getty images
NESUĐENI TRENER DINAMA

SVI MRZE MAGATHA Igrače mučio iscrpljivanjem, uskraćivanjem vode i - sirom

Ozljedu norveškog stopera Hangelanda Felix Magath je odlučio liječiti nekonvencionalnom metodom - stavljanjem sira na nogu
Piše: Aleksandar HoligaObjavljeno: 25. rujan 2014. 12:40

Jednoga dana ozlijedi se tako Joe Šimunić, klupski liječnici propišu mu terapiju, ali trener će: “Čekajte, postoji jednostavniji i brži način da se to riješi.” Pozove Livia Cvrka, dobrog duha Dinamove svlačionice, i kaže mu: “Skokni, molim te, do najbližeg Super Konzuma i kupi najveći kolut sira koji imaju”. Vrati se oružar Livio s komadinom vrhunskog paškog sira (jer neće valjda šefu podvaljivati neku K Plus kvazi-gaudu), uzme usput još i jedan pršut te 7-8 štruca kruha, čisto zlu ne trebalo, i sad gleda što će trener s time. Gledaju i liječnici i fizioterapeuti, s gornjeg kata spustio se i gazda da vidi što se zbiva, a Joe se samo grči u bolovima. Trener ga polegne na stol za masažu, stavi cijeli kolut sira na bolno mjesto i kaže: “Sad ostani tako cijelo poslijepodne, sir će te izliječiti”.

Propali pregovori

Ova priča nije izmišljena, stvarno se dogodila - samo što njeni protagonisti nisu bili Šimunić, Cvrk i dinamovci, nego norveški stoper Brede Hangeland te osoblje njegovog bivšeg kluba Fulhama, a trener s neobičnom metodom liječenja bio je Felix Magath.

Kontroverzni njemački strateg dugo je bio tiha patnja “modrih”. Kad je lani u studenome Branko Ivanković zadnji put dobio otkaz, Dinamo je ušao u ozbiljne pregovore s Magathom. Trener je čak gledao momčad u Eindhovenu protiv PSV-a, sastao se s klupskim čelnicima i zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, ali bio je preskup i prezahtjevan (navodno se u startu već htio riješiti sedmorice prvotimaca), pa od svega nije bilo ništa. Za kormilom je ostao sportski direktor Zoran Mamić i počela je priča o “Guardioli iz našeg sokaka”. U međuvremenu je Felix Magath dobio posao u Fulhamu, sa zadatkom da spasi klub od ispadanja iz Premier lige. Nije uspio, a i u ovu sezonu u nižem rangu ušao je katastrofalno: nakon što je ekipa s Craven Cottagea u prvih sedam utakmica osvojila samo jedan bod, menadžeru je prošlog tjedna uručen otkaz.

Trener zvani Sadam

Odmah po smjeni krenule su priče o onome što se zapravo događalo za Magathove vladavine. Guardianov novinar Daniel Taylor razgovarao je s nekim igračima i svi u mu ispričali da je raditi s Nijemcem bilo zaista mučno. Anegdota sa sirom najbizarniji je i možda najbezazleniji primjer režima s kojim bi se susreli dinamovci da se trener, kojeg još zovu i “Sadam”, doista našao u Dinamu.

Znao je, piše Taylor, pozvati igrače na sastanak i onda po nekoliko minuta samo buljiti u njih, bez ijedne riječi. Poslije jednog poraza je otkazao dan odmora i natjerao igrače da međusobno odigraju još punih 90 minuta. Ponekad je držao i po tri treninga dnevno, od kojih se jedan u potpunosti sastojao samo od toga da igrači sprintaju sve dok ne počnu padati s nogu. Jednom ih je potjerao da trče kroz šumu, a na povratku im nije dao ni da popiju vode.

Prešao je granicu

One koji se nisu slagali s njegovim metodama jednostavno bi udaljio iz momčadi. Trenirali bi posebno na igralištu do onoga gdje su bili prvotimci, kojima je bilo zabranjeno čak i razgovarati s “izopćenicima”. Na listi kažnjenih našli su se, između ostalih: Bryan Ruiz, Kostas Mitroglou, Fernando Amorebieta, Maarten Stekelenburg… Magath bi se prema njima odnosio kao da niti ne postoje. Zato je u momčad uvodio sve više mladih igrača, kojima je lakše mogao naređivati. To je na kraju poprimilo tragikomične razmjere: u prvih sedam kola ove sezone za Fulham je nastupilo 29 nogometaša... Uvijek su postojali i još uvijek postoje treneri koji vladaju čvrstom rukom; oni kojima je najvažnije imati punu kontrolu i strogu disciplinu u momčadi. Ali postoji i granica između toga i mučenja, iživljavanja nad igračima. Felix Magath je, po svemu sudeći, prešao tu granicu. Ne treba zaboraviti da se radi o treneru koji je imao puno uspjeha i osvojio tri njemačka naslova (dva s Bayernom i jedan s Wolfsburgom), ali gotovo uvijek je za sobom ostavljao klub u ozbiljnoj krizi i igrače koji ga više nisu mogli podnijeti.

Epizoda u Fulhamu pokazuje koliko su njegove “vojničke” metode primitivne za današnji nogomet i očito kontraproduktivne - kako na rezultatskom, tako i na ljudskom planu. Teško da bi s njima uspio i u tradicionalno nešto opuštenijem Maksimiru.

Linker
16. rujan 2024 19:26