Nekad smo lovili medalje, a godinama smo dosta nisko: Krive metode i intenziteti se primjenjuju u preranoj dobi

Nešto više od tjedan dana je proteklo od završetka plivačkog Svjetskog prvenstva u japanskoj Fukuoki. Nadmetanja na kojem smo imali troje predstavnika, ukupno dva hrvatska rekorda i jedno polufinale. Prosjek, iznad očekivanja ili podbačaj? Odgovore na ta pitanjan smo ostavili za Peru Kuterovca, jednog od najboljih svjetskih kondicijskih trenera, čovjeka koji skrbi o Barakudama, vaterpolistima Mladosti, ali i veslaču Damiru Martinu, mnogim nogometašima, pa i reprezentativcima. Međutim, Pero Kuterovac je ponikao iz plivanja, to mu je "matični" sport. Najdulje je radio s Mariom Todorovićem, ali vodo je i Marija Delača, Ivana Capana, Nikšu Rokija, Igora Čerenšeka itd. Od studenog 2022. je izbornik hrvatske plivačke reprezentacije. Najpozvaniji za ocjenu nastupa u Fukuoki.

- Fukuoka je u biti samo jedan dio plivanja. Ne bi nikako izostavio ni juniorsko Europsko prvenstvo, ni Europske igre mladih, a imamo još do kraja godine i Europsko prvenstvo do 23 godine, pa juniorsko Svjetsko prvenstvo - napominje Kuterovac.

- Dakle, u pogonu nam je puno plivačkih reprezentacija. Ako ćemo o Fukuoki i seniorskom plivanju, poznato je da smo ondje imali troje plivača, Aminu Kajtaz, Anu Blažević i Nikolu Miljenića. To je najbolje što mi trenutačno imamo.

Što je s Janom Pavalić, svojedobno se u tisku nazivala "čudo iz Stubice"?

- Ona sigurno spada u taj naš vrh, ali je trenutačno ozlijeđene i zato nije ni bila na Svjetskom prvenstvu. Imala je normu za Fukuoku, ali ima i ozljedu ramena. Zbog istog razloga nije bila ni na juniorskom Europskom prvenstvu gdje bi sigurno ostvarila neku medalju. Nismo htjeli nikako riskirati s njezinim ramenom jer je bolje preskočiti jedno dva natjecanja, nego ući u kronični problem.

Amina Kajtaz

YUICHI YAMAZAKI/AFP/PROFIMEDIA Yuichi Yamazaki/Afp/Profimedia

Vratimo se na Fukuoku. Jeste li zadovoljni rezultatima?

- Dok god se plivaju najbolji rezultati, to je dobro, znači da su dobro odrađene pripreme, da su dobro tempirali formu. Drugi je problem što su ti njihovi najbolji rezultati još uvijek nisu dovoljno dobri da ostvaruju plasmane u finale. Amina je 100 leptir dvaput obarala hrvatski rekord, jedino naše polufinale i na koncu 15. mjesto. To je odličan rezultat pogotovo što je njezina udarna disciplina zapravo 200 leptir. Mislim da je na 200 leptir napravila malo taktičkih pogrešaka, presporo počela prvih 100 metara tako da nije otplivala onaj rezultat koji ona "ima." Mislim da je mogla plivati oko 2.10 (isplivano vrijeme na SP joj je bilo 2:12.57). An Blažević je odlično odradila 100 i 200 prsno. Na 200 je isplivala osobni rekord, nedostajala joj je stotinka za polufinale, pa je završila 17-ta. S njima sam zadovoljan svakako jer budimo realni, voljeli bi mi medalje, ali to sad još nije bio ni cilj, niti je to sada moguće.

Nikolu Miljenića čak ne bi ni ocjenjivali budući da je on imao operaciju neposredno prije leta za Japan i pravo je čudo da je ondje nastupao, zapravo nas je i iznenadio tom odlukom.

- On je stvarno imao peh, upalilo mu se slijepo crijevo, to je operirao, ali je ipak na osobni zahtjev došao u Japan, nastupio na 50 slobodno. Nema tu komentara na plivanje nakon operacije osim što je fantastično da je uopće želio doći ondje, riskirati na kraju zdravlje. To je dosta "friško" bilo nakon operacije, vrlo je lako onda dobiti herniju ili bruh. Mislim, ništa nije ipak napravljeno na silu već nakon savjetovanja s liječnicima koji su mu dali zeleno svjetlo kako se kaže. On je imao veliku želju nastupiti i svaka čast što je to napravio - naglašava plivački izbornik Pero Kuterovac.

