S lijeva na desno: Artur, Ela, Anna, Andrzej

 HRVOJE SLIŠKOVIĆ
PRIČA IZ POLJSKE

‘Taj sport je za nas religija‘: U Sloveniji je tog dana bilo više Poljaka nego naših u Rotterdamu i Beču zajedno

U subotu će ‘gorjeti‘, postavljena je velika fan-zona
Piše: Hrvoje SliškovićObjavljeno: 29. lipanj 2023. 18:56

U Nowom Targu je boks, ali to nikoga ne zanima ovdje. Ono što morate napraviti je otići u Zakopane na skokove. OBAVEZNO - dobronamjerno je savjetovala Blanka, “security” na novinarskom ulazu nastavljajući priču o svom omiljenom sportu…

- Skijaški skokovi su nama nešto kao religija, obožavam Zylu, Kubackog, Stocha… Jedino što me muči su gužve na cesti tih dana. Živim u Rdzawki, to vam je selo u blizini, i u ljetnoj i u zimskoj sezoni mučimo se s prometom. Srećom, rade nam novu cestu pa će valjda biti lakše - kaže Blanca.

Srećom za vašeg reportera, on je upoznat s hramovima skijaških skokova, a o poljskoj zaluđenosti ovim sportašima najviše je spoznao na Planici, kada je Adam Malysz prvi put osvajao Svjetski kup. Bilo ih tada u Sloveniji, valjda, koliko i hrvatskih nogometnih navijača nedavno u Rotterdamu ili Beču, Njemačkoj… Zakopane je ionako bio na dnevnom redu otkako se već otvorila mogućnost praćenja na licu mjesta Europskih igara i kada su Poljaci uspjeli u natjecateljski program ugurati jedan od svojih najpopularnijih sportova. Nogometa i odbojke nema, atletika je bila kao “izdvojeno tijelo” tri dana u Chorzowu.

Četvrtak je bio naš planirani dan, a kao ugodno iznenađenje, kakva se izgleda ipak događaju u životu, došlo je prebacivanje muškog natjecanja na četvrtak ujutro zbog ranijih problema s vjetrom. I ovdje će nam priznati, muški skokovi se prate puno više od ženskih iz jednostavnog razloga: “Muški su nam uspješniji”, čuli smo s nekoliko strana.

S obzirom na to da je prva serija skakača na normalnoj skakaonici (99,5 m) bila zakazana za 9.30 polazak autobusa iz Krakova u 6.30 činio nam se u ovom slučaju - prekasnim! Buđenje u zoru u ovakvim trenucima nije problem. Da je ostao samo večernji program, možda bismo i “brundali”.

image

Naš reporter Hrvoje Slišković

HRVOJE SLIŠKOVIĆ

Službeni novinarski autobus nije bio pun, a u njemu - volontera dvostruko više nego “pressovaca”.

- Imamo ‘rupu’ u rasporedu i idemo kao navijači u Zakopane. Ludi smo za skijaškim skokovima i ovo je prilika koja se ne propušta. Istina, ljepši je ugođaj zimi po snijegu, ali mi volimo i ove skokove na travi - sažetak je razmišljanja Lucije, Eme, Daniela, Magde

Mogućnost za nastavak sna razbilo je pitanje o tome tko im je najdraži..

- Eisenbichler. Pa kako možeš reći Nijemac, daj nekoj našeg. Onda Stoch. Meni je Malysz najdraži. Hej, i Granerud je dobar. A što s Juroszekom

I tako se moglo unedogled dok ih nismo prekinuli pitanjem “Slovenci?”.

- Nika Prevc. I Nika Križnar. Ema Klinec…, krenulo je nabrajanje u kojem su Lanišek, Zajc u društvo ponovno bili u drugom redu.

U istom društvu upoznali smo i poljskog novinara Michala koji je odmah podsjetio na kolegu Emira.

- Glazba je moje glavno područje, njime se najviše bavim, ali pišem i o sportu.

Malo se iznenadio što dolazimo na skijaške skokove “Za vas Hrvate ovo je egzotika, je l‘?”, ali to se ubrzo promijenilo.

- Europske igre su najveći događaj u Poljskoj i želim pratiti što više natjecanja, tako da vas potpuno razumijem. Poslije jutarnjih skokova vraćam se u Krakov na finale u teqballu. Krivo mi je što vam moram reći da se sramim koliko je malo publike na natjecanjima. Ali, dođite u subotu kada muški skaču na velikoj skakaonici, tada ćemo se iskupiti, rekao je Michal.

Procjena o posjeti skokovima u subotu mogla bi se ostvariti, posebno sudeći po valjda 500 kvadrata velikoj fan zoni koja je pripremljena pored velike skakaonice, a sad, hoćemo li i mi tome svjedočiti teško je reći. Treba pratiti i hrvatske sportaše.

Publike ovaj put nije bilo kao na snimkama koje stižu tijekom zimske sezone. Brojala se u nekoliko stotina, ali oni koji su došli dobro su se zabavili. “Naši” volonteri popeli su se na krov za bolji pogled, na tribini se uglas pjevalo “čekam na signal” kada god bi bila stanka na zaletištu, a posebno su trube bile glasne kada su na vrhu bili domaći favoriti. Među njima je bila i obitelj Pietraszewski iz 500 kilometara udaljenog Bydgoszcza. Roditelji Ela i Andrzej, kćer i sin Anna i Artur. Naoružani zastavama i šalovima iz očiju im je sjalo oduševljenje…

- Naravno da smo došli gledati skokove. Na odmoru smo u blizini i morali smo doći. Nama je najdraži…. Zyla!, usuglasili su se.

S obzirom na količinu oduševljenja Annu smo pitali je li se i ona oprobala u skokovima…

- A ne, nema toga kod nas. Ja sam nogometašica, to je moj sport.

A što se tiče samog sporta ovog četvrtka na Europskim igrama u Zakopanama, dominirali su oni koje se najmanje voli u ostatku svijeta - Austrijanci. Zlato i srebro osvojili su Daniel Tschofenig i Jan Hörl. Broncu je proslavio Švicarac Gregor Deschwanden.

image

Jan Hoerl, Daniel Tschofenig i Gregor Deschwanden

JANEK SKARZYNSKI Afp

Linker
27. listopad 2024 07:21