik Sinner, suparnik u finalu završnog turnira u Torinu, suparnik u polufinalnom dvoboju Davis Cupa.
Đoković kao trener Runea?
Đoković je Davis Cup najavio kao jedan od najvećih događaja u ovoj sezoni jer sve što se događa njemu je “jedno od najvećih”. Koliko dugo će to trajati ovisit će o željama Novaka Đokovića, a one još uvijek plamte. Već sredinom prosinca krenut će put Australije na prvi dio nove sezone koja će kulminirati na Australian Openu, a kad je tako, onda vam je jasno kakve su mu ambicije.
Uostalom, uoči početka turnira osmorice najboljih u Torinu netko ga je pitao može li se zamisliti jednoga dana kao trener Runea. Odgovor je bio jednostavan, ali prilično zanimljiv:
- Ne znam koliko on još dugo ima namjeru igrati, ali ja se neću tako brzo oprostiti.
Kraj je godine, zbrajat će se postignuća, dijeliti nagrade ne samo u tenisu, nego u svim sportovima, a dobar dio slave pripast će i australskim sportašima. Početkom godine su poharali plivački svijet s 25 medalja, od toga 12 zlatnih na Svjetskom prvenstvu u plivanju, a ovih su dana osvojili naslov prvaka svijeta u kriketu. Nemojte se smijati, kriket je veliki sport u zemljama Commonwealtha, a prvenstvo koje se igralo sve do nedavno u Indiji trijumfalno je okončano za Australce koji su prvaci svijeta u sve tri glavne kriket kategorije.