Od studenog prošle godine, od kada ste izabrani za izbornika, što je ostvareno ili na čemu se radi od nekog zacrtanog plana? Dakako, i što je u planu, što je cilj?

- U sportu i ozbiljnom trenerskom poslu se planovi uvijek rade po olimpijskom ciklusu. Ako sam ja u studenom postao izbornik, a netko u prosincu ostvari već neki rezultat, ne mogu reći da je to moja zasluga. To nikako i ne pada mi na pamet. Započeli smo s promjenom cijelog sustava natjecanja. Smanjili smo broj natjecanja za kadete jer smo uočili da kadeti imaju previše natjecanja i da se ta djeca jednostavno, do 15. i 16. godine potpuno potroše, ne uživaju u plivanju. Potpuno smo promijenili što nam je cilj, fokus u toj dobi i sukladno tomu smo uveli neke promjene u sustavu natjecanja. Nažalost, po Zakonu o sportu za svaku promjenu natjecanja mora proteći godina dana od izglasavanja, donesene odluke do njezine primjene. Tako da ćemo mi sve to započeti s veljačom 2024. Sljedeći problem koji nam je očigledan je prelazak iz juniorskog u seniorsko plivanje. Ne uspijevamo dobre juniore zadržati na isto takvoj, visokoj razini kasnije u seniorima. Mi smo prošle godine imali juniorsku svjetsku prvakinju, Jere Hribar je osvojio srebro na juniorskom SP, Jana Pavalić je svjetska juniorska prvakinja na 50 leptir. Dakle, uvijek netko "iskoči" od tih mladih, ali nikako da ih "izvučemo" i do seniorskog plivanja i rezultata. Djelomice zato jer se krive metode i intenziteti primjenjuju u preranoj dobi. Drugo, sistem školstva, fakulteta u nas nam baš nikako ne ide na ruku. Plivanje je akademski sport, svi oni studiraju i to na "ozbiljnim" fakultetima, i uvijek bi na kraju se doveli u situaciju da bi im na fakultetu rekli - "birajte, hoćete li se baviti sportom ili studirati". To je problem koji nije samo karakterističan za plivanje i ne znam baš koliko to ja mogu riješiti. To bi se moralo nekako riješiti na razini Ministarstva turizma i sporta, Imamo sada tamo Josipa Pavića kao državnog tajnika i nadam se da ćemo uspjeti to riješiti. Samo, to je multistrukturalno pitanje jer nije samo do sporta, već i školstva, znanosti. Tu se svi moramo uključiti za napraviti nešto bolje.

Jere Hribar i Jana Pavalic

Samo, dok se to jednog lijepog dana možda čak i riješi, proći će bojimo se puno vremena, pa...

- Upravo tako, dok se to ne riješi kod nas, moramo gledati na drugu stranu i rješenje, a to je Amerika. Studiranje u SAD. Pokušati što više naših dobrih plivača poslati na dobre američke fakultete jer je tamošnji sustav napravljen tako da je moguće bavljenje vrhunskim sportom, a pritom normalno studirati i diplomirati. Ondje je bio problem zadnje 2-3 godine, za vrijeme pandemije, kad se nije moglo normalno trenirati, ali sad je to prošlo vrijeme. Evo, Hribar ove godine ipak ide u SAD, uspio se dogovoriti i nadam se da će biti tamo zadovoljan i da će napredovati.

Svi planovi su ipak više ostvarivi i rezultatski možebitno opipljivi za Igre u Los Angelesu 2028., ali s koliko bi plivača izbornik Kuterovac bio zadovoljan već dogodine, na OI u Parizu?

- Znaju se A norme za olimpijske igre. To je 16. rezultat s prošlih olimpijskih igara. Ako bilo tko od naših otpliva A normu, to će biti fantastičan rezultat. Nadam se da će ovo troje koji su bili u Fukuoki plus eventualno netko od mlađih biti na B normama, ali blizu A norme, tako da uđemo u onaj neki fond iz kojeg se po određenoj disciplini još popunjavaju olimpijska mjesta. Nadam se da ćemo u Pariz poslati barem dva ili dvoje plivača.