Subašić u ulozi spasitelja Monaca: 'Stipe je legenda Vatrenih, tko sam ja za njega'

Uhvatili smo ga u četvrtak, prekinuli u popodnevnom odmoru uoči kup-utakmice s Nicom, velikim Monacovim rivalom.

- Ma, dobro je, možemo razgovarati, ne branim večeras. I inače ne branim u Kupu!

Oho, to je već privilegij, poseban status?

- Ha, ha, nemojte tako, nama je Kup izuzetno važan, želimo otići što dalje. Apetiti Monaca rastu, nema opuštanja. Ali tako je trener odredio, u Kupu brani Romero, ja se odmaram.

Možda je i odmor nagrada za sve ovo što se Danijelu Subašiću događa u zadnje vrijeme. Komplimenti “šibaju” sa svih strana?

- Lijepo je slušati čestitke i komplimente, međutim, ne smije se stati. Nastavljam do kraja sezone s istom količinom rada, nema opuštanja. Divno je i krasno kad te hvale, no znate kako je u nogometu, za tren se nađeš na dnu. Idemo dalje!

Kako se u dvije godine sve promijenilo. Kad ste stigli, pričalo se o ostanku u drugoj ligi, sad govorimo o Ligi prvaka?

- Klub se diže. Iako Monaco ni tada nije bio mali klub, štoviše, sad je ovo ipak razina više, dosta se toga promijenilo nabolje. Siguran sam da će dogodine, ako uđemo u Ligu prvaka, sve to biti još bolja, još jača priča. Rezultat je taj koji te diže, a naš je rezultat zasad odličan.

Jeste li u jednom trenutku požalili što ste došli, u onim trenucima kad je Monaco bio na dnu?

- Nikad, nijednog časa. Bio sam upoznat s ambicijama kluba, s planovima, gledao sam to kao novi izazov. Nakon tri i pol godine u Hajduku čovjek se zasiti, imao sam veliki motiv i bio sam sretan što sam dio ove priče. Baš mi je lijepo, uživam ovdje.

Napravili ste više nego što je većina očekivala. U Hajduku je bio dojam da ne branite toliko uvjerljivo, a sad ste u momčadi koja se bori za Ligu prvaka i ima visoke ambicije, praktički, nedodirljivi?

- Ja sam isti golman kao i ranije, samo iskusniji. Branim jednako, ništa se puno nije promijenilo. Još od Zadra, gdje sam branio dobro, zatim i u Hajduku. Onda je došla ozljeda koljena, branio sam ozlijeđen, primio sam neke golove koje nisam smio. A znate kako je kod nas, u Dinamu i Hajduku, nemaš puno šansi. Jednu ili dvije lopte po utakmici, ako ne obraniš, odmah si tragičar. Tako se i meni dogodilo, počeli su sumnjati u mene, govorili da ne trebam braniti. Međutim, Špaco Poklepović i Tonći Gabrić stali su iza mene, rekli mi “ti braniš, bez obzira na poneki kiks, imamo povjerenja u tebe”. Hvala im na tome, za golmane je izuzetno bitno kad imaju podršku trenera. Potom sam otišao na operaciju i nastavio dobro braniti. Na kraju mi je to iskustvo iz Hajduka, ta stvarnost da sve ovisi o jednoj lopti i jednoj obrani, pomoglo u Monacu. Ovdje je isto tako, borimo se za vrh i ja se s tim znam nositi.

Evo nas na temi reprezentacije. S obzirom da brani u Monacu i to tako uspješno, rastu li Danijelu Subašiću ambicije kad je “kockasta jedinica” u pitanju?

- Nikad to od mene nećete čuti. Od početka ove sezone sve je super, odlično branim, i jedino što želim jest da i Plete i ja, i svi ostali, naravno, dođemo zdravi u Brazil, da ne bude ozljeda. Sve drugo je manje bitno. Uostalom, Pletikosa je moj prijatelj, čujemo se često, a možda se ne zna da je on i čovjek koji je zaslužan što se meni sve ovo događa.

Kako to, što je učinio?

- Plete je trebao doći u Monaco, njega su prvoga zvali, ali je na kraju otišao u Rostov. Preporučio im je mene i ja sam tako došao ovdje (transfer je odradio Marko Naletilić, nap. a.). Tom sam čovjeku toliko zahvalan, pa, zar bih ja sad trebao reći “zaslužujem 'jedinicu’ u Brazilu”? Tko je uopće Suba, branim pola sezone u prvoj ligi u Monacu, a Stipe je institucija hrvatskog nogometa, legenda reprezentacije. Koliko god želi braniti u reprezentaciji, neka brani, moje će vrijeme doći ili neće doći, ovisi kako je suđeno.

Što možemo u Brazilu?

- Samo polako, ponavljam, neka mi tamo svi dođemo živi i zdravi, lako za ostalo. Skupina je teška, kad gledamo te lige i utakmice, primijetiš i Kamerunce i Meksikance, nisu to uopće bezazlene reprezentacije. Idu ljudi ka’ na motoru. Možemo nešto napraviti u Brazilu, međutim, suparnici sigurno nisu mačji kašalj.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!