Karijera Marina Čilića se u posljednjim godinama pretvorila u borbu s ozljedama. Postao je prilično zatvoren, što mu nije prvi put, a ni novinari koji su razgovarali s našim još uvijek najboljim tenisačem nisu bili raspoloženi za bilo kakva pitanja koja bi škakljala tamo gdje najviše svrbi. I tako, vrijeme je prolazilo, Marin Čilić se pokušavao vratiti, ali nije išlo. Nakon 12 godina vratio se challengerima i za tenisača koji je bio treći na svijetu, finalist na Grand Slam turnirima i pobjednik US Opena, sve se nekako pretvorilo u čekanje.

Na kraju se čini kako je pomogla kirurška intervencija u SAD, koljeno je s vremenom bilo sve bolje, ali Marinu Čiliću je trpio renking, trpjela je i njegova igra. Nije ona sličila igri tenisača koji je ne tako davno bio korak do toga da završi u finalu Roland Garrosa i tako kompletira četiri polufinala na najvećim turnirima i četiri velike pobjede, no on je još uvijek vjerovao kako njegovo vrijeme nije prošlo. I kako će se dogoditi nešto što će ga na čudesan način vratiti vrhunskom tenisu.

Senzacija svih senzacija koja to - nije

To se dogodilo možda tamo gdje smo najmanje očekivali. Zablistao je ne na challengeru, nego na ATP turniru u kineskom Hangzhouu. Krenula je serija koja je okončana s pet pobjeda u nizu i trijumfom koji mu je donio 21. naslov u karijeri i prvi nakon listopada 2021. u St. Peterburgu.

Karakterističnim uzvikom “care” - tako mu je i Novak Đoković čestitao na trijumfu u Kini - proslavio je pobjedu nad 43. tenisačem svijeta Kinezom Zhangom u dva tie-breaka i onda je oduševljen svojim nastupom nanizao seriju epiteta. Bio je ponosan, kao što je rekao, na svoju igru, ponosan na svoju obitelj, ponosan na svoj tim, iako neki do kraja nisu doznali tko je sve u tom timu.

Tako je Marin Čilić stigao do velikog trenutka u karijeri kojoj je dugo prijetio kraj, ali on se nije predavao. I to je karakteristika njegovog tenisa. Nikad se nije bio sklon predavati, pa ni u onim trenucima kad je pao na 777. mjesto i s njega došao do trijumfa što su mnogi protumačili senzacijom svih senzacija, a ona zapravo nije bila takva. Marin Čilić je bio i ostao veliki tenisač, trebalo se samo dogoditi nešto što će ga vratiti tamo gdje po svemu, po svim kvalitetama pripada, što je dokazao na brojnim Grand Slam turnirima tijekom proteklih godina. Istina je, mnogi su bili šokirani njegovim strelovitim uzletom od 500 i nešto mjesta, ali to nije prava slika Marina Čilića.

- Afp

Prava slika Marina Čilića je ono što smo vidjeli na terenu u Kini, ono što ćemo, nadam se, gledati do kraja njegove karijere jer Čilić nema namjeru još prestati. Uostalom, i neki drugi su već dokazali da se jednako dobro osjećaju kad dođu blizu 40-ih. Poput recimo Novaka Đokovića ili Rafaela Nadala, premda nije sigurno koliko će još dugo Španjolac biti na Touru.

Ono što je i dalje privlačilo Marina Čilića su bili rekordi, iako je i o tome nerado govorio. Marin Čilić, koji je odigrao najviše mečeva u Davis Cupu za Hrvatsku, a ima i najviše pobjeda, sada je krenuo još jednom stazom kako bi dostigao i prestigao ono što u svojim rukama ima Goran Ivanišević. Čiliću nedostaje samo jedna turnirska pobjeda da bi dostigao Gorana, koji ima 22 trijumfa na Touru, a i ono što je možda važnije - Čilić je s pet pobjeda u Hangzhouu stigao do brojke 587 i sada mu nedostaje još 12 pobjeda da bi dosegao rekord Gorana Ivaniševića, dok bi s još 13 stigao do brojke od 600 pojedinačnih pobjeda na ATP Touru. Iako ne govori o tome, zapravo uopće ne govori o takvim stvarima već šuti i igra, siguran sam da je to njegova konačna želja. Biti hrvatski tenisač s najviše osvojenih turnira i broj pojedinačnih pobjeda.

Ono najvažnije odavno je u vitrini

Za proslavu 21. naslova nije imao vremena jer se odmah iz Kine zaputio u Tokio gdje je izgubio u tri seta od Keija Nishikorija, koji je na turniru u Hangzhouu izgubio u 1. kolu i imao je vremena pripremati se za ono što ga je čekalo, a to je dvoboj s Marinom Čilićem u 1. kolu Tokija. Za dva tenisača koji su bili toliko vremena izvan tenisa zbog raznoraznih ozljeda i raznoraznih operacija gotovo je nevjerojatan podatak da su međusobno odigrali 16 utakmica. Nakon pobjede u Tokiju, Kei Nishikori sada vodi s 10-6 i uglavnom sve utakmice koje su igrali nakon onog nezaboravnog finala US Opena iz 2014. dobio je Japanac. Pa i posljednju uoči Tokija, dvoboj koji su igrali u pet setova 2018. u četvrtfinalu US Opena. Ali, ono što je najvažnije, nalazi se u vitrini Marinovog doma. Pokal koji je osvojio na US Openu, Grand Slam naslov koji je zauvijek gurnuo Marina Čilića među velikane svjetskog tenisa.

Danas kada se polako vraća, tko zna, možda je još ostalo vremena za neke nove velike pobjede. Poput one u Kini.