Deontay Wilder odlukom sudaca pobijedio je Bermanea Stivernea i osvojio WBC naslov u teškoj kategoriji nakon 12 neočekivanih rundi u MGM areni u Las Vegasu.
Bio je to meč koji se odigrao kontra svih predviđanja, ne toliko po ishodu koliko po tijeku dvoboja za koji valjda nitko nije očekivao da će trajati do posljednje runde, budući da su obojica boksača u svojim karijerama kolektivno skupili nevjerojatnih 53 nokauta u 58 nastupa. Štoviše, Wilder je do subotnje borbe imao savršeni skor od 32 nokauta u 32 meča, makar protiv pažljivo probranih suparnika.
Momak iz Alabame, čije isklesano i vitko tijelo više liči na NBA košarkaša nego li na boksača teške kategorije, zrelom borbom dokazao je mnogim kritičarima da nije umjetno stvorena senzacija, nego izgrađeni boksač koji do ovog meča nije imao pravog protivnika. U prve tri runde mladi Amerikanac odličnim lijevim direktom držao je robusnog Haićanina na sigurnoj distanci, često povezujući prvi udarac gromovitim desnim krošeima. Dapače, u drugoj rundi je uzdrmao šampiona sa nekoliko snažnih udaraca koje je Stiverne preživio zahvaljujući granitnoj bradi i zvonu za kraj runde.
Haićaninu se u svakom slučaju ne može zanijekati ogromno srce i želja da okrene borbu u svoju korist. Konstantno je pokušavao proći ispod Wilderova direkta, što je rezultiralo tek sa dva, tri opasna lijeva krošea u cijelom meču. Kako je sam rekao nakon dvoboja, vidljivo utučen zbog poraza: "Ovo naprosto nije bio moj dan."
Vrhunac borbe dogodio se u sedmoj rundi kad je Stiverne neporezno zatvorio distancu, a Wilder uzvratio baražnom paljbom koja bi valjda i konja srušila na zemlju, ali ne i čvrstog Haićanina koji je nekako ostao na nogama. Bio je to ujedno i zadnji trenutak u meču kad je Wilder popustio svom "štemerskom" instinktu te je ostatak rundi staloženo držao stečenu prednost bez da se navuče u nepotrebne i rizične izmjene. Kad je gong označio kraj dvanaeste runde, dvojbe oko pobjednika nije moglo biti.
Što ovo znači ta tešku kategoriju? Prvo, dodatno je narušen mit da u teškoj kategoriji nema kvalitetnog boksača koji se ne preziva Kličko. Osim novopečenog prvaka u WBC kategoriji na vrata velikih mečeva kucaju i Irac Tyson Fury te olimpijski pobjednik iz Londona, Englez Anthony Joshua, kojeg je sam Kličko proglasio budućnošću teške kategorije. Tu je još uvijek i Rus Povetkin, koji je nakon poraza od velikog Ukrajinca povezao dvije pobjede nad respektabilnim suparnicima.
Drugo, Vladimir Kličko, jedini legitmini šampion teške kategorije koji drži sve ostale alfabetske naslove, dobio je potencijalno opasnog izazivača. Wilder mu parira visinom i rasponom ruku, a notorno staklena Kličkova brada teško bi odoljela njegovim krošeima kao što je to uspjelo Stiverneu večeras. S druge strane, tu bradu nitko nije dotaknuo već cijelo destljeće.
Na kraju, ovaj meč označio je konačni pad 83-godišnjeg Dona Kinga. Osuđeni kriminalac i nekad uvjerljivo najmoćniji promotor u svijetu svoju današnju relevantnost donekle je mogao poduprijeti činjenicom da je njegov borac Stiverne držao WBC naslov. Bez toga Don King djeluje samo kao senilna skitnica sa čudnom fizurom koja uz to gaji neobičnu opsesiju prema mahanju zastavicama. Jedini meč koji bi taj trebao promovirati u budućnosti jest šahovska partija u domu umirovljenika - njegovo vrijeme davno je prošlo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